NavMenu

Dragan Marjanović, konsultant u NLB Nova penzija - Večiti početnik

Izvor: Ekonomist magazin Utorak, 18.12.2007. 20:22
Komentari
Podeli

Spava tri sata dnevno, a energije ima za tri čoveka. Svu snagu troši na posao u koji se uključi, a onda, kad biznis uđe u mirne vode, odlazi, dosadno mu je...

Sa osam godina zaradio je prve pare. Hteo je da ide sa drugarima iz kraja na pecanje, trebalo mu je nešto novca, ali mu otac nije dao. On je onda uzeo lavor i auto-šampon, išao od vrata do vrata u ulazu i nudio komšijama da im opere kola. Posle četiri oprana automobila, zaradio je koliko mu je bilo dovoljno. I tako do dan danas. Počinje sve u čemu vidi neku korist i povlači se kada posao postane rutina.

“Ja sam čovek za start-up poslove, ne osećam se lagodno u firmi koja je već sve postigla i ušla u mirnu fazu razvoja. Ja dođem, uložim svu svoju energiju da posao krene i posle toga gubim interesovanje”, kaže ovaj Slovenac srpskog imena. “Dragan” je zato što su se roditelji nadali “Suzani”, pa su nespremno dočekali dečaka i nazvali ga po imendanu. Marjanović je po dedi Zlatiborcu.

Svi njegovi poslovi

Dok je studirao ekonomiju, imao je kompaniju koja se bavila rasvetom crkava. Osnovao ju je sa nekoliko prijatelja pre nego što je napunio 20 godina. Slovenačka crkva je u to vreme, po raspadu Jugoslavije, dobila veliki novac iz Vatikana za renoviranje crkava. Renoviranje je podrazumevalo i rasvetu, pa je diplomac srednje elektro-tehničke shvatio da se tu može lepo zaraditi. I zaradilo se za te tri i po godine poslovanja.

“Tada sam pravio najslađe pare u životu. Nisam iz imućne porodice, pa sam, željan para, sa ortacima besomučno trošio. Odlazili smo do Portoroža samo da bismo popili kafu i častili ceo lokal. Onda su neki mnogo moćniji od nas shvatili da tu ima novca i mi smo odlučil da se povučemo”, kaže Dragan Marjanović. Žali se da je “jedino” pametno što je kupio od te silne zarade bio stan u Ljubljani.

Kad je završio studije zaposlio se na robnoj berzi derivata. Potom je ušao u priču sa penzionim osiguranjem . Ali je paralelno osnovao svoju firmu u Hrvatskoj koja se bavila nekretninama. Skenirao je jednom prilikom hrvatsko tržište nekretnina za grčkog partnera i video za sebe mesto na tom tržištu. Okupio je ekipu ljudi koja je radila sve: od potraživanja zemljišta, projektovanja za klijenta, promena urbanističkih planova, do prodaje gotovih projekata. “Ta firma i dalje postoji, ali više nije moja, prodao sam je, jer smo još jednom postali preveliki da bi nas ostavili na miru”, kaže Marjanović.

Sada se posvetio samo penzijama. U Srbiji je, u skladu sa svojom prirodom, da bi posao razvio i ne planira da se zadržava. Bar ne pošto posao postavi na noge. Ali, s obzirom na svest Srba o penzijskom osiguranju, možda i ostari ovde. “Moja firma planira posle Srbije da se širi u Tursku. Ako do te 2009. godine sve bude išlo po planu, idem u Tursku da još jednom krenem ispočetka. Ali, biću ovde dok se ne dostigne ‘kritična masa`, odnosno dok ne bude osigurano 50-60 odsto zaposlenih”, kaže Marjanović.

Radoholičar

Majka mu nije baš srećna što je došao u Srbiju da radi. I dalje su predrasude velike. Čini mu se da ljudi sa strane misle da je ovo zemlja divljaka. “Čak sam i ja, kao Slovenac, takoreći komšija, bio veoma iznenađen kada sam video koliko je Beograd kulturan grad, koliko samo pozorišta i odličnih predstava ima”.

Ali, ipak se nije tu preselio sa porodicom. Žena ima svoju karijeru koja je vezuje za Ljubljanu, ćerka ima tek dve godine. On živi sam preko nedelje, a svaki vikend se vraća kući. Nije mu naporno četiri sata vožnje do kuće. I nije mu trebalo više od nedelju dana da se navikne na život u inostranstvu bez porodice.

“Shvatio sam da ovako, zapravo, provodimo mnogo više vremena zajedno. Ja bih i u Sloveniji radio po ceo dan, a onda bi mi u subotu ili nedelju palo na pamet da imam još nešto malo posla u kancelariji, pa bih gubio i vikende. Ovako mi je kancelarija predaleko, pa sam ta dva dana posvećen samo porodici”, kaže Marjanović koji slobodnog vremena u Beogradu - nema.

Radni dan mu traje od sedam do 21, a ponekad za radnim stolom ostaje do tri ujutru. Mnogo je posla, kaže, ovde, nema kad spavati. Treba obrazovati ovo tržište, objasniti ljudima da država neće više brinuti o njihovom standardu u starosti.

“Poznajem šest zakona iz ove oblasti i mislim da je ovaj u Srbiji najbolje napisan, jer je pisan poslednji, pa su ispravljene greške prethodnika. Ipak, to ne znači mnogo, jer se sa reformom penzionog sistema kasni 17 godina. A činjenica je da, ako čovek propusti prvih deset, narednih 30 godina mora duplo više ulagati da bi uštedeo istu sumu novca. Već danas svaki stanovnik Srbije 3,2 sata dnevno radi za penzionera. A stanovništvo je sve starije, svake godine u Srbiji nestane grad veličine Užica - tolika je stopa mortaliteta”, kaže čovek koji je prvi član kolektivnog fonda u Sloveniji. I koji silno vreme provodi istražujući ovakve statistič

Atipični Slovenac

To mu prija mnogo više nego izlasci na splavove, iako živi baš u centru noćnih zbivanja, u blizini hotela Jugoslavija. Bio je tamo, video za čim njegovi sunarodnici gube glavu, ali nije krenuo njihovim stopama. Počev od toga što su ga prijatelji pozvali da izađe u 1 sat posle ponoći, kada se u Sloveniji ide kući iz grada.

“Prvo smo obišli nekoliko kafića i tek onda posle dva ujutru smo zvanično izašli, otišli na splav. Prosto mi je bilo žao što ne mogu da se uživim. Jedna devojka je pevala narodnjake, oko nje su svi u glas pevali sa njom, bilo je jako zanimljivo gledati, ali ja stvarno nisam tip koji se u takvoj atmosferi može opustiti”, kaže Marjanović koji društvo sa splavova često sreće, ali - ujutru oko šest, kada izađe na kej da džogira.

Ni to mu, kaže, naročito ne prija, ali pokušava da natera sebe da ostane u formi. Ragbi, kojim se bavio osam godina, najviše bi mu odgovarao, ali ga je malo prestario. A i mnogo bi vremena potrebnog za rad sebi uskratio. Jer, iako spava samo tri sata dnevno, što mu je sasvim dovoljno, opet ne stiže svemu da se posveti.

Do kad više “mi”?

Od zaposlenih u kompaniji za koju radi ne očekuje da prate njegov tempo. “Mislim da su ljudi u Srbiji, bar oni sa kojima ja radim, veoma vredni, ali mi smeta njihovo pogrešno shvatanje timskog rada. Ovde su ljudi uljuljkani u kolektivnu odgovornost i niko neće da preuzme odgovornost na sebe. Ako čoveku daš zadatak da reši, on se vraća sa odgovorom ‘mi mislimo da...`. Do kad više ‘mi`?! Mislim da to nije samo odlika starijih, odgajanih u socijalizmu. I mladi ljudi ovde slično razmišljaju. Ne shvataju da je dobrom menadžeru uvek potrebno što više mišljenja, što izraženiji stavovi, sve moguće kritike, sugestije, informacije”, priča Dragan Marjanović o uslovima u kakvim bi on voleo da radi.

Uslovi u kojima voli da odmara su uzburkano more u Grčkoj krajem novembra. Nema idealnijeg perioda za ljubitelja jedrenja koji već 18 godina uzastopno odmore provodi u Grčkoj prateći dobar vetar.

poziv na pretplatu na

- www.ekonomist.co.yu

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.