Da li štedjeti u eurima ili dolarima?

Posljednjih dana statistika potvrđuje trend inflacije. Tako je krajem marta godišnji rast cijena u Evropskoj uniji dostigao 7,5%, najviše u posljednje četiri decenije.

Međutim, neizvjesnost postaje veća kada vlasnici shvate da i euro gubi vrijednost. Kako već desetak godina, banke, praktično, ne plaćaju kamatu na štednju, običnom čovjeku nije lako da nađe formu u kojoj bi ušteđeni novac očuvao kupovnu moć.

Poprilično raširena praksa ulaganja u stanove ili garaže podrazumijeva relativno veću ušteđevinu i nije rješenje za ljude koji se bore da za "crne dane" sačuvaju manje vrijednosti, do otprilike 5.000-6.000 EUR. Pokušaj da se novac transformiše u zlato, platinu, paladijum, znači da se novac duže vrijeme drži u manje likvidnom obliku. Takođe, posljednjih godina skočila je cijena ovim i nekim drugim metalima u kojima se tezauriše novac, pa prijeti opasnost da naglo izgube na vrijednosti kada aktuelan trend prođe. Tako je zlato u posljednje dvije decenije poskupjelo bezmalo 440%, sa 410 na 1.890 USD za finu uncu.

Jedan od novijih pokušaja očuvanja vrijednosti je privatno finansiranje uspješnih preduzetnika. Tako se građani udružuju u grupe od kojih svaka finansira pet-šest zanatlija za koje procijene da imaju perspektivan biznis. Praktično, svaki uzdruženi građanin ušteđevinu podijeli na pet-šest djelova za svakog od odabranih malih privrednika, čime je i diversifikovao ulaganja, a sve uz kamatu od šest-sedam odsto, svakako nižu od one po kojoj bankari zajme poslovnom svijetu.

U svakom slučaju, postaje sve teže da se sačuva vrijednost ušteđevine. Takva situacija je posljedica ponajviše monetarnih politika koje se vode širom svijeta, a koje se svode na intenzivno štampanje novca. Lideri u upumpavanju novca su upravo najmoćnije centralne banke, američka i evropska, pa ne čudi da vrijednost gube i dolar i euro. Posljedica je da se svi kupovinom što brže oslobađaju novca, a kada im za pribavljanje vrednije stvari zatreba veća svota, rješenje se traži u kreditu.

Zapravo, cilj komotnih monetarnih politika i jeste bio uvećanje potrošnje i kreditiranja. Ali, običan čovjek se našao u teškoj situaciji da iznađe način očuvanja vrijednosti onoga što ušpara.

Na kraći period štednje, ljudi, ipak, rijetko kada imaju nešto bolje od ulaganja u čvrst novac.

Nije, međutim, svejedno za koju valutu se kupac odluči. Euro je dugo bio neprikosnoven, međutim već nekoliko godina evropski novac slabi, dodatno od kada je u Ukrajini započeo rat. Prije pet godina euro je vrijedio 1,29 dolara, a prije neki dan samo 1,05. Vidljivo je da je u odnosu na američku valutu slabiji 19%, pri čemu je vidljivo da se dvije trećine pada desilo od kako su počele žešće prepirke, potom i sukobi oko Ukrajine.

Ovih dana mnogo je bolje kupovati dolar nego euro. Razlog je prije svega u činjenici da su kamatne stope u SAD počele da rastu kako bi zauzdale unazad četiri decenije najvišu inflaciju. Rašće čitave tekuće sezone, vjerovatno i dvije naredne godine. Time pozajmljivanje postaje skuplje, pa novcu vrijednost raste.

Sa druge strane, Evropska unija još nije počele uvećanje svoje referentne kamatne stope. Namjeravala je do kraja godine jednom da uveća, ali, nakon izbijanja sukoba na istoku kontinenta, veliko je pitanje hoće li od promjene evropske monetarne politike išta biti. Naravno, inflacija buja.

Drugi nepovoljan momenat za evropsku valutu je snažan efekat ukrajinskiog sukoba na ekonomsku situaciju u Evropi, mnogo veći nego što je na SAD. Upravo ratna razaranja i nevolje sa energentima su razlog što se Evropska centralna banka dvoumi da li da ove godine uopšte započne zaustavljanje rasta cijena.

Evropska centralna banka

ECB

dolar

euro

evro

zlato

štednja u dolarima

štednja u eurima

inflacija

rat u Ukrajini