Da li su poslodavci spremni za generaciju Z?

U decembru 2022. godine, portal 24hamburg.de objavio je članak u kojem se tvrdi da je Agenciji iz Hamburga "prekipjelo" i da odbijaju da zaposle mlade ljude.

Kako se navodi, brojni poslodavci iz Hamburga ne žele da zapošljavaju ljude rođene između 1995-2000. zato što su nezadovoljni njihovom radnom etikom.

Kako se navodi u članku, hamburški frizer više ne uzima pripravnike - zbog nedostatka poštovanja i strasti, a hamburška startap firma Nerdinstrusties takođe se suzdržava od zapošljavanja post-milenijalaca, jer je "iskustvo pokazalo kako pojedini mladi ljudi donose listu želja na intervju za posao. Jedan od zahtjeva je taj da budu slobodni utorkom i četvrtkom jer od 17:00 sati planiraju da idu na jogu".

U članku se tvrdi da generacija Z:

- slobodno vrijeme stavlja naspram posla;

- ima ograničen kapacitet za koncentraciju, izdržljivost i uspostavljanje novih kontakata;

- da su ih roditelji pretjerano štitili;

- ne pokazuje poštovanje ili posvećenost, čak se tvrdi da nisu sposobni za život;

- radije bi bili nezaposleni nego nesrećni, a više od polovine je reklo da bi dali otkaz ako bi posao ometao njihov privatni život;

- polovina ispitanika se ne bi pridružila kompaniji koja ne dijeli njihove društvene i ekološke vrijednosti.

U pokušaju da provjeri neke od ovih tvrdnji N1 je razgovarao sa dvoje mladih pripadnika Z generacije u Srbiji, Katarinom Ilijašević, plesačicom i koreografkinjom i Filipom Valjarevićem, inženjerom organizacionih nauka (smijer menadžment), trenutno zaposlenim u jednoj američkoj IT firmi.

- Svakako da u nekim od ovih tvrdnji ima istine, dok su neke potpuno netačne. Ja se apsolutno slažem sa tvrdnjama pod 1, 5 i 6 i ne vidim ništa neispravno u tome. Mentalno zdravlje je nešto što bi svako od nas trebalo da stavi na prvo mjesto, rad na sebi i na idealima koje ima. Svjesni smo da ako mi nismo zadovoljni u radnom okruženju nećemo moći da pružimo maksimum i ispunimo očekivanja poslodavca i sve više se trudimo da postavimo granice između poslodavca i nas i našeg privatnog života. U prevodu bez prekovremenog rada, bez rada vikendom i bez neplaćenog rada. Što se tiče društvenih i ekoloških vrijednosti čvrsto vjerujem da kompanijska kultura treba da se poklapa sa kulturom koju zaposleni ima, jer je harmonija u timu i dobra komunikacija sa menadžmentom na vrhu liste prioriteta koje naša generacija očekuje od poslodavca - kaže Filip za portal N1.

O generaciji Z pisalo se i na portalu Webmind uz konstataiju da su zaposleni koji pripadaju generaciji Z (1997-2000) vrsni poznavaoci tehnologije, orijentisani ka karijeri, i od radnog mjesta očekuju više od same plate. Žele izazovno radno okruženje, u kojem će se osjećati cijenjeno. Ako poredimo prethodne generacije zaključuje se da su Bejbi bumeri živjeli da bi radili i da generacija Z mijenja narativ.

Katarina Ilijašević, koreografkinja složila se sa ovim tvrdnjama i za portal N1 naglašava da od radnog mjesta očekuje "mnogo više od same plate, jer novac mogu da zaradim bilo gdje: u kafiću, da šetam pse, mogu da živim od tik toka ili instagrama, ali biram umjetnost kao svoje radno mjesto. Jer me zanimaju projekti koji bi možda promijenili nešto, osvjestili problem i kritički komentarisali društvo u kojem živimo".

Želi, kaže da bude "cijenjena i uvažena" i da ima "svoj glas", a ne bi "trpjela" kao generacija njene majke "neplaćene radne sate, dreku od poslodavaca, zbog glupih 200,300 dinara po satu".

U pojedinim iznjetim tvrdnjama ne vidi ništa sporno, dok neke, kao i Filip smatra netačnim. Slobodno vrijeme joj je svakako, veoma važno i prioritetnije od posla i kaže, za portal N1 da nije sasvim sigurna da je razumjela šta to zapravo znači.

- Iskreno ovo mi u opšte nije jasno, pa šta ću drugo da radim nego da razmišljam o svom slobodnom vremenu i životu, moj tata je na primjer cijeli svoj život ostavio u nekoj firmi i šta je dobio za to, jedno veliko ništa. Ono što moja generacija traži jeste razumijevanje, poštovanje i neku vrstu stimulansa ili pohvale. Vratimo se na to koliko je u našem vremenu fakultet od, nazovimo to, velike važnosti. Ok, ja platim hiljade i hiljade evra za neki fakultet i radim danonoćno na ispitima i projektima da bi me sutra neko platio 25 godina sa istom vrijednošću. Mislim da je dosta omaložavanja poštenih radnika - ističe Katarina dodajući da bi "apsolutno prije bila nezaposlena nego necijenjena i nesrećna".

Tvrdnju da je Generacija Z nesposobna za život Katarina odlučno opovrgava tvrdeći da je sa svojih 23 "uradila više nego njena majka, koja je sa 23 bila 'samo majka', dok ona 'grize i halapljivo ide ka cilju – da živi lijepo od svoje umjetnosti', što je možda i razlog, kaže Katarina, konstantnog razmišljanja o odlasku iz Srbije.

- Često govorimo na mlađima svijet ostaje, e pa ovakav svijet kakvog ste nam ostavili ne želim. Smlaćen od rata i nemaštine, zagađen do guše, rasizam skoro kao element vazduha i onda se pitamo zašto je moja generacija izbirljiva. Možda ne želimo svijet koji ste nam baš vi ostavili - kaže Katarina za portal N1 dodajući da se možda najviše ne slaže sa tvrdnjom da generacija Z ima "ograničen kapacitet za koncentraciju, izdržljivost i uspostavljanje novih kontakata".

- Mislim da preko društvenih mreža u koje se dosta razumijemo uspostavljamo nove kontakte brže nego što su to moji roditelji radili. S druge strane, te iste mreže su smanjile kapacitet za koncentraciju, jer je sve kratko i eksplozivno na internetu i onda se navikneš da pratiš nešto sa upola snage i duže stvari od 10 minuta često postanu teške za praćenje. Ali ne mislim da je tako i u poslovnom svijetu - zaključuje Katarina.

"Bejbi bumeri su živjeli da bi radili, generacija Z mijenja narativ", ovu konstataciju Filip za N1 komentariše "ja bih još dodao - generacija Z radi da bi mogla da živi".

- Karijera je svakako nešto što svako od nas želi da napravi, ali mislim da u našoj generaciji ima sve manje ljudi koji pričaju kako vole svoj posao i žive za svoj posao - kaže Filip.

Istraživanje koje je proveo Deloitte 2022. godine, navodi da 75% ispitanika generacije Z preferira hibridni rad ili rad na daljinu u odnosu na rad iz kancelarije. Međutim, samo polovina njih tako radi.

Razlozi koje najčešće navode u korist rada na daljinu su:

1. 30% - Pomoglo mi je da uštedim;

2. 26% - Imam više vremena da radim druge stvari do kojih mi je stalo;

3. 22% - Olakšava mi svakodnevno obavljanje posla;

4. 18% - Pozitivno utiče na moje mentalno zdravlje;

5. 17% - Podstiče me da duže ostanem kod trenutnog poslodavca.

- Što se tiče hibridnog i "remote" načina rada, prije svega treba shvatiti da je naša generacija bila na početku karijere kada nas je COVID zadesio. Većina nas je svoja prva radna iskustva upravo imala u ovakvom radnom okruženju. Mi smo uticajem spoljnih okolnosti ulazili u prakse i radne odnose, a da ni ne upoznamo lično poslodavca. Mislim da smo veoma brzo prihvatili taj način rada, jer smo uvidjeli da donosi brojne benefite kao što iznose i statistike Deloitte sa kojima se u potpunosti slažem. Dodao bih još jednu stvar koju naša generacija vrjednuje, a to je fleksibilno radno vrijeme. Ono je opšteprihvaćeno u našoj generaciji, jer smatramo da dok god su zadaci obavljeni i ciljevi kompanije ispunjeni radno vrijeme može biti fleksibilno i prilagođeno privatnom životu zaposlenog - kaže Filip.

Istraživanje donosi i podatak da skoro polovina ispitanika osjeća da su pod stresom kad su na poslu, iako su njihovi poslodavci naizgled više fokusirani na blagostanje na radnom mjestu i mentalno zdravlje. Većina pripadnika ove generacije, istraživanje je pokazalo napušta svoja radna mjesta u roku od 1-2 godine i često mijenja kompanije.

Prema istraživanju Deloitte razlozi su:

1. 16% - Nisam se osjećao/la kao da se moj feedback uzima u obzir;

2. 14% - Plata nije bila dovoljno visoka;

3. 13% - COVID-19 pandemija me je natjerala da preispitam svoje vrijednosti i težnje;

4. 11% - Smatrao/la sam da je to radno mjesto štetno za moje mentalno zdravlje;

5. 10% - Nedostatak mogućnosti za razvoj učenja i vještina.

- S obzirom na veoma turbuletno tržište rada, naša generacija ništa ne prepušta slučaju, uzimamo stvari u svoje ruke i ne čekamo da nam poslodavac da otkaz. U potpunosti bih se složio sa razlozima odlaska iz Deloitte istraživanja i mnogo mojih bliskih ljudi bi svaku od ovih stavki potvrdili.

Postali smo svjesni da isto kao što poslodavac može da bira nas, možemo i mi njega. Imamo razne prilike u digitalnom okruženju i nismo ograničeni teritorijalno gdje ćemo raditi, niti u kojoj ćemo valuti biti plaćeni. Svjesni smo kakvo funkcioniše tržište rada, koji su naši kvaliteti, kako da "prodamo" sebe na tržištu rada.

Veoma smo transparentni kada pričamo o primanjima, razmjenjujemo iskustva među sobom i uz pomoć digitalnog svijeta lako možemo da pronađemo poziciju koja nas zanima. Imamo pristup plaćenim i besplatnim kursevima koji danas, u nekim profesijama, u očima poslodavca koji zna kakav profil zaposlenog želi, vrijede više nego master diploma.

Dodao bih samo da mi je veoma drago što vidim da plata nije na prvom mjestu kao razlog za odlazak, jer vjerujem da naša generacija vrijednuje dosta više radno okruženje, kulturu feedback-a i mentalno zdravlje nego platu. Takođe, postoji dio ljudi koji bi otišli da rade na drugoj poziciji za manju platu ako su ispunjeni prethodno pomenuti uslovi rada - komentariše Filip rezulate Delloite istraživanja za portal N1.

Generacijom Z se početkom 2023. bavio i Business News Daily, koji konstatuje da zaposleni koji pripadaju generaciji Z najviše vrijednuju "visoke plate, uključene benefite i najnovije pogodnosti, a odbijaju ih strogi nadređeni, dugi radni sati, i plata koja jedva nadilazi zakonski minimalac", kao i da je ovaj dio populacije uglavnom zainteresovan za tech pozicije.

- Ja bih se lično složio da je tech industrija broj jedan za našu generaciju, jer ispunjava naše želje i ideale u korporativnoj kulturi kojima stremimo. Naravno ovdje se govori o statističkim istraživanjima koja su sprovedena u zemlji koja je daleko tehnološki ispred nas, ali mislim da ovaj trend takođe važi i kod nas i da naša generacija ipak ide u korak sa vremenom - kaže Filip, koji i sam radi u IT sektoru.

Uprkos iznetim rezultatima istraživanja iz kojih se može zaključiti da postoji veliki jaz između generacije Z, kao najmlađih na tržištu rada, koji čine trećinu zaposlenih i starijih generacija, koje su im nadređene, najčešće generacije X ili milenijanaca postoje i primjeri dobre saradnje.

Anita Mat, direktorka u kompaniji Infora, koja je već 18 godina u IT sektoru, kaže za portal N1 da sa desetak angažovanih pripadnika generacije Z u svojoj firmi ima pozitivna iskustva.

- Da, imaju velike ambicije, da, žele veće plate, ne interesuje ih prekovremeni rad, imaju svoje hobije i vole da putuju. Ali, izuzetno su vrijedni, ako imaju dobru motivaciju. Od desetak mojih mladih kolega, četvoro su izvanredni u svakom smislu. Od ostalih deset zaposlenih i saradnika (pripadnika starijih generacija) izdvojila bih opet četvoro. Dakle, svaka generacija ima svoj drive, a na poslodavcu je da ga pokrene.

IT industrija je svakako jedna od modernijih i to Z ekipi leži. Tradicionalne industrije su suviše spore za njih. Pitanje je po meni, da li je generacija Z zaista "problematična" ili je tradicionalna industrija suviše konzervativna i spora da bi ih prihvatila i razumjela? Vreme će pokazati - kaže Mat, koja za N1 portal navodi i nekoliko primjera koji upravo potvrđuju rezultate istraživanja da je generaciju Z teško zadržati i da često mijenjaju kompanije.

- Jedan dečko je nakon nekoliko mjeseci rada (dva puta je častio zbog zaposlenja) shvatio da ne želi da bude programer i otišao je. Ni jednog trenutka nismo pomislili da je nezadovoljan. Drugi je čak promijenio grad zbog ovog posla, svi ga zavoljeli, veseljak. I ode jednog dana kao da ga nikada nije ni bilo. Nije se ni pozdravio sa kolegama. Morao je da pomogne roditeljima - kaže Mat.

Na jedno od najvažnijih pitanja koje postavlja istraživanje, ali i poslodavci i sami pripadnici generacije Z – kako privući i zadržati (budući) vrhunski talenat među generacijom Z? Filip kaže da je na prvom mjestu "transparentnost i empatija prema zaposlenom, zatim vrijednovanje postignuća zaposlenog, privatnog vremena zaposlenog, ali i nagrada za rad koji prevazilazi očekivanja, prilika za učenje, razvoj i prikladno mentorstvo, pa i prikladni benefiti i dobre plate".

Filip je za N1 portal naveo tri pojma koja se vezuju za ovu generaciju koja bi do 2025. trebalo da čini 27% radne snage.

- To je situacija kada nećete dati otkaz, već ćete čekati da vam poslodavac da otkaz, a za to vrijeme radite minimalni posao samo da ne budete otpušteni i koristite svoje slobodno vrijeme da ili tražite nešto novo ili radite freelancing sa strane ili prosto uživate u slobodnom vremenu - pojašnjava Filip pojam koji se sredinom prošle godine pojavio na društvenim mrežama.

- Ovaj termi podrazumijeva prosto besno, izrevoltirano prijavljivanje na što veći broj poslova dok ste još uvijek zaposleni, jer poslodavac ne želi da vas unaprijedi ili da povišicu i to ljudi rade veoma transparetno da čak i njihov poslodavac zna - kaže Filip za N1 portal.

- Ovaj termin, nažalost sve više imam prilike da čujem u svom okruženju. Podrazumijeva da je naša generacija preplavljena negativnom energijom u radom okruženju i količinom posla kada prosto dolazimo do tačke pucanja i davanja otkaza čak i u slučaju kada nemamo rezervnu opciju.

I za kraj još nekoliko informacija o postmilenijalcima ili intrigantnoj generaciji Z.

Za razliku od svojih prethodnika milenijalaca, koji su bili vezani za stoni računar svojih roditelja i konektovali se na internet preko telefonske linije, generacija Z računar, odnosno telefon drži u džepu i non stop je online. Priznaju svoju zavisnost od interneta i telefona i za njih se vezuje još jedan pojam

FOMO (Fear of missing out,) sveprisutna bojazan da će nešto propustiti ako ostanu offline. Više od polovine ispitanih Zed generacije izjavilo je za Business Insider da im je dostupan Wi-Fi važniji od slobodnog toaleta.

Ako bismo na jednom mjestu pokušali da objedinimo mnogobrojna istraživanja o generaciji Z u najkraćem bismo mogli reći da su kada je riječ o koncentraciji nestrpljivi, upola manje fokusirani od milenijalaca, ali su od njih bolji u obavljanju više zadataka istovremeno.

Ne misle da bi trebalo po svaku cijenu da završe visoke škole, najbolje uče posmatrajući svijet i ljude oko sebe, većinski žele sopstveni posao u svom, nezavisnom okruženju i ne plaše se nezaposlenosti, jer smatraju da im se svakoga dana otvaraju nove online mogućnosti.

Pokazuju manju zainteresovanost za robne marke od svojih prethodnika i važnije im je pokazivanje svoje individualne ličnosti, što je direktna posljedica pojave influensera. Najpopularnija društvena mreža za njih je Tik Tok.

Povezani su sa kulturama širom svijeta, posjeduje svijest o drugim ljudima, različitosti, očuvanju životne sredine, terorističkim napadima i prirodnim katastrofama. Imaju progresivne stavove o polu i LGBT populaciji, ali konzervativne kada je riječ o imigraciji. Zabrinuti su stanje u svijetu, a istraživanja u Srbiji pokazuju i da generacija Z većinski želi u vojsku.

O prvoj potpuno digitalnoj generaciji, koja je izazov prije svega za poslodavce, ali i sociologe i psihologe, u Srbiji nije bilo mnogo istraživanja.