NavMenu

Nikola M. Marković, arhitekta, slikar, fotograf, dizajner - Umetnost je vazduh koji dišem i koji ću disati koliko god budem mogao

Izvor: eKapija Sreda, 11.08.2010. 10:58
Komentari
Podeli

Nikola M. Marković, arhitekta, slikar, fotograf, dizajner... Imate impozantan portfolio, ali i pored svega sebe vidite kao .... ?

- To je uvjek relativna stvar, možda, ipak arhitektura, jer smatram da kada je u pitanju projektovanje kuća, postoji neko tajanstveno primordijalno pravilo vremena koje vam sam objekat nudi i uslovljava..onaj ko to umije prepoznati, dobija mnogo, jer sam prostor nad kojim se interveniše umije često da uspostavi svoje potrebe i da nam ukaže na iste samo ako ga umijemo slušati..Moje iskustvo u vezi pomenutog ukazuje da nam je potrebno oko 4 do 5 godina rada da bi imali kvalitetan projekat kuće ako govorimo o enterijeru, eksterijeru i ostalim elementima arhitektonskog jezika koje jedan ozbiljan objekat mora posjedovati..

Inspiraciju pronalazite u... ?

- Moja inspiracije je prije svega u tajnama forme i pokreta kojom se na gotovo savršen način ispoljava žensko tijelo..inspiracija kao i fascinacija često idu ruku pod ruku i one nas preokupiraju nekako uvjek nudeći u svom otkrivanju nove i nove vrijednosti uživanja i ugođaja koji nosimo duboko u sebi...Gotovo nikada nas ne inspiriše ono sto ne volimo ili ne želimo.

Pitanje koje posebno pamti je "Gledajući vaša dela, nismo mogli da ne pomislimo da Vi od svega što dotaknete uspevate da napravite umetnost" i odgovara...

- Trudim se da uvjek razvijam svoju kreativnost..jer je umjetnost za mene vazduh kojim dišem..i koji ću disati kad god budem mogao... a što se tiče dodirivanja duboko sam ubijeđen da je dodir suštinsko sredstvo kojim doživljavamo ljepotu a samim tim i umjetnost..

Izradili ste projekt "Aura Montenegro", recite nam nešto više o tome

- Aura Montenegro predstavlja jedinstveni projekat od kapitalnog značaja za razvoj savremene crnogorske arhitekture, elitnog turizma i hotelijerstva. Formiran je kroz višegodisnje proučavanje mogućnosti razvoja vizure i kvaliteta lokacije koja je uzeta kao njegov razvojno inicijalni aspekt u odnosu na prevazilaženja saobraćajnih i ostalih ograničenja kada govorimo o projektima izuzetnog značaja za jedan region ili državu.

Šta izdvajate kao svoje omiljeno delo ?

- Teško pitanje, ali evo ako baš moram, recimo da je moje najinteresantnije interpretirano dijelo crtež Liza Gerardini 1479. godine koji je objavljen novembra 2006. godine kao poštanska marka Crne Gore u apoenima od 0, 50 eura.

Kako vidite kritiku?

- Za mene lično u onim okvirima koji su kod nas zastupljeni je nešto potpuno nebitno i beznačajno..ukoliko kritika svojim adekvatnim ukazom ne pruža mogućnosti otklanjanja grešaka u radu koje mogu i da promaknu samom autoru zbog prezasićenosti radom na temi ili problemu koje svako pravo djelo nosi u sebi.....Na žalost, prava i ozbiljna likovna i estetska kritika kada je riječ o slikarstvu i arhitekturi kod nas još uvjek ne postoji..čast izuzetcima, tj pojedincima, koji, na žalost, ne mogu da predstavljaju cjelinu tako složene društveno kulturološke pojave koja nam itekako nedostaje.

Imali ste samo 21 godinu kada Vam je izložbu otvorio Emir Kusturica. Šta je, po Vama, presudilo da jedan takav umetnik prihvati poziv mladog, talentovanog umetnika?

- Vjerujem, emotivnost zadržana u mom radu, dok sam se bavio otkrivanjem čovjeka i njegovom tajnom života...tako je bar rekao Emir, govoreći o mom radu na otvaranju same izložbe...

U Vašoj biografiji upisana su i poznanstva sa Pakom Rabanom, Karimom Rašidom.... Koliko Vam znače ova poznanstva? Kakvi su oni o kojima samo slušamo i čitamo, u direktnom konatku?

- Obzirom da ih lično poznajem, mogu samo reći da su ti ljudi, šta su istinski veći, sve više opušteniji i prijatniji..za razliku od naših lokalnih umjetnika i kvazi stvaraoca od čije se sujete i ega na može jednostavno ni otpočeti komunikacija, a kamoli uspostaviti..

Dobitnik ste puno nagrada i priznanja za svoja dela. Koje, kao najdraže izdvajate ?

- Osmjeh, ali iskren osmijeh djeteta je najljepši poklon i priznanje koji možete dobiti za svoj rad..jer ništa nije očiglednije od lika božijeg na svakom nasmijanom licu...a pogotovo dječijem.

Lepotu pronalazite u... ?

- Lepotu prije svega pronalazim u istini, pa tek onda i u svemu ostalom što pripada onom što posmatram ili stvaram..

Razumevanje okoline za svoju kreativnost vidite kao potpunu agoniju i nerazumjevanje kada je riječ o našem podneblju... ?

- U potpunosti jer je to prirodno agregatno stanje naše sredine..pogotovo ako je riječ o Crnoj Gori..u njoj se sve lakše i prije oprašta nego uspjeh..a o kreativnosti da i ne govorim..

- Čuli smo da Vas fascinira skulptura rumunskog vajara Konstantina Brankusija koja se zove plač djeteta. Imate li svog idola ?

- Za mene je priroda savršen i idealan idol..

O svom nesvakidašnjem talentu kaže...

- Vjerujem da sam još uvjek neotkriveni umjetnik kada je riječ o mom radu i njegovoj ulozi, kao i mjestu koje mu bar približno pripada...Što se tiče mene i mog talenta, on je počeo da se pokazuje jako rano, kada sam imao samo tri godine i sastojao se u ozbiljnim portretima, koje sam već tada iscrtavao sa mogućnostima sagledavanja i perspektive. Ozbiljan rad na temu umjetnosti je uslijedio tek kada sam kao pionir boravio u Jermeniji i zainteresovao ondašnje medije za svoj rad, imao sam tada oko 9 godina.

Granicu između prave umetnosti i one koje se uobičajeno naziva kič vidite kao... ?

- To je granica koja je za mene od suštinskog značaja, jer nam govori o dubini, mudrosti i smislu koji jedno djelo svojim postojanjem i ispoljavanjem nudi. Kič često zavisi i od trenutka u kojem se ispoljava i varira u gotovo svim aspektima umjetnosti, osim u onom što nazivamo remek djelima..ona su nekako uvjek i kroz istoriju ostajala imuna na kič i njegovu komercijalnu i ostalu zavodljivost koja je često obuzimala čak i najveće među stvaraocima..

Muzika ima posebno mesto u Vašem životu ... ?

- Muzika je važna anatomija naših kreativnih uspomena..ona vam je poput mirisa koji vas iznova osvaja i opija ili ako je ružna i površna tjera vas da se što prije udaljite...za mene je muzika gotovo uvjek pojedinačno autorsko ostvarenje, ne mogu reći da postoji autor čije stvaralastvo u potpunosti osjećam i prepoznajem...uglavnom preferiram Asturais od Albeniza, instrumental faraon od Tonina, fragile od Stinga, uspavanku za Radmilu B od Gorana Bregovića i još puno toga, mogao bi nabrajati do sjutra, a od klasike preferiram Vivaldija, Baha i Betovena..tu su još i Jazz i flamenco kao i nezaobilazni klavir..Segovija kada je riječ o gitari, zatim Paco del Lusija ect..

Vidite li razliku između Nikole umetnika koji stvara i Nikole običnog čoveka - koji uživa u životu?

- Razlika je - gotovo nikakva, jer je za mene umjetnost vazduh koji dišem i koji ću disati koliko god budem mogao...ona je jednostavno vaš filter za postojanje, ako želite da joj uđete u suštinu i bit postojanja kao i njenih posebnih hirova i osjetljivosti..sve u svemu umjetnost je jako zahtjevna dama, čija ljepota i privlačnost ipak uvjek opravdavaju sav naš trud i zalaganja.

Vaš cilj je... ?

- To bi bilo - kada bi spoznao i uočio da sam uspio stvoriti djela koja uspješno i pozitivno mjenjaju i iscjeljuju publiku kao medijum koji konzumira naš rad, što pripada sudu vremena i budućih naraštaja, koji će biti dio tog ukupnog doživljaja.. A ako govorim o svojim ambicijama, to bi prije svega bio muzej međunarodnog karaktera i transparentan jasan pravac izražavanja vrhunskih umjetničkih dometa svih talentovanih ljudi koji, na žalost, imaju materijalna ograničenja u radu, tako da bi se njihovo usavršavanje moglo osloniti na tu instituciju koja bi ih čak ako treba i sama nalazila i pomagala. Osim muzeja volio bih da vremenom uspostavim i svoju školu koja bi radila na principu Fakulteta vizuelnih i audio umjetnosti. Neka vrsta međunarodne labaratorije za pravilan idejni razvoj čovjeka kada su umjetnost i kultura u pitanju.

Kažu da stvarate poeziju od prostora koje radite i projektujete?

- Hvala na tako lijepim riječima, ali ja bih ipak dodao moj stav, da je enterijer upravo taj koji stvara poeziju u nama samima ukoliko je kreiran na pravi način. Ja se samo trudim da uspostavim taj odnos i to je sve..ostalo se vidi u mom radu.

Čemu poklanjate najviše pažnje u radu na jednom enterijeru ?

- Vidite, moj odnos prema cjelini prostora podrazumjeva poklanjanje pažnje svakom detalju u onoj mjeri koja je neophodna da bi se postigao određeni efekat. Naravno, podrazumjeva se da najviše vremena ode na kreiranje projekta rasvjete, jer ona na kraju suvereno i dominantno vlada svim našim utiscima o izvedenom prostoru i o samim detaljima kao i načinu kako ih mi kao krajnji korisnici konzumiramo.

Postoji li neka posebna tajna zbog koje Vaši prostori izgledaju drugačije kada se gledaju i sa te profesionalne strane..?

- Možda zbog toga što se ja stalno svađam sa majstorima i izvođačima. Znate, našim ljudima je jako teško objasniti da posao koji rade treba da rade najbolje što mogu a ne obratno što je nažalost najčešći slučaj.

Koliko Vam u radu pomaže a koliko odmaže to što je profesionalno obrazovanje stekao prevashodno u oblasti likovnih umetnosti?

- Mislim da je to jedna velika prednost jer je moje razmišljanje o prostoru i arhitekturi oslobođeno svih okvira koje pred Vas postavlja svaki vid tehničkog obrazovanja ili struke koja neminovno prati jednu takvu kreaciju kao što je enterijer. Uzgred, značajno je pomenuti da se savremena rešenja enterijera sve više pomjeraju ka čistoj umjetnosti čak i u toj mjeri da im se isključuje funkcija kao primjenjena vrijednost.

Nameravate li da nastavite sa radom na enterijerima kod nas i u kolikoj meri će na taj Vas budući rad uticati Vaše bavljenje visokom modom, s obzirom na činjenicu da ste pomenuli da su to jako bliske oblasti?

- Vidite, često i nehotice kažemo za fasadu neke zgrade ili objekta da ima lice..Obzirom da se moje naočare i šeširi rade unikatno prema licu klijenata onda je očigledno da krov na licu zgrade treba biti njen ukras kao što bi to trebao biti i šešir u pomenutom slučaju..

Vaši planovi u nekoj bližoj budućnosti govore nam o... ?

- Planiranje je uglavnom vrlo nezahvalna djelatnost na prostoru kao što naš, ali ipak se nadam nekim boljim vremenima. Radim na realizaciji enterijera jednog velikog kluba u Parizu, ali o tom potom, možda nekom drugom prilikom, kada budem imao više informacija.

Moj magistarski rad u arhitekturi posvećen je prije svega implementiranju slobodnih formi u specificne urbane prostore kao što su trgovi i njima slični prostori.

Radeći posljednjih deset godina sa proučavanjem morfičkih polja u domenu razvoja skulpture u savremenoj umjetnosti došao sam do posebno primjenjivih iskustava i u oblasti savremene arhitekture.

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.