Muris Hadžić, generalni menadžer kozmetičke kompanije Dr.Pasha, ima zavidnu karijeru u biznis svijetu, a koja je počela dok je još bio vrlo mlad. Od onih prvih koraka, kada je bilo važno pokazati zrelost i zaraditi prvi novac, do danas, kada je na važnoj poziciji jedne domaće kompanije, ima svoje principe kojima se vodi i trasira sebi put uspjeha.
Srećan je jer je imao priliku da u dosadašnjoj karijeri stekne znanja i iskustva u kompanijama kao što su Orbico, Porsche BH, P Trade, Msan.. Ono što je do sada naučio rado dijeli sa kolegama i studentima. Upravo je u P Trade i Dr.Pashi, kako kaže, naučio šta znači kreirati biznis korake za firmu koja nije dio neke svjetske grupacije, već je sve na domaćem timu i zajedničkoj spretnosti i viziji.
Smatra da je iskrena komunikacija sa kolegama presudna za uspjeh jedne kompanije. Vjeruje da mu istinski uspjesi tek dolaze. "Neostvarene želje nas vode naprijed u stvaranje novih i boljih životnih prilika", reći će u intervjuu eKapiju Muris Hadžić.
Bezbrižnost rane mladosti
- Vjerujem da sam imao priliku da imam pravo djetinjstvo sa svim dječijim radostima, bar kada pričamo o ranom djetinjstvu. Najljepše igračke su bile biciklo, lopta, klikeri i slične stvari. Komunicirali smo direktno, a ne preko raznih mreža. Commodore 64 je bio vrhunac tehnike vrlo rijedak da bi nam bio centar zbivanja kao što su računari današnjoj djeci. Odrastao sam u vrijeme kada je svima poznata zakletva bila "Da sa tvog puta ne skrenemo". Na žalost, skrenuli smo sa mnogih, ne samo sa navedenog.
Period kada krenete na more "fićom" i ponesete "sve" što vam treba i opet ima mjesta za kasetofon na baterije i jastuk da se odspava, na galeriji gumeni kajak, vesla, koferi….. A, nismo imali Thule. To su tako jednostavne stvari koje bude divna sjećanja. Mogao bih nabrajati cijeli dan. Mogu reći da sam imao super djetinjstvo.
Moji "studentski" dani su prošli uz rad i odgajanje djece. Kako sam vrlo rano počeo raditi, u vrijeme kada sam trebao da živim studentski život, već sam kreirao prve korake svoje karijere. Život je tu moju generaciju često vodio možda pogrešnim putem, jer su mnogi tada već morali da se brinu o egzistenciji, umjesto da sjede u amfiteatrima i učionicama. Naravno, ne postoji nijedno dobro opravdanje da se preskoči taj bitan korak u životu. Da se sve može stići ako se želi sam dokazao sam sebi u nešto kasnijim godinama kada sam se odlučio da ponovo upišem studije i učim. Smatram da se granica obaveznog obima edukacije mora podići za nove generacije koje dolaze, ali takođe vjerujem da je i krajnje vrijeme da se u obrazovanje unesu neke nove vrijednosti, nova znanja i da se pogotovo u visokim obrazovnim institucijama unese malo svježine.
Također, smatram da je potrebno koristiti iskustva naših uspješnih preduzeća ili njihovih najbitnijih "sastojaka" - sposobnih i uspješnih uposlenika. Tu bih skrenuo pažnju sa menadžmenta o kojem se uvijek priča i fokus stavio na operativce, srednji menadžment, kreativne odjele, ljude iz proizvodnje da podjele svoja iskustva i znanje sa našim mladim koji će im sutra biti kolege.
Studije i realnost – šta mladi da očekuju- Siguran sam da je dobrom dijelu mladih težak trenutak odlučiti šta studirati, jer nisu posve sigurni čime će se baviti u budućnosti. Ili da postavimo stvari drugačije - nisu baš svi poslovi dovoljno dobro predočeni mladima pa često imaju iskrivljenu sliku o tome šta su upisali. Svi smo prečesto vidjeli koliko se često završi nešto s čim se određena osoba nikada više ne bavi. I dalje imamo dosta mladih koji ispunjavaju želje roditelja ili jednostavno prate društvo i gdje im "raja" ide.
U kompaniji u kojoj radim, zajedno sa svojim saradnicima, nekolimo puta smo organizovali saradnje sa fakultetima kako bismo studentima prenijeli svoja iskustva i znanja iz svakodnevnog rada, da bi osjetili djelić onoga što ih očekuje. Pokušavamo im prenijeti realan zadatak i okruženje koje bi ih dočekalo u takvom zadatku. Meni su to bila vrijedna iskustva, a nadam se i njima jer smo radi njih to i radili.
Posebno mi je ostao u sjećanju komentar jednog od studenata: "Kako to mislite da od toga trebam sutra živjeti, da to mora biti isplativo?". Imamo slučajeva kada se prenosi znanje suviše apstraktno bez da se pokuša praktično predstaviti budući zadatak i kako se isti uklapa u realni svijet. I pored navedenog vjerujem da je to bitan period izgradnje ličnosti i iskustva od prvih "network" koraka i poznanstava do sticanja specifičnih znanja.
Od prvog zarađenog novca do najtežeg zadatka- Moj profesionalni put je krenuo dosta prije završenog školovanja koje još traje. U početku je to bio put koji se na određen način sam kreirao, više sam tražio posao koji je isplativiji nego što sam ispunjavao sebi želje šta bih to ja želio raditi. Među prvim poslovima sam radio kao dizajner u jednoj našoj domaćoj kompaniji i to je bio posao koji mi se sviđao, ali ne baš tako dobro plaćen u to vrijeme. Tako sam kao i mnogi u to doba krenuo sa radom "kod stranaca" kako bi to tada zvali. Mogu reći da je to bio, za mladu osobu, lijep period bez puno unošenja sebe, bez stresa i obaveza koji dolaze sa nekim ozbiljnijim pozicijama uz dobru naknadu, možda najbezbrižniji period moje mladosti. To su definitivno i poslovi koji vas zavedu i zadrže u mjestu, bez nekog razvijanja i napredovanja. Nije to posao koji bih poželio amicioznoj mladoj osobi koja želi napraviti "nešto više".