NavMenu

Ivica Iliev, fudbaler Partizana dete Ceraka

Izvor: Mozzart sport Utorak, 09.11.2010. 15:16
Komentari
Podeli

(Foto: YouTube/screenshot)

Deca Ceraka… Tako sebe i svog rođenog brata Bobana posmatra Ivica Iliev, fudbaler Partizana. Ko ne zna, Cerak je naselje u Beogradu, blizu Košutnjaka, a tamo je brzonogi i maštoviti dribler odrastao. Nije znao na koju stranu će ga stranu fudbal odvesti, samo je, kao i mnogi, verovao da će uspeti. Pošteno govoreći, uspeh mu se i dogodio, što je lako uočljivo kada se makar i ovlaš posmatra njegova karijera.

Internacionalni angažmani omogućili su mu natprosečan život, bar u materijalnom smislu. Kad je već tako, logično je razmišljao o ulaganju u neki posao koji bi se mogao nazvati porodičnim biznisom. Budući da nije od onih alavih na pare, Ivica nije želeo hleba preko pogače, već je tri puta merio i jednom sekao, kako ga je naučilo kućno vaspitanje. Spojio je u jedno ono što voli i ono što će mu kasnije koristiti, pa je tako nastao njegov kafić "Leon" i balon za fudbal.

Priča o uslovima za pokretanje bilo kakvog ozbiljnog posla bila bi u Srbiji mnogo pitkija kada ne bi bilo silnih peripetija. Građevinsko zemljište, odnosno podoban plac, donosi jedan od bitnih preduslova za bilo kakav posao. Tako je bilo i u Ivičinom slučaju.

- Da, ta priča oko zemljišta je prilično zanimljiva – seća se naš sagovornik dok sedimo u njegovom kafiću. - Kao momci koji dobro poznaju ovaj kraj, brat i ja nismo hteli da izlazimo iz okvira Ceraka i Vidikovca. A potez od tržnog centra do Mekdonaldsa u ulici Kneza Višeslava bio je idealan. Prvo smo se zaintresovali za drugi plac, međutim, nije bio na prodaju. Rekli smo - okej, tražimo dalje. I onda, sećam se, bio je to četvrtak prepodne, drugar Laza je u "Halo oglasima" pronašao ponudu za prodaju zemljišta gde su sad kafić "Leon" i balon za fudbal. Pozvao je Bobana, a ovaj mene. Tada sam igrao u Đenovi, a bukvalno sam istog trenutka rekao: "Kupuj!" Sve smo dogovorili za 48 sati. Bez oklevanja. Bilo je to pre jedno četiri i po godine.

Za razliku od ovdašnje neretke "poslovnosti", prilikom koje se laže i maže na sve strane, a papira nigde, Ilievi su od starta znali da je zakon "crveno slovo" i da će u stopu slediti pravnu regulativu.

- Imamo oko trideset ari placa. Prvo smo uzeli dvadeset, ali smo vremenom dokupljivali. Sve je naravno čisto, u vlasništvu "jedan kroz jedan". Otac nas je od malena učio kako je najvažnije imati nešto u vlasništvu. Bez rente ili sličnih dogovora, da se izbegne ulazak u rizik. Čista situacija je najbolja, tome smo uvek težili u životu. Sećam se da su se mnogi krstili kako smo uspeli da tako lako uzmemo ovaj plac, jer se nalazi na baš dobroj poziciji.

Ivica naglašava da je bilo potrebno bar godinu, godinu i po dana da se srede svi papiri. Dovoljno vremena da se s Bobanom dogovori na koji način bi da iskoriste kupljeni plac. Ideju o ulasku u poslove s građevinom, što je u to vreme bio prilično popularan i unosan biznis, odbacili su maltene odmah.

(Ivica i Boban Iliev)

- Meni je bilo najvažnije da napravimo nešto zbog čega me ne bi kasnije bolela glava. Mir je mnogo važan. Nisam jurio za novcem, nisu mi bitne kule, gradovi, avioni, kamioni... Hvala bogu pa imam dovoljno za spokojan život. Za kafić i balon opredelili smo se iz više razloga: brat Boban dobro poznaje kako funkcionišu kafane i život po kafićima. I on je bio dobar fudbaler, ali su ga ipak više interesovale neke druge stvari. Nismo želeli da otvorimo samo kafić, jer to ipak nije nešto na šta možemo da se oslonimo, a balon - e to već može da bude ulaganje u budućnost. Nije osnovni razlog zarada, već da jednog dana, kad završim karijeru, možda otvorim školu fudbala, da se pronađe i afirmiše neki novi talenat i da se pomogne deci. Termine u balonu sada često koriste firme, a igraju se utakmice i u okviru interne lige koju smo formirali. Tu se takmiči i naša ekipa, klub "Leon". Organizujemo često i humanitarne turniri jer imamo odličnu saradnju s našom opštinom Rakovica. Izlazimo u susret jedni drugima kad god je potrebno.

Većina balona za fudbal i pratećih kafića funkcionišu po principu spojenih jedinica. Ivica i Boban hteli su da tu budu drugačiji, da "Leon" izoluju od sportske varijante. Da egzistira kao nezavnisni ugostiteljski objekat i da ne bude asocijacija na fudbal, iako je u neposrednoj blizini balona. Enterijer kafića uopšte ne asocira da je vlasnik uspešni sportista, naročito ne fudbaler.

- Nisam želeo da se u kafiću nalazi bilo kakav dres ili fudbalska lopta. Hteli smo da od "Leona" stvorimo mesto gde bi dolazila razna klijentela. Ne samo ona koja će posle fudbala tražiti predah uz pivo, sok ili vodu. Tražili smo model za dobru, urbanu priču, za odlazak na piće uoči izlaska u neki noćni klub. Da u našu lepu baštu dolaze različita fina društva…

Tako je i bilo. "Leon", koji je ime dobio po Ivičinom sinu, 15. decembra proslavlja tri godine postojanja. Kafić je za to vreme zaista stvorio svoju priču. Dolaze gosti različitih profila, kako Iliev objašnjava, sve zavisi uglavnom od doba dana.

- Pre podne su tu uglavnom majke ili očevi, s decom koja mahom idu u školu fudbala. Ima i starije gospode, često svrate taksisti na kafu, pre nego što krenu na posao. Ima tu i standardnih gostiju, pre svega Bobanovo i moje društvo. A mi kao familija najčešće dolazimo ujutru, na novine, kaficu i lagan ulazak u dan. Uveče je takođe zaista prijatno. Kulturno, nema ekscesa. U početku smo imali varijatnu da svaki drugi vikend organizujemo žurke gde bi se služili razni kokteli. Imali smo jednom problem, i to je bilo dovoljno da prestanemo sa žurkama. Poenta priče s kafićem je da se svi osećaju kao kod kuće, da svaki gost ima poseban tretman. Što se tiče organizacije nekih proslava, jedino smo zadržali tradiciju da se uvek obeleži doček srpske Nove godine. I da, ono što mogu da kažem je da sigurno imamo najbolju kafu u gradu. Boban je veliki ljubitelj kafe i baš vodi računa.

Tu je i plazma šejk, koji se pravi po želji gosta.

Ivica nije bio u Beogradu kad se kafić otvorio. Tada je imao angažman u grčkom PAOK-u. Kompletan posao vodio je Boban, ali su stalno bili u kontaktu.

- Pošto nisam bio prisutan, s distance mi je izgledalo kao da se sve nekako previše odužilo. Mislim na otvaranje kafića. Baš sam bio nestrpljiv… A Boban je bio u haosu. Jednostavno, morali smo da počnemo s radom i bilo je mnogo posla. Opšte ludilo iz kojeg je brat izvukao ono najbolje. Otvaranje je odlično proteklo, kafić je počeo da radi u decembru, a u januaru je otvoren i balon. Imao sam apsolutno poverenje u Bobana, moj posao su bile finansije, a ostalo je on završio. Kad sam prvi put video kafić, oduševila me je bašta. Ima dva nivoa, izolovana je od parkinga. Meni lično nisu važne sitnice, već da sve generalno bude kako valja. Vremenom planiramo da uvedemo i neku laganu klopu, verovatno od sledeće godine.

Što se tiče samog posla, sve je prilično dobro organizovano. Ivica kaže da u načinu komunikacije između zaposlenih i vlasnika ne postoji zapovedni način. Najvažnije je uzajamno poštovanje. Termin "gazda" ne postoji u vokabularu Ilievih.

- Kum Mladen je menadžer, Boban reguliše administrativne poslove, a ja sam tu ako je potrebno da se donese neka važnija finansijska odluka. Oko svega razgovaramo. Najvažnije da se razume ko šta ume i može, a naši porodični odnosi su inače fantastični. Mala je razlika u godinama između mene i brata, stariji sam svega devetnaest meseci.

Ivica Iliev je siguran u jednu stvar – po završetku karijere če bar dva puta sedmično igrati mali fudbal za SK "Leon". To mu je velika želja koju sad, naravno, ne može da ostvari iz opravdanih razloga. Rizik od povrede je preveliki.

- To su neke lepe i prijatne stvari. Odigramo meč, istuširamo se i posle toga sat-dva sedimo, pijemo piće i pričamo o nekim neobaveznim temama.

Piše: Milan Vuković

izvor :

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.