Ilustracija (Foto: Pixabay.com/Gerd Altmann) U potrazi za odgovorom kako da kompanija opstane 100 godina, stratega Martina Rivsa (Martin Reeves) pitao je direktor jedne ugledne firme: "Šta treba da uradimo kako bismo bili sigurni da će naša kompanija trajati 100 godina?"
- Pitanje je komplikovanije nego što mislite - odgovorio je Rivs.
O čemu treba zaista da brinete?
Rivs se nadovezao na svoj odgovor i dodao da prije svega treba znati (i očekivati) da jedna kompanija ima vijek trajanja oko 30 godina. To je manje od polovine prosječnog životnog ljudskog vijeka.
Možda ne treba toliko da vas brine ovaj podatak o trajanju kompanija. Ali, ono što treba, po riječima Rivsa, je da ako sada pokrenete posao i kompaniju, vjerovatnoća da će opstati u narednih pet godina je 32%. Ili niste uspjeli i posao je propao ili vas je neko kupio što je trend posljednjih nekoliko godina.
Ukratko, jedna od tri je šansa da će posao koji ste pokrenuli za samo pet godina preuzeti neko drugi.
- To je ono što treba da vas noću drži budnim - rekao je Rivs na predavanju za Ted.
Kako da kompanija opstane?
Gdje tražiti odgovor na pomenuto direktorovo pitanje o trajanju kompanije ako ne u prirodi koja je "od svih kompanija najduže u biznisu života i smrti", kako je to rekao Rivs. Zato se i obratio biolozima da bi saznao šta različite biološke sisteme čini otpornim i izdržljivim i zato uspijevaju da prežive dugo godina.
Zajedno sa profesorom Levinom sa Prinstona Rivs je analizirao različite prirodne sisteme od prirodnih tropskih prašuma do kontrolisanih šuma i ribnjaka. Šta su zaključili?
Da bi jedan prirodan sistem opstao, mora da poštuje ovakve principe bez izuzetka:
- prekomjernost, suvišnost;
- ugrađenost;
- raznolikost;
- modularnost;
- adaptacija;
- razboritost, obazrivost.
- Ovo su principi koji su karakteristični i za dugovečne društvene sisteme kao što su, recimo, Rimsko carstvo ili Katolička crkva. Vjerovali ili ne, ali tako je. Daljom analizom, zaključili smo da su iste te osobine karakterisale i preduzeća koja su izdržljiva, otporna i traju. A, izostanak ovih osobina primijetili smo u kompanijama koje su kratko živjele - tvrdi Rivs.
Najveći istorijski uspjeh i pad
Kako bi se Rivsove pretpostavke bolje razumjele, odličan primjer je Korejska kompanija Kongo Gumi. Nevjerovatno poslovanje i zadivljujuće dug život nije uspio da opstane.
- Kongo Gumi je počeo posao davne 1428. u Japanu, u Osaki. Korejski ratnik je sazidao prvi hram (koji postoji i danas) i zbog velike potražnje nastavio je da radi po cijelom svijetu. Kompanija je nastavila da posluje narednih 40 generacija. Nevjerovatno. Mislim da je ovo kompanija sa najdužim vijekom trajanja. Kako je danas Kongo Gumi? Bojim se, ne tako dobro - Rivs je izneo u nastavku analize.
Gdje se krije greška koju je Kongo Gumi napravio i kako to da su poslije toliko godina kontinuiranog rada prestali da posluju? Šta su uradili?
U vrijeme najvećeg rasta japanske ekonomije kompanija je pozajmljivala novac kako bi ulagala u nekretnine. Kada je došla recesija, nisu mogli da otplaćuju dugove. Praktično su propali i preuzelo ih je jedno veliko građevinsko preduzeće.
Tako je tragično, poslije toliko godina i vjekova opreznog upravljanja i poslovanja Kongo porodice, biznis propao. Po procjeni Rivsa razlog je nepoštovanje samo jednog od gorepomenutih principa - razboritosti ili obazrivosti.
I još primjera
Propast Kodaka je odličan primjer koji Rivs voli da navodi. Kodak je proglasio bankrot prije tačno 10 godina. Pravo pitanje je: Kako to da je Fujifilm, konkurentska kuća koja se bavi istom djelatnošću, trpi iste pritiske i iskušenja digitalnog doba uspio da preživi i napreduje?
Rivsovo objašnjenje je da je Fujifilm radio nešto što Kodak nije - koristio je svoja znanja iz hemije, o materijalima i optici kako bi raširio djelatnost na različite oblasti. Ušli su u kozmetiku, farmaciju, medicinu. Neki ovi "uleti" u druge oblasti su propali, ali u konačnom zbiru, kompanija uspjeva da preživi. Direktor Komori je sve rekao ovom izjavom:
- Strategija je uspjela jer smo imali više fioka i džepova nego konkurenti.
Fujifilm je stvorio više opcija nego konkurentske kuće. Odnosno, od navedenih principa spasili su ih različitost, razboritost (obazrivost) i adaptacija.
Tojotu je snašao požar prije tri godine. Izgorjela je fabrika koja je Tojotu snabdijevala kočionim ventilima. Ovo je bio najbolji test otpornosti na koji je kompanija odgovorila u roku od pet dana. Pošto je proizvodnja stala, jer nije bilo dostave ventila, odlučili su da organizuju lanac svojih dobavljača tako da proizvode za njih kako bi dopunili kapacitet ventila koji je bio neophodan za planiranu proizvodnju. Za svega pet dana, proizvodnja automobila je nastavljena.
Šta je Tojota po Rivsu uradila u ovoj vanrednoj situaciji?
Primijenili su modularnost svojih dobavljača, njihovu ugrađenost u cio sistem tako da su brzo mogli da nastave da proizvode i prekomjernost kako bi svoj postojeći kapacitet reorganizovali i proizveli ventile potrebne proizvodnom sektoru Tojote.
Recept kako da kompanija opstane
Ako je sve tako jasno i "lako", zašto je statistika toliko obeshrabrujuća i životni vijek kompanija je manji od polovine prosječnog životnog vijeka?
Rivs kaže:
- Do sada je vladalo mehaničko razmišljanje o biznisu. To znači postavljanje ciljeva, analiza problema, konstrukcija i slijede se planovi. Bitna je efikasnost i kratkoročni učinak. Ovo je odličan pristup u situacijama kada nema mnogo velikih izazova i kada je okruženje relativno stabilno. Ali, danas, to nije slika poslovnog okruženja i ovakav mentalni pristup poslu nije dovoljan. Danas je poslovanje nepredvidljivo i daleko dinamičnije.
Za ljude u poslu koji danas rade i stvaraju kompanije, poruka je da takvo mehaničko razmišljanje moraju da dopune pomenutim biološkim principima. Nepredvidljive i kompleksne situacije se moraju oblikovati, prije nego kontrolisati.
Bolje ćete razumjeti po Rivsovoj slici:
- Razlika je kao kada bacate loptu i puštate pticu da leti. Lopta leti pravolinijski do cilja, i poželjno je da do cilja i stigne, a za pticu je to nemoguće.