Za uvoz elitnog i drugog kvaliteta semena krompira Srbija godišnje troši oko 3 mil EUR, jer kod nas ne postoji ustanova koja se bavi takvom proizvodnjom.
Srbija je povećala uvoz krompira sa 3,6 mil EUR u 2008. na 7,7 mil EUR u 2018. Krompir se u 2018. najviše uvozio iz Holandije (2,8 mil EUR), Francuske (2,2), Nemačke (jedan milion) i iz Rusije (0,94).
Vrednost izvoza smanjena je sa 1,2 miliona na 745.000 EUR, a plasirao se u šest država i to u BiH (240.000 EUR), Crnu Goru (240.000), S. Makedoniju (143.000), Albaniju (102.000), Bugarsku (14.000) i Mađarsku (6.000 EUR). Dalјi rast uvoza pogodiće konkretna sela sa spiska koja su u većini u demografskom slomu, što će ga dodatno ubrzati.
Osim toga, zbog uvoza semena, domaće sorte krompira – jelica, dragačevka i univerzal – nestale su sa njiva naših proizvođača, pa tako danas svaka priča u trgovinama ili na pijacama o "ivanjičkom" ili "dragačevskom" krompiru – pada u vodu.
Može se reći da je holandsko, ili u manjoj meri nemačko seme niklo na teritoriji Ivanjice i Dragačeva, ali nikako da je reč o domaćem krompiru.
- Već godinama uvozimo seme iz Holandije i zadovoljan sam prinosima. Ne
kupujem seme od domaćih proizvođača, koji ga nude za manje novca, ali
sumnjivog kvaliteta. Za svoju njivu uzimam isključivo deklarisano sem.
Kupovao bih i domaće seme, ali kontrolisano, i da je, naravno, cena
ista. Da je skuplje, sigurno ga ne bih kupovao, koliko god da sam
patriota i da volim domaće.. Ja, ipak, živim od zarade - kaže Milan
Jelić, uzgajivač krompira iz Ivanjice.
Zahvaljujući Institutu za biološka istraživanja iz Beograda, genotipovi ovih domaćih sorti, stvorenih u Centru za krompir u Guči, sačuvani su u njihovim laboratorijama, a zbog prepoznatljivog kvaliteta, u svojim kolekcijama čuvaju ih i druge institucije širom Evrope.
Postoje ideje da se proizvodnja semena zanovi u ovoj naučnoj ustanovi u Guči, čiji je račun zbog dugovanja od oko 90 miliona dinara godinama u blokadi, ali bez pomoći države, ističu nekadašnji radnici Centra, nema proizvodnje.
Centar je lane preimenovan u Inovacioni centar i dobio je potpuno novi profil javno-privatnog partnerstva između države Srbije, koja je stopostotni vlasnik i jedne privatne firme.
Bivši direktor Centra Milić Domanović kazao je da se pravni status mora rešiti, jer je imovina državna, a dugovi se nagomilavaju, i to pre svega za neisplaćene zarade radnicima koji su otišli kao tehnološki višak, kao i za poreze i doprinose.
Površine pod krompirom u Srbiji
Region Šumadije i Zapadne Srbije je, osim po malinama i drugom voću, poznat je i kao proizvođač krompira. Ukupno 62% površina nalazi se u ovom regionu. Južna i Istočna Srbija imaju 22,1% od ukupnih površina, Vojvodina 15,8% , a Beograd samo 0,8% Moravička oblast (61 kvadratni kilometar), Zlatiborska oblast (54) i Južnobačka oblast (18) imale su zajedno više od polovine svih površina pod krompirom.
Najmanje površine imale su Podunavska i Borska oblast. Opštine Ivanjica, Gornji Milanovac i Čačak su na vrhu liste opština ispred Leskovca i Nove Varoši. Sa druge strane 106 opština imalo je manje od 100 hektara pod krompirom.
Varoš u Bačkoj, Bečej je imalo 99 hektara i bio je prvom mestu u vreme polјoprivrednog popisa ispred Razgojne (95) i Donje Lokošnice (95) u opštini Leskovac. Guča je poznata po saboru trubača ali je manje poznata da je četvrta po površini pod krompirom.
Mrčajevce je proslavio najpoznatiji pevač narodne muzike u Srbiji, ali su veoma poznati i po kafanama sa najbolјim roštilјem u našoj zemlјi. Mrčajevci su i peti u Srbiji po proizvodnji krompira. Slede Ursule (Sjenica), Lozanj (Gornji Milanovac), Bukovik (Nova Varoš) i naselјe Nova Varoš.
Dragačevo ima još sela sa velikom proizvodnjom krompira poput Negrišora, Lisa, Kotraže i Viče. Rudno u opštini Kralјevo postalo je poznato kao vazdušna banja, ali je i među velikim proizvođačima krompira.
Prevaziđene sorte
Ozbiljni proizvođači krompira iz Dragačeva i Ivanjice ističu da su veliki skeptici kada je reč o starim srpskim sortama, jer su one, kako kažu, odavno prevaziđene.
Dodaju da u svetu postoji oko 1.000 sorti i da se one zanavljaju na svake dve-tri godine, u zavisnosti od diktata tržišta. Nekada se krompiur u Srbiji proizvodio na 100.000 hektara na kojiam se dobijalo ido million tona ovog povrća. Danas se on gaji na trećini od tih površina.