NavMenu

Boban Marjanović, košarkaš - Još jedna lepa priča o džinu

Izvor: Mozzart sport Petak, 19.04.2013. 09:36
Komentari
Podeli

Boban Marjanović (Foto: mozzart sport)Boban Marjanović

Ovog junaka sigurno znate, jer 221 centimetar visine nema šanse da ne zapadne za oko. Posle uspona i pada, ove sezone se u dresu Mega Vizure potrudio i da ga dobro zapamtite! Došao je da pokaže da, posle ruske epizode za zaborav, i dalje igra ozbiljnu košarku i da još uvek dominira po reketima

Sve lepe priče o džinovima su davno ispričane... Ali stvorila se jedna nova, koja se trenutno piše narandžastom loptom. Naš džin, junak ove storije, ponovo je u snazi i vraća se u vrh Kraljevstva košarke. Tamo gde su najbolji, oni u koje gleda i kojima se divi ceo narod.

Bobana Marjanovića sigurno znate, jer 221 centimetar visine nema šanse da ne zapadne za oko. Posle uspona i pada, ove sezone se u dresu Mega Vizure potrudio i da ga dobro zapamtite! Došao je da pokaže da, posle ruske epizode za zaborav, i dalje igra ozbiljnu košarku i da još uvek dominira po reketima.

U Košarkaškoj ligi Srbije bio je daleko najbolji i najkorisniji igrač (734 indeksnih poena), prvi u većini glavnih statističkih kategorija...

Normalno, krećemo od Mege...

– U Megi mi je super, baš smo jedna mlada ekipa, perspektivna, s mnogo ambicija. Mislim da igramo odlično, sjajno vođeni od strane trenera Dejana Milojevića, kome je ovo prva sezona na klupi, a snalazi se kao da mu je dvadeseta!

Ti igraš fantastično!

– Stvarno se trudim da svaku utakmicu odigram što bolje, ali ne zavisi sve samo od mene, već i od mojih saigrača. Pošto je košarka kolektivni sport, oni mi dosta pomažu. Siguran sam da bih, da sam otišao u bilo koji klub ili da sam i ostao u CSKA, bio kratak za veliko znanje i neprocenjive savete koje sam dobio od Dekija Milojevića, a koji su mi baš bili potrebni. Dakle, dolazak u Megu ne gledam kao neki pad u karijeri, već kao neku uzlaznu putanju!

(Foto: Mozzart sport)

Da li ti je bila dosadna KLS liga, pošto si potpuno dominirao?

– Statistika govori da je bilo lako, a u stvari i nije baš tako. Ima tu mnogo dobrih i mladih igrača koji bi još trebalo da rade i napreduju. Znači, uopšte nije bilo lagano, a kamoli dosadno!

Da li iko od centara iz srpskih i jadranskih klubova može da ti parira ispod koša?

– Naravno da može, nisam ja neko natprirodno biće. Svako može da bude zaustavljen ispod koša, a moj zadatak je da protivnici ne uspeju u tome.

Od čega zavisi tvoje raspoloženje na terenu?

– Najvažnije od svega je da me, kada se probudim, ne boli ništa, da se dobro osećam. Ostalo je do mene. Naravno, zakucavanje ohrabruje sve, mene, saigrače, publiku. Svima je lepo, pa je i meni tada raspoloženje u uzlaznoj putanji.

Šta očekuješ u Superligi?

– Očekujem, naravno, da ispunimo cilj i da budemo među prva četiri, odnosno da obezbedimo ulazak u ABA ligu.

Da li primetiš po izrazu lica kada te se protivnik plaši u reketu?

– Nikada nisam primetio da me se neko plaši, ili nisam gledao! :)

Kako je bilo u CSKA, zašto nisi prošao?

– Bilo je super, sve je bilo vrhunski, ali u sportu, osim talenta, treba da imaš i sreće, da se sklope kockice. To je bila moja prva sezona van zemlje, možda se i nisam baš najbolje snašao.

U Žalgirisu je bilo na nivou...

– Već sam se tada navikao da budem van zemlje, pa sam se malo više uklopio. Osvojio sam tri titule sa Žalgirisom – domaći kup, litvansku i baltičku ligu. Dobio sam pohvale od legendarnog Arvidasa Sabonisa i proveo lepih šest meseci u Kaunasu.

Šta je bilo u Nižnjem Novgorodu, brzo ste se rastali?

– Ne znam šta bih ti rekao...

Gde ćeš sledeće sezone, pošto su ova liga i Mega Vizura očigledno ispod nivoa na kojem igraš?

– Nisam još razmišljao o tome. Zasad mi je prva opcija samo igra i da učim dok sam još u Srbiji, u dobro organizovanom klubu kakav je Mega.

Da li misliš da Mega može do Jadranske lige?

– Ne mislim, nego znam da može!

(Foto: Mozzart sport)

Da li očekuješ povratak u reprezentaciju?

– Bilo bi mi drago! Igrati za reprezentaciju je velika čast.

Da li je tačno da si u vrtiću bio viši od vaspitačice?

– Uvek sam bio najviši. Imam sliku iz vrtića na kojoj sam od svih

veći za glavu, a iste visine kao vaspitačica! :) Delovao sam mnogo ozbiljnije od svih. Ali samo delovao...

Kada si naglo porastao, u kom uzrastu?

– Kao što sam rekao, od malena sam bio ekstremno visok, ali najviše sam porastao u prvoj godini srednje skole. Tada sam baš potpisao ugovor sa Hemofarmom na kraju osmog razreda sa 200 cm, a stigao u Vršac sa 209 cm!

Zašto ti je teško, a zašto lako živeti s tom visinom?

– Lepo što te svi gledaju, što si jednostavno upadljiv i bez fensi garderobe i markiranih stvari, a loše je što ne možeš nigde da se sakriješ. Uvek se krijem od mog malog sina, a nikako da mi uspe da se sakrijem! :) Ima, naravno, mnogo dobrih i loših strana... Ne možeš da uđeš u bilo koji automobil, teško je za garderobu, cipele, ali sve ima svoje prednosti i mane! Mogu ovako ceo dan da nabrajam, ali najveća prednost je u košarci!

NE MOGU DA SPAVAM AKO MI NE VISE NOGE SA KREVETA!

Gde kupuješ garderobu?

– Kupim gde god nađem veličinu. Imao sam ugovor s Najkom, pa imam još velike garderobe od njih, a u Tifaniju naručujem ove malo lepše stvari.

Boban Marjanović sa porodicom (Foto: Mozzart sport)Boban Marjanović sa porodicom

Na kakvom krevetu spavaš?

– Pošto dosta putujemo, spavam gde me staviš, ne pravim problem. Samo da nema onu stranicu dole, da mogu da mi vise noge. Čak mi je sada to postalo normalno, pa ne mogu da spavam ako mi ne vise noge sa kreveta!

Koliko treba da se sagneš da poljubiš ženu?

– Jedno pola metra! Dok se saginjem bole me leđa, ali kada me poljubi sve me prođe.

MALIŠA VOLI LOPTU

Koliko mali Vuk ima godina, da li je nemiran i koliko stižeš da ga čuvaš?

– Moj lepi mališa za nekoliko meseci puni dve godinice, tačnije 3. jula.

Nije što je moj, ali je stavrano zlatan. Iako se svi žale na svoju decu da jedva pričaju, ovaj moj brblja kao navijen. Mališa i ja se najbolje razumemo, baš se lepo igramo i čuvamo. Za njega uvek moram da imam vremena. Uvek je nasmejan, prenosi mi mnogo pozitivne energije i čini me srećnim. Voli loptu, uvek imam par loptica u automobilu, da kada se vozi može da se igra. Kad baci loptu, uvek kaže "koš" ili "gol".

Piše: Srđan Jovanović

izvor :

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.