NavMenu

Lekina tvrđava u srcu Beograda - Zgrada koju od 1968. koristi JRB, namenski je građena za sedište Ozne

Izvor: Politika Ponedeljak, 17.01.2011. 09:06
Komentari
Podeli

Zgrada sa kućnim brojem 82 u beogradskoj Ulici kneza Miloša, skoro pola veka znana je kao sedište nekada jedne od najmoćnijih firmi bivše države – Jugoslovenskog rečnog brodarstva. Široj javnosti, međutim, manje je poznato kakve tajne čuva iza svoje sive kamene fasade. Pre JRB-a, na ovoj adresi nalazilo se od 1952. sedište Vrhovnog suda Jugoslavije, a pre njega još jedne savezne ustanove – Odeljenja za zaštitu naroda – Ozne, jugoslovenske kontraobaveštajne službe.

U ovoj zgradi godinama je radio Aleksandar Leka Ranković, legendarni šef službe državne bezbednosti i jugoslovenske policije. Tragovi nekadašnjeg prisustva službe i danas postoje, posebno u velikoj sali sa stotinak mesta, u kojoj je Ranković održavao kolegijume. Unutrašnji ambijent ove sale, sa dugačkim stolovima za sastanke i filmskim projektorom, ostao je praktično neizmenjen.

Još pred kraj Drugog svetskog rata, država je imala potrebu da pronađe adekvatan prostor za svoju glavnu bezbednosnu službu, koja je tada još bila vojno-civilna. Razdvajanje Ozne izvršeno je 1946. godine, kada su formirane Uprava državne bezbednosti (Udba) i vojna Kontraobaveštajna služba (KOS). Rešenje za civilnu službu pronađeno je u namenskoj izgradnji posebnog objekta, a kao radna snaga korišćeni su nemački zarobljenici.

Ozna se tu zadržala samo nekoliko godina, jer je službi bio potreban mnogo veći prostor, pošto se stalno širila. Njeno sedište ubrzo se seli u novu zgradu, veliki objekat saveznog SUP-a (oštećen u NATO bombardovanju 1999. godine). Potom je desetak godina tu bio Vrhovni sud, da bi neko vreme zgrada bila prazna, posle čega ju je kupio JRB, koji se uselio 1968. godine.

Kako saznaje "Politika" od zaposlenih koji su godinama radili u zgradi, u podrumima su ranije bile neke vrste ćelija, pregrađene prostorije u koje su privremeno privođeni ljudi. Tu je bila i kotlarnica, iz koje su vodili neobični prolazi. Tokom vremena rađene su adaptacije, pa je taj podrumski deo zgrade u potpunosti izmenjen. Ozna je prilikom iseljenja prostor "očistila", uklonivši najveći deo onoga što se ranije tamo nalazilo. Iza sebe nisu ostavili ni papirić.

Dokumentarni filmovi u kojima se pojavljuje Ranković, prikazuju ga uglavnom u "drvenom ambijentu", što upravo i jeste njegov kabinet na drugom spratu ove zgrade. Kabinet i danas ima poseban ulaz, ali posle odlaska Rankovića nije više u upotrebi. Iz ovih odaja se silazi pravo na ulaz u zgradu, ali ne na glavni, već na bočni, kolski prilaz. Sve je napravljeno tako da eventualni snajperista ne bi mogao da ga pogodi. Jer, kada stupi na izlazna vrata, zidovi ga pokrivaju i pravo iz zgrade ulazio je u kola, zapravo, direktno iz kabineta, odakle vodi specijalno stepenište.

U kabinetu Rankovića nalazi se toalet i soba za odmor. A u njoj i kauč, koji se spušta i podiže direktno iz zida. Tu je ponekad i spavao kada bi imao duge sastanke, ili saslušanja kojima je lično prisustvovao. Kada se odmori, samo uvuče krevet nazad u zid. Ako bi želeo duže da boravi u zgradi, nije morao ni da izlazi iz kabineta ako ne želi, jer je u njemu imao sav komfor i mogao je da uđe i da izađe neprimećeno za ostale zaposlene. Pričalo se da tajni prolaz vodi i iz velikog kamina, a činjenica je da iznad njega zaista ima nekih tunela.

Od nameštaja, iza Rankovića su ostali manji okrugli sto i fotelja u duborezu sa lavovima. To su umetnički predmeti, uglavnom iz 18. veka, što ukazuje da je bio ljubitelj klasičnog nameštaja. Koristio je i crvenu lampicu ispred ulaza u kabinet, koja je obaveštavala da li je moguće ući kod njega ili je zauzet. I na trećem spratu dugo je opstajao nameštaj Ozne. To je deo u kojem je, u južnom krilu, bio kabinet Rankovićevog zamenika Svetislava Stefanovića Ćeće.

Svuda oko Rankovićevog kabineta ima mnogo "šupljeg prostora", svakojakih tunela. Uprkos pokušajima, niko od zaposlenih nije otkrio gde se ulazi, a gde se izlazi iz ovih tunela u plafonu i pregradnim zidovima. Neki su pokušavali da se uvuku unutra, ali nisu uspeli, pa je nejasno da li su građeni kada i sama zgrada, ili su naknadno adaptirani za potrebe službe. Moguće je da su to bili otvori u kojima su bili smešteni nekakvi uređaji, ali, ako je i bilo nečega, sve je uklonjeno. Pretpostavlja se da su ti tuneli imali važnu ulogu u Rankovićevom višestepenom sistemu bezbednosti, kao i da se ovim tajnim kanalima moglo preći u susednu zgradu u Kneza Miloša 80, koja je kasnije srušena.

I danas je velika tajna šta se sve dešavalo u zgradi. Tvrdi se da je Ranković lično poznavao sve udbaše u celoj Jugoslaviji. Prema nekim svedočenjima, okupljao je operativce u velikoj sali za kolegijume, ali ne po teritorijalnom principu, već po temama. A svi zajedno su se okupljali na Zlatiboru, više od hiljadu operativaca na jednom mestu. Tako masovna okupljanja u ovoj zgradi nisu bila moguća.

U velikoj sali sve je ostalo kao i za vreme Rankovića, dobro je održavano i ništa nije menjano osim zavesa. U toj sali su prikazivani filmovi, važni za funkcionisanje službe. Po svemu sudeći, tu su demonstrirani načini izvođenja akcija, prikazivani informativni sadržaji. Stolice su bile pokretne, da bi prisutni mogli da se po potrebi okreću prema stolu gde je sedeo Ranković, ili prema filmskom platnu. Zgrada je pod zaštitom države i ne može se otuđiti, u šta se uverio i biznismen Zoran Drakulić, koji je bezuspešno pokušavao da bivšu Rankovićevu tvrđavu preuredi u luksuzni hotel.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Politika"od 17.01.2011.)

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.