Izvor: eKapija | Petak, 10.05.2019.| 09:43
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Kako se pravi farma puževa

(Foto: youtube.com)
Za uzgoj 400 kg puževa potrebno je oko 300 m2, po mogućnosti krečne, sjenovite površine, opasane metalnom žicom sa gustim okcima. Ukoliko uzgajivač ne skupi sam puževe, početni materijal može otkupiti od sakupljača u proljeće jer su kasnije puževi skuplji.

Za ishranu se upotrebljava zeleno bilje koje se posije u uzgajalištu, kao i zeljasto bilje koje se bere i lako pronalazi (lišće loze, repa, salata, kopriva, čičak, kopitnjak…). Farma puževa može biti briga cijele porodice u skladu sa svojim sposobnostima i raspoloživim vremenom koje je potrebno za branje bilja i davanje puževima, prenosi AgroSavjet.

U mjestu gdje se želi postaviti uzgajalište tj. farma za puževe poželjno je da ima dovoljno jestivih zelenih biljaka u okolini. Za gajenje se preporučuje puž vinogradar (latinski naziv: Helix pomatia), koji je najviše tražen zbog svoje veličine, čvrstoce kućice (Francuzi otkupljuju i prazne kućice i vrlo ih dobro plaćaju), ukusa masa i što je važno, zbog stvaranja čvrstog i jakog poklopca. Mogu se uzgajati i druge vrste puževa jer su i one dobro plaćene i tražene, pogotovo za konzervnu industriju.

Izbor mjesta je veoma važan, tako da ako je moguće farma puževa treba da bude u blizini mjesta stanovanja uzgajivača, radi stalnog nadgledanja.

Što se tiče položaja valja nastojati svakako da farma bude na odronku ili bilo kojem nagnutom terenu, prema jugu, jer se time smanjuje opasnost od vlage. Puž vinogradar živi na visini do 1.500 m, dok ostale vrste ne mogu podnijeti visinu višu od 1.000 m.

Brdski puževi su obično, ali ne i uvijek, manji od ravničarskih, ipak su mnogo traženi, jer su ishranjeni mirisnim brdskim biljem. Osim toga, posjeduju jednu karakteristiku, mnogo cijenjenu u trgovini, a to je njihova kućica koja je skoro bijela usljed dužeg izlaganja suncu i kiši.

Kada se pravi farma puževa treba izbjegavati naročito vlažne terene. Suprotno onom sto se misli, puž voli vlažnost vazduha, ali izbjegava vlažnost terena. Zato treba obezbijediti da voda otiče i onemogućiti stvaranje močvarnih zona, nakon kišnog perioda. Preporučuje se da zemljiste bude krečno jer je kreč neophodan za život puža. Potreban mu je za konstrukciju kućice, konstrukciju stubića (vretena), konstrukciju poklopca, kao i za ljuskicu jajašaca.

Procenat kalcijuma u krvi puža je 3 puta veći nego kod čovjeka. Ova prava glad za kalcijumom uviđa se kada puž u potrebi za njim struže zemlju, kamenje, i sve što sadrži kalcijum. Ako teren nije krečan to se može upotpuniti rasipanjem gašenog kreča, krečastim praškovima ili gipsom.

Kalcijum se resorbuje, ali u manjoj količini, vodom u kojoj je sadržan, a posebno iz zeljastih materijala, kojima se puževi hrane, kao i stijenama uz koje puž prijanja svojom trenicom-radulom.

Farma puževa mora biti zaštićena od vjetrova pošto oni ubrzavaju isparavanje tijela, čime hidroravnoteža trpi gubitke i puž se povlači u kućicu, gdje ostaje i više dana dok se uslovi ambijenta ne normalizuju. Teren treba da bude sjenovit, jer ako je previše izložen sunčevim zracima, nastaje ubrzano isparavanje tijela, što takođe prisiljava puža da se povuče u kućicu da bi štedio rezerve vode, čime je opet izložen gladovanju.

(Foto: youtube.com)
U uzgajalištu od 300 m2 površine dolazi oko 80 puževa na 1 m2, što predstavlja pravilnu gustinu. Ova gustina dozvoljava pužu slobodno kretanje, a da ne bude ometan od strane drugih puževa. Puževi inače imaju tendenciju da se gomilaju pa se velika gustina štetno odražava i na konstrukciju poklopca. Puž je vrlo izbirljiv u pogledu karakteristika skloništa u koje se povlači, radi izgradnje poklopca. Dakle, dobar uspjeh zatvaranja zavisi i od broja puževa u farmi.

Farma za puževe mora biti ograđena. Najekonomičniji i dosta preporučiv način ograđivanja sastoji se u sljedećem: čitava farma se opasa mrežastom žicom visine 60-70 cm s okcem od 20 mm. Donji dio mreže je uzemljen 10 cm a gornji dio se presavije za 10 cm, pod pravim uglom prema unutrašnjosti uzgajališta. Pri prelazu ruba mreže zbog vlastite težine puž pada nazad u ograđeni prostor.

Samo unutrašnje uređenje farme mora da obezbijedi puževima mjesto za hranu i mjesto za odmaranje. Poznato je da puž provodi veći dio dana u odmoru jer mu sunčevi zraci ubrzavaju površinsko isparavanje tijela. Za vrijeme dana, puž treba da nađe sjenovito sklonište, recimo ispod lišca drveća, grmlja ili visoke trave, ali gdje da se postavi to mjesto: prema sredini ili ivicama farme? Odgovor nam daje samo ponašanje puža. Čim padne sumrak, na prve daškove svježeg i vlažnog vazduha, puž izlazi iz kućice u potrazi za hranom. Ako je i nađe na istom mjestu gdje je drijemao za vrijeme dana neće je ni pogledati. Svjež i vlažan vazduh ga tjeraju da se kreće i vođen instinktom slobode, upućuje se prema pregradi.

Ako se postaramo da na svom putu nađe hranu, puž se zaustavlja i počinje da jede. Prema tome u centru farme mora da se napravi osjenčeno mjesto, od rasada ili plodonosnog grmlja. Nije potrebno da lišce bude dostupno ustima puža već je bolje da puževi ne obrste to žbunje. Treba posaditi aromatično bilje (lavanda, ruzmarin, majčinu dušicu…) koje puževi obično ne jedu, ali preko nježne kožice upijaju njihove mirise i tako njihovo meso postaje ukusnije, zbog čega će biti bolje traženo i plaćeno.

Farma puževa zahtjeva svakodnevno angažovanje. Rad u uzgajalištu podrazumijeva i redovan obilazak puževa. Svakog jutra treba proći oko ivice uzgajališta da bi se sakupili puževi koji su se nagomilali na mreži. Događa se da se na nekim mjestima nađu naslage od 15-20 cm nagomilanih puževa prepuštenih djelovanju sunčevih zraka, gdje bi lako uginuli. Zbog toga je preporučivo da se na pogodnim mjestima postave sanducici ili korpice s otvorom okrenutim prema unutrašnjosti uzgajališta. Puževi koji ne uspiju da se vrate u prve sate svanuća u svoje sklonište (u hladovinu) uvlače se u ove sandučiće odakle će ih kasnije biti lakše prenijeti u hlad, prenio je AgroSavjet.

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.