NavMenu

Slavan Batočanin, tvorac brenda duvan-čvarci - Srpska bajka

Izvor: Preduzeće Utorak, 17.02.2009. 20:22
Komentari
Podeli

Jedino je nemoguće da sunce zalazi tamo gde izlazi’’, kaže Slavan Batočanin.

Istini za volju, kada je krenuo u privatni biznis, „kralj čvaraka“, kako je sebe kasnije nazvao, nije bio ovako optimističan. U džepu je imao svega hiljadu dinara. Skromno, ali dovoljno da na pijaci postavi tezgu sa voćem i povrćem. Nije to bila obična tezga.

Do nje je vodio zeleni tepih i bila je ukrašenija od ostalih. Koliko god drugima to delovalo smešno, ali ovaj Valjevac već tada je shvatio način na koji se ‘’osvajaju kupci’’. Kad se tome doda harizma prodavca, koju tvrdi da poseduje, uspeh je neminovan, bez obzira na to o kojoj robi je reč. Njemu se ipak najviše posrećilo dok je trgovao duvan-čvarcima, iako kaže da su najskuplji u gradu. Novac se množio tom brzinom da je za četiri meseca otkupio ceo lokal. I ne samo to. Širom Valjeva postao je poznat kao „kralj čvaraka“.

Popularnost mu, kako i sam priznaje, najviše godi. Ni na novac nije imun. Zahvaljujući ženi, troši ga racionalno. Zato i danas, kada sebi može mnogo toga da priušti, ne nosi markiranu garderobu. Ni starog „keca“ se nije odrekao. Štaviše, samo ga je dobro upakovao. Istovremeno, životno okruženje skrojio je prema svojoj meri. Razlog je, kaže, taj što ga kapitalizam nije u potpunosti ‘’uzeo pod svoje’’. Rome smatra jedinima koji su uspeli da odole novom poretku, i sve više vremena provodi družeći se sa njima. Zato ga, tvrdi kroz smeh, i smatraju ‘’svojim’’.

Politički azilant

Odrastao je u radničkoj koloniji nadomak Krušika, poznatijoj kao Republika kolonija. Bio je loš đak. ‘’Imao sam toliko kečeva da ni sam nisam znao šta ću sa njima. Samo su me zanimali klikeri, sakupljanje starog oružja i starih novčanica. Bilo je to potpuno bezbrižno detinjstvo’’, izgovara kroz smeh Batočanin, koji je duboko zakoračio u šestu deceniju života. Kao mladić, seća se da je dosta putovao po koncertima, gledajući Tinu Tarner, Santanu i nastupe mnogih drugih svetskih zvezda po Evropi. U svojoj radnji, koja se nalazi na valjevskoj pijaci, i sada ima muzički kutak u kome su smešteni diskovi omiljenih muzičara, među kojima posebno mesto pripada Celine Dion.

Opsednutost muzikom nije bila jedini razlog njegovih putovanja. Kaže da je, kao i svaki drugi mlad čovek, imao osećaj da je do novca svuda lakše doći nego u Srbiji. Iako je u nekoliko navrata uspevao u tome, svom sinu ne bi savetovao inostranu karijeru.

U Bosni je 1997. otvorio suvenirsku radnju u američkoj bazi. Vrlo brzo se ispostavilo da to nije bio unosan posao.

„Ubrzo sam otkrio da su Amerikancima potrebni CD-ovi, pa sam prodajući ih, dnevno zarađivao i po 300, 400 dolara’’, objašnjava Batočanin, koji je u ovoj bazi prodavao i novčanice štampane za vreme inflacije. Pet dolara po komadu. Ovakav način sticanja profita nije dugo potrajao. Vratio se ženi i sinu u Valjevo, i nastavio da radi kao trgovac u Beku, što je bilo njegovo primarno zanimanje.

Verujući da će se nešto promeniti, postao je aktivni učesnik svih mitinga čiji je cilj bio smena tadašnje vlasti. Do te mere da je 2000, nakon demokratskih promena, bio primoran da ode u Nemačku kao politički azilant. Iako je svestan da potrošena energija nije donela neke značajne promene, za vremenom provedenim na ulici - ne žali. ‘’Svi smo imali zanose. U revoluciju smo svi ušli neškolovani, pa nije ni čudo što smo je izgubili. Ipak, sve što sam u životu uradio, dragoceno je iskustvo’’, siguran je Batočanin. Boravak u Nemačkoj smatra svojom najvećom životnom lekcijom.

Ne okuša čvarke godinama

Boraveći kao politički azilant u Nemačkoj, sve vreme je provodio šetajući po marketima u kojima je, kako kaže, shvatio suštinu kapitalizma. ‘’Posebno mi je bilo zanimljivo da razgledam rafove na kojima je izložen samo jedan proizvod. Sećam se, dođem do dela gde su samo supe. Bilo ih je više od 100 vrsta od različitih proizvođača. Neke su pravljene kao zvezdice, slova, deblje, pljosnate. Sve imaju isti sastav, samo je drugačije pakovanje’’, objašnjava „kralj čvaraka“ kako se lako može upasti u zamku slobode izbora koja zapravo ne postoji. Još u to vreme počeo je da shvata značaj brendiranja.

Kiseli kupus i čvarci, tvrdi, srpski su najjači brend. Za njima ne zaostaju ni burek ni pljeskavica. U to se uverio još u prvoj polovini devedesetih kada je, prodavši parče zemlje, otišao u Pariz da traži ideju za posao. Pri povratku u Srbiju odlučio je da prodaje francuske sendviče. Vrlo brzo je odustao. Kada je 2004. zaštitio duvan-čvarke, kaže da je od njih napravio proizvod broj jedan u Srbiji.U prilog tome govori i šampionska titula, velika zlatna medalja za kvalitet, koju je pre dve godine dobio na Novosadskom sajmu. Koliki su apetiti Srba kada je o ovom proizvodu reč, Batočanin ilustruje podatkom da se svaki dan kolje 500 svinja za dnevnu potrošnju u Beogradu.

Onome ko je od njih napravio marku, duvan-čvarci nisu omiljena hrana. Naprotiv, kaže da ih godinama ne okuša. Kao ni čajnu kobasicu koju svakoga dana prodaje. Dokazavši se na ovom polju, Batočanin ne smatra da njegovih ‘’pet minuta slave’’ polako protiče. Najviše je ponosan na to što je i sebi i drugima dokazao da se i na domaćem tlu može postići uspeh. On bi ga nazvao ‘’bajkom na srpski način’’. Uz to, ako ni po čemu drugom, Valjevcima je poznat po idejama. Za onoga ko tvrdi da postoje mnoge stvari kojima samo treba dati ime da bi izašle u prvi plan, posla ima na pretek. Za početak, razmišlja da napiše ciganski kuvar. Ili otvori prodavnicu ciganske hrane.

Slavan kao Slavan

Bez obzira na to što se već uveliko njegov glas daleko čuje, Batočanin tvrdi da mu je najveći cilj u životu da bude srećan. Da bi u tome uspeo, od samog jutra mora da bude obazriv. Sve što pročita u novinama, prihvata sa velikom nevericom.Trudi se da svet u kome živi što je više moguće izmesti van svakodnevnih događaja. Tvrdi da u tome uspeva. Supruga mu je, kako priznaje, najveća podrška. ‘’Ja sam pokretač svakog posla, a istrajnost je njena’’, ubeđen je. Da će biti dobra žena i majka, predosetio je još pre dvadeset godina kada ju je, posle sedam dana poznanstva, zaprosio. Batočanin ne negira da su svoj život mogli prilično otežati.

‘’Život je komplikovan samo ako ga dvoje učine takvim. Ali što ne bismo iz njega izvukli ono najbolje? Zato naše svađe traju svega nekoliko sekundi’’, objašnjava. Da bi stekao ovakav krajnje pozitivan životni stav, koji pokušava da ukoreni sinu, trebalo je dosta životnog iskustva. Na odmet nije ni sreće koja ga pomalo prati još od sedme godine, kada je kao talenat za crtanje, čiji su radovi objavljivani u lokalnim novinama, dobio nadimak ‘’slavan kao Slavan’’.

Ko je Slavan Batočanin ?

- Rođen je 1954.godine u Valjevu

- Završio je autolakurerski i trgovački zanat

- U BiH je 1997.godine radio u američkoj bazi, prodajući CD-ove i suvenire

- Do 200.godine je radio u Beku kao trgova, a tada kao organizator demonstracija dobija otkaz i odlazi u Nemačku

- Godine 2004. je zaštitio duvan-čvarke kao sopstveni proizvod.

- Duvan čvarke ne jede godinama, roštilj mu je omiljena hrana.

- Oženjen je i ima sina

poziv na pretplatu na

- www.emportal.co.rs

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.