(1856. – 1939.) Sigmund Freud, otac psihoanalize i tumač snova

Otac psihoanalize Sigmund Freud poznati je psiholog sa početka 20. vijeka, koji je, u tada novoj psihologiji, otkrio odbrambene mehanizme, redefenisao libido u osnovni ljudski nagon i bavio se analizom snova. Rođen je 6. maja 1856. godine u mjestu Frajburg u Moraviji, u višečlanoj porodici. Imao je dva polubrata i šestero mlađe braće i sestara. Kada mu je bilo četiri godine, preselio se s roditeljima u Beč jer očev posao nije bio isplativ.

Dok je bio mali, roditelji su primijetili da je Sigmund izrazito bistro dijete i zbog toga je uživao poseban status u porodici. Iako si živjeli u malom stanu sa sedmero djece, imao je sopstvenu sobu i uljanu lampu, dok su ostala djeca u porodici za rasvjetu pri učenju koristila svijeće. Kao dijete je maštao o tome da postane general ili ministar, ali s obzirom na to da je bio Jevrej nije mu bilo dopušteno da se bavi bilo kojim drugim zanimanjem osim medicine i prava.

Ipak, to ga nije spriječavalo da nauči da govori francuski, engleski, italijanski i španski jezik i da se posveti proučavanju djela Ničea, Hegela, Šekspira i Kanta. O njegovoj mladosti se ne zna mnogo jer je u dva navrata uništavao dokumente na osnovu kojih bi se moglo saznati više. Dokumenti koji su nastali kasnije brižno su čuvani u Freudovoj arhivi, koja je bila dostupna samo njegovom ličnom biografu Ernestu Džonsu i nekolicini bliskih psihoanalitičara. Kada je 1881. dobio diplomu, prihvatio je radno mjesto u Institutu za cerebralnu anatomiju, gdje je sprovodio istraživanja upoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa.

Nekoliko godina kasnije (1884.) ispitivao je i svojstva kokaina, tokom čega otkriva njegova analgetska svojstva i isprobava ga na sebi. Naredna 1885. godina, bila je značajna za Freudovu karijeru. Četiri mjeseca u Parizu je radio s jednim od najpoznatijih neurologa tog vremena Žanom Šarkoom, koji je istraživao uzorke i terapiju histerije putem hipnoze. Freud se 1886. vraća iz Pariza u Beč i otvara privatnu praksu.

Primarno zainteresovan za psihološku terapiju, Freud je morao da razvije hipotezu o ljudskoj prirodi (ta se hipoteza sada naziva dubinskom psihologijom), pomoću koje bi mogao da izvede svoju terapiju. U svojim kasnijim spisima razvio je implikacije ove hipoteze, a u čovjekovoj psihološkoj strukturi razlikovao je tri činioca: id, ego i superego. Ovi činioci, uz pojmove nesvjesnog (cenzura, represija, sublimacija) i hipoteze o ulozi seksualnosti u ljudskom životu, čine okvir njegovog gledišta. Ego je centar racionalne svjesnosti i efektivne djelatnosti. Superego je destilat pritiska i zahtjeva društva i ono je izvor moralnih propisa i uputsava. Id je izvor preticanja libida u psihu. Pošto je ta energija po svojoj prirodi seksualna, ego je, takoreći, uhvaćen između pritisaka ida i superega. U toj situaciji ego traži način da ove različite pritiske dovede u harmoniju, pa zadovoljava jedna, a odbacuje druge.

Iako proširuje pojam psihe, tako da pored svjesnog u njega uključuje i nesvjesne sadržaje, Freud je ostao pristalica empirizma i insistira na tome da je svaki nesvjesni sadržaj nekada bio svjesta i da je u psihu ušao preko iskustva. Zrelost se, prema Freudu, postiže zamjenjivanjem lagodnosti i nelagodnosti svih naših iluzija principom realnosti i principom zadovoljstva ( čija je paradigma seksualni užitak) kao ciljevima života.

U oktobru 1886. Freud se oženio Martom Bernis poslije pet godina zabavljanja i s njom je imao šestero djece, između ostalog, i kćerku Anu Freud, koja je kasnije postala ugledna psihoanalitičarka na polju dječje psihologije. Iako različitih karaktera, ljubav Sigmunda i Marte bila je čvrsta. Djelovalo je da je vladala idila,ali Sigmund je bio dosadan muškarac, zbog svoje pretjerane organizovanosti. Svaki dan je sređivao bradu i brkove kod istog berberina, svake godine se kartao sa istim društvom i poslije 11 godina braka više nije imao intimnosti. Marta se posvetila odgajanju šestero djece, a Freud je danonoćno radio na svojim slučajevima.

"Moja majka je vjerovala u mog oca, a ne u psihoanalizu", rekla je kasnije jedna Freudova kćerka. Sigmund Freud je umro 23. septembra 1939. godine, tri nedjelje po izbjanju Drugog svjetskog rata, slobodan, ali u egzilu. Njegov ljekar mu je ispunio posljednju želju – odgovarajuća doza morfijuma mu je omogućila da prije veremena padne u komu, iz koje se više nije probudio.