NavMenu

Upozorenje Sergeja Ivanova, vlasnika stočarske farme "Stado" sa Stare Planine - Ko je zaboravio na subvencije?

Izvor: Ekonometar Četvrtak, 12.09.2013. 14:21
Komentari
Podeli

Sergej IvanovSergej Ivanov

Da bi se organska hrana proizvodila strateški i organizaciono osmišljeno, pre dve godine je pokrenuta inicijativa okupljanja stručnjaka iz ove oblasti, uz značajnu podršku Ministarstva poljoprivrede. Rezultat ozbiljnih razgovora i volonterske pomoći nadležnih i kompetentnih ljudi bilo je osnivanje asocijacije proizvođača zdrave hrane "Serbia organika". Nije izostala ni razrada projekta, sa ciljem da se unapredi proizvodnja organske hrane za koju Srbija ima odlične uslove.

Zamisao je bila da svi proizvođači zdrave hrane (u to vreme njih četrdesetak) ojačaju svoj status udruživanjem i da proizvodnju toliko tražene biohrane podignu na viši nivo. Na realizaciji ove ideje radili su poznati profesori sa poljoprivrednih fakulteta, predstavnici privrede i celokupna infrastruktura neophodna za ostvarenje ovog ambicioznog projekta. Nažalost, kod nas se ustalio loš običaj da sve vredno što jedna vlada započne, druga ne nastavi i ne dovrši. Tako je i ova ozbiljna inicijativa i sjajna ideja iščezla sa pojavom nekih novih zakona i pravilnika koji ne odgovaraju proizvođačima hrane.

Nezadovoljstvo usvojenim Pravilnikom o korišćenju finansijskih podsticaja za organsku proizvodnju izrazili su javno mnogi proizvođači, koji tvrde da se na ovaj način diskriminiše veliki broj stočara u korist "industrijske" organske proizvodnje, čime se ruši jedan od osnovnih postulata organske poljoprivrede – socijalna pravda – čije je standarde definisala Međunarodna federacija pokreta za organsku poljoprivredu.

Među nezadovoljnima je i Udruženje za razvoj organske proizvodnje "Biobalkan" iz Dimitrovgrada. Sergej Ivanov jedan je od najpoznatijih i najangažovanijih članova "Biobalkana", koji na svojoj farmi "Stado" gaji 230 ovaca karakačanske rase iz kategorije autohtonih ugroženih rasa.

Njegova farma, proizvođač zdrave hrane, nalazi se u okviru Parka prirode "Stara planina". Obrađuje približno 15 hektara za proizvodnju livadskog sena, dok 35 hektara koristi za pašnjake. Njegovo gazdinstvo se bavi proizvodnjom mleka koje isporučuju Mlekarskoj školi "Dr Obren Pajić" u Pirotu, gde se tradicionalno proizvodi i čuveni pirotski kačkavalj. Ovaj, razumljivo, sa sertifikatom potiče od mleka organski gajenih ovaca.

Zamolili smo Sergeja Ivanova da za "Ekonometar" izloži osnovne probleme sa kojima se suočavaju proizvođači u ovom sektoru poljoprivrede, za koji se tvrdi da Srbija poseduje izuzetno povoljne uslove.

- Jedan od osnovnih problema je nemogućnost dostave naših proizvoda tržištu u većim gradskim centrima kao što su Beograd, Novi Sad, Niš. Javnost uglavnom ne prepoznaje prednosti ovih proizvoda u odnosu na proizvode konvencionalne poljoprivrede. Tačno je da su svi ovi proizvodi skuplji i zbog toga mnogima nedostupni - ističe sagovornik.

Sergej Ivanov zamera državi da neravnomerno i selektivno izdvaja sredstva za podsticaj poljoprivredne proizvodnje. Jedan od problema je u tome da proizvođači organske hrane nisu dovoljno udruženi, a samo na taj način imaju šan-su da budu prisutniji na tržištu. Nada se da će proizvođači na Staroj planini već u narednoj sezoni nastupati zajedno u ponudi ovčjeg mleka i mlečnih proizvoda kao i jagnjadi, o čemu se vode ozbiljni razgovori. Udruženje "Biobalkan" broji 11 članova - proizvođača organske hrane sa područja Dimitrovgrada, dok na prostorima pirotske opštine deluje zadruga "Arbinija".

U razgovoru sa Sergejom Ivanovim dotakli smo i pitanje subvencija neophodnih za konvencionalnu poljoprivrednu
proizvodnju, ali i to da su finansijska podsticajna sredstva potrebna i proizvođačima organske hrane koji bez prave i
konkretne pomoći države ipak utiru put strateški organizovanoj proizvodnji.

- Država je u toku 2011. obezbedila i pružila podsticaje za organsku proizvodnju, ali su te mere izostale godinu dana kasnije. Nažalost, nema ih ni u ovoj godini, što posebno zabrinjava. Slučajno ili namerno, zaboravlja se da organska proizvodnja neguje i štiti naše prirodne resurse, obezbeđuje kvalitetnije proizvode i, istovremeno, iziskuje plaćanje kontrole i sertifikacije, kaže Sergej Ivanov i naglašava da finansijski podsticaji države ne bi smeli da budu milostinja, već da imaju za cilj zaštitu životne sredine i zdravlja potrošača, kao i da snažnije motivišu proizvođače organske hrane.

Drugim rečima, cilj dodele ovih sredstava je da pokriju finansijske gubitke nastale zbog umanjenja prinosa, viška uloženog rada i obaveznog plaćanja kontrole proizvoda i njihove sertifikacije.

- Zanimljivo je i to, ističe naš sago vornik, da smo se mi u udruženju "Biobalkan" odlučili za proizvodnju organske hrane, ne zbog finansijskog podsticaja države, već iz želje da se naša deca i celokupna društvena zajednica hrane proizvodima bez rezidua antibiotika, hormona, antiparazita. Naglašavam da je svaka pomoć potrebna, jer sam finansijsku pomoć u 2011. godini, naprimer, iskoristio za izgradnju ovčarnika na 200 m2 i time popravio uslove gajenja ovaca.

Sergej Ivanov smatra da će najnoviji Zakon o podsticajima za organsku proizvodnju hrane nesumnjivo imati za posledicu gašenje velikog broja malih i srednjih porodičnih stočarskih farmi.

- Zakon je izrazito nepovoljan za gazdinstva čije životinje nemaju pedigre. Kreatori zakona su zanemarili činjenicu da u Srbiji samo nekoliko farmi organske hrane ima pedigrirana grla – kaže Ivanov.

Inače, za dobijanje grla sa pedigreom neophodan je period od četiri do šest godina, jer je pedigrirana domaća životinja ona koja ima poznato poreklo dve generacije unazad. Zato sagovornik "Ekonometra" upozorava da se ovim zakonom, nažalost, omogućava da velike industrijski orijentisane farme mogu iz budžeta da dobiju i do 55 miliona dinara, što je 27% od ukupno namenjenih sredstava za proizvodnju organske hrane u Srbiji. U našoj zemlji je, po slobodnoj proceni, samo 10 do 15% grla sa pedigreom i država podstiče isključivo vlasnike takvih grla!?

– Podsticaji za pedigrirana grla treba da postoje, ali je strateški neophodno da se sa manjim novčanim iznosima stimulišu gazdinstva bez pedigriranih životinja kako bi mogli da se održe u teškim ekonomskim vremenima. Novi zakon i pravilnik prete da uruše sve što je za nekoliko godina urađeno u proizvodnji organske hrane. Žalosno je što zbog slabe kupovne moći, neorganizovanosti proizvođača i neinformisanosti potrošača većina stočara organske proizvodnje zavisi od državne pomoći. Iritirajuće je i to što država nema jednak odnos prema svima: pojedine bogato nagrađuje iz budžeta, dok ogromnoj većini čak ne želi ni da se obrati! – kaže na kraju za "Ekonometar" vlasnik stočarske farme "Stado" na Staroj planini, Sergej Ivanov.

Nismo konkurentni u Evropi

Poznavaoci prilika u evropskoj poljoprivrednoj proizvodnji znaju da je konkurentnost Srbije u proizvodnji organske hrane minimalna u odnosu na istu proizvodnju u zemljama Evropske unije. Kao dokaz za takvu situaciju mogu da posluže brojke, prema kojima gazdinstva u zemljama Evropske unije poseduju prosečno 20 hektara obradivog zemljišta i ubiraju dvostruko veće prinose u odnosu na naše proizvođače.

Srbija ima samo 631.122 gazdinstva na 3.555.856 hektara zemljišta. Minimalan je broj gazdinstava koja poseduju do 20 hektara, 76% njih imaju do pet hektara, dok je 47% svih gazdinstava do dva hektara obradivog zemljišta. Nepovoljna činjenica je i podatak da vlasnici sa manje od dva hektara zemljišta raspolažu rascepkanim površinama, u proseku od 11 ari.

Upravo zbog toga bi trebalo posvetiti veću pažnju proizvođačima organske hrane, jer naša zemlja u ovoj oblasti treba da se izjednačava po prinosima koje ostvaruju proizvođači u zemljama Evropske unije.

Drugim rečima, konvencionalna proizvodnja hrane nije naša budućnost, jer tu, u odnosu na Evropu, nismo konkurentni.

Simentalska rasa zaboravljena

Povodom usvojenog Pravilnika o korišćenju finansijskih podsticaja za organsku proizvodnju, koje je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede objavilo 30. aprila ove godine na svojoj Internet prezentaciji, a kojim se diskriminiše veliki broj stočara u organskoj proizvodnji u korist "industrijske" organske proizvodnje, usledili su oštri prigovori (pre svih iz Pirota, Dimitrovgrada i Vršca), na koje sa zvaničnog mesta nije dato nikakvo obrazloženje.

Iz pisma koje je uputio "Biobalkan" iz Dimitrovgrada, izdvojili smo zanimljiv detalj, koji mnogo govori o (ne)brizi drža-
ve za stočare, proizvođače organske hrane:

- Ukazujemo i na Pravilnik o korišćenju finansijskih podsticaja za krave dojilje koji omogućava korišćenje podsticaja za nekoliko rasa goveda, i to onih koje se mogu izbrojati na prste jedne ruke, ili takva goveda nikad nisu ni kročila na tle Srbije. Pravilnikom se, istovremeno, ne spominje naša jedina preživela autohtona rasa goveda – buša, kao ni simentalska rasa koja je najbrojnija u Srbiji i čini osnov pasnog tova, odnosno sistema krava dojilja u celoj zemlji. To je, na žalost, isto kao kada bi naša država propisima štitila bengalskog tigra i američku pumu, izostavljajući, recimo, divlju mačku i risa kojih ima u Srbiji i koji su ugroženi. Nije li to, nažalost, višedecenijska boljka našeg društva i naših poljoprivrednih stratega i donosilaca odluka kojima je uvek bilo lakše da u Srbiju unesu tuđe, nego da pokušaju da od naših rasa naprave nešto bolje...

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Ekonometar". Poziv na pretplatu www.nirapress.com )

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.