NavMenu

Dom omladine u Beogradu – višedecenijsko žarište kulturnog života glavnog grada

Izvor: Politika Nedelja, 18.10.2009. 13:46
Komentari
Podeli

Prestonica je danas puna sala, dvorana i raskošnih prostorija u kojima gostuju domaći i svetski poznati umetnici. Koncerti se održavaju gotovo svake večeri i nije neobično ni kada zapeva Madona. Ali pre pola veka, omladina je želela nešto što sadašnja, zasićena svirkama, uglavnom ne razume – mesto gde će se okupljati, diskutovati, upoznavati različita mišljenja i, najzad, slušati dobar zvuk. Dom omladine je na ovom talasu nikao 1964. godine i veoma brzo je postao žarište kulturnog života.

Zamišljen kao spomen dom omladinskim radnim akcijama, držao se podalje od vladajuće ideologije, i tako samostalan, kritički nastrojen, postao je kultno mesto i prepoznatljiv u celoj Jugoslaviji. Bio je otvorena tribina za razgovore o najvažnijim društvenim, političkim i kulturnim pitanjima, a i danas važnu ulogu u programima imaju debate koje su decenijama njegov zaštitni znak.

Razvoj doma mladih bremenit je uzletima, otporima, padovima i svi koji ga nose u srcu i vežu za najlepše godine mladosti znaju da je za opstanak – 19. oktobra obeležava 45 godina postojanja – bilo potrebno pregurati silne "borbe" i kulturne revolucije.

Na samom nastanku dočekan je "na nož" i optužen za "elitizam".

– Tražilo se da program sačinjavaju isključivo nastupi amatera. Mislio sam da su u pitanju različita uverenja, ali mi je postalo jasno da je posredi ogorčena borba postojećih institucija za primat. Mi smo terali po svome i Dom je ubrzo stekao reputaciju značajne ustanove – piše u zborniku autora Ratka Pekovića i Ratka Šutića.

I bilo je tako – sve što je bilo bitno, organizovalo se u ovom stecištu mladih.

Pod načelom otvorenosti kulture Beograda ukrštali su se ljudi i ideje i već sedamdesetih Dom stiče "dobar glas" u drugim zemljama i dobija naziv "mala Atina".

Tokom šezdesetih u kući mladih borave Matija Bećković, Desanka Maksimović, Miloš Crnjanski, Oskar Davičo, Vasko Popa... Gostovali su pesnici iz Mađarske, Nemačke, Amerike, a predstavljanje sovjetske poezije bio je praznik.

Pozorišna scena uzburkala je javnost erotskim mjuziklom "Oh, Kalkuta", kabareom "Stepenice", prvim panoom sa transvestitom, a u junu 1988. godine formiran je Kabare "Minotaur No 2" i u prvoj predstavi "Daleko je sunce" nastupili su Boris Komnenić, Branimir Brstina, Gordana Marić, Saša Subota, Goran Sultanović...

Snaga i energija izbijala je iz zgrade na uglu Makedonske i Dečanske ulice, u kojoj se razvijala drukčija muzička kultura. Na ovom mestu u "krstaški rat" za "svoju stvar" krenuli su momci duže kose i drukčijeg poimanja sveta. Romantično, ali nimalo nežno vreme je period osamdesetih kada je Dom iznedrio junake koji su talentom ispisivali ovu muzičku dekadu. Ako su sedamdesetih godina "Siluete", "Elipse", "Bitnici", "Plamenih pet" bili deo istorije, onda su "Korni grupa" – baš su tu prvi put predstavili novog pevača Adolfa-Dadu Topića – "Dubrovački trubaduri", "Grupa 220" bili sastavi koji su na našoj pop sceni prvi put negovali sopstvene kompozicije na srpskom jeziku. Teško je utvrditi ko je rodonačelnik akustične scene, ali se zna da je najaktivniji bio Srđan Marjanović, koji je za pet meseci odsvirao pedeset koncerata u legendarnom "Dansingu".

"Riblja čorba" je u velikoj sali prvom svirkom promovisala "Lutku sa naslovne strane".

– Bio je to događaj za pamćenje. Sa lutkom u naručju i mnoštvom dimnih i svetlosnih efekata, Bora je podsetio na Alisa Kupera. Domaća scena ima novu grupu za diku. Organizacija u DOB-u bila je besprekorna – pisala je "Politika".

Ibrica Jusić i Arsen Dedić bili su redovni gosti "Beogradskog leta". U odrastanju Doma omladine poseban trag ostavila je akcija "Pozdrav iz Zagreba" kada su 1980. scenom prodefilovali svi o kojima se tada slušalo i čitalo. O ovom događaju bez presedana u istoriji domaće pop-rok scene priča se da pre ni posle ništa tako ozbiljno nije izvedeno u Jugoslaviji.

Dom je gostio i sam državni vrh pa je 24. maja 1966. priređeno drugarsko veče u čast Dana mladosti, a prisutni su bili Tito i Jovanka Broz.

O svim događajima u Domu novine su pisale "sinoć se nije moglo proći od mladića i devojaka koji su stajali pred ulazom tražeći kartu".

Dom je postao riznica imena i događaja bez kojih se uopšte ne može zamisliti novija kulturna pa i društvena istorija Beograda, Srbije i Jugoslavije.

Sada je poznat i širom sveta. Član je upravnog odbora IETM-a, najveće kulturne mreže u Evropi. U njegovim salama i dalje gostuju poznati domaći i svetski umetnici, a novina je razmena sa metropolama – gostovao je Amsterdam, a u novembru dolazi Berlin.

– Za godinu dana Dom će biti i kompletno renoviran. Do sada su u obnovu Amerikanci uložili 1.200.000 USD – kaže Milan Lučić, direktor ove ustanove koja godišnje ponudi više od 700 događaja i ugosti oko 180.000 ljudi.

Anketa

Kornelije Kovač: Sedamdesetih godina minulog veka, u deceniji koja je odisala poletom i energijom, bilo je malo mesta na kojima su mladi mogli da se okupljaju. Dom omladine bio je u to doba radno utočište za mnoge koji su se bavili muzikom i drugim umetnostima. Da nije bilo njega, pitanje je da li bismo igde mogli da vežbamo.

Petar Janjatović: Veoma je važan trenutak u kojem je Dom omladine nastao. Osnovan je partijskom odlukom da za mlade bude otvoreno mesto gde će moći da slušaju rok i džez u vreme kada je ta muzika još važila za "zapadno zlo". Svakog vikenda se svirao rok, svirke su bile po podne, kao matine, i uveče za one malo starije. Tako sam i ja odgledao svoj prvi koncert, "Crne bisere" 1970. godine. Ali, nije to nikad bio samo koncertni prostor nego mesto za razne umetnosti. Sada svirki ima više nego ikada, ali se Dom omladine dobro nosi sa konkurencijom.

Biljana Krstić: Sedamdesetih sam došla u grad i počela karijeru sa grupom "Suncokreti". Imali smo stalno probe u Domu. Bio je nešto izuzetno i svi smo ga voleli. U njemu su se dešavale velike stvari i dobro je da se i dalje drži. Svi su tamo počinjali jer je bio najvažnija scena. Znalo se da su u njemu najbolje rok svirke. Neka poživi još dugo da nas uveseljava.

Momčilo Bajagić Bajaga: Dom omladine je jedno od najznačajnijih mesta za rok muziku u ovom gradu. On je važan i za mene lično jer sam tu, u džez sali, 1978. godine došao na audiciju za "Riblju čorbu". Prvi doček Nove godine koji sam svirao sa "Instruktorima" bio je u Domu omladine. Tamo smo često imali i probe i svirke i slušali mnoge sjajne muzičare.

Srđan Gojković Gile: Dom omladine je jedno od najznačajnijih mesta u gradu, ali je njegov značaj varirao u toku decenija. Trenutno je u odličnom stanju kada je reč o programima. Nadam se stoga da će u budućnosti više ličiti na Dom omladine iz poslednjih pet ili šest godina, nego na Dom omladine iz osamdesetih, kada je bio na lošem glasu.

Aca Seltik: Dom omladine bio je, uz KST i SKC, ključno mesto mog odrastanja i mesto na kome su održavane svirke koje su obeležile jednu epohu. Svoje najluđe tinejdžerske godine proveo sam uz hit "Dvestadvojke" koji se održavao na tom mestu, a 9. novembra 1993. u klubu Doma omladine imao sam "debi" sa "Ortodoks Keltsima".

Dejan Vučetić Vuča: Dom je u istoriji muzike poznat kao mesto gde su se održavali odlični koncerti. Gostovati tamo je čast. Nadam se da će tako i ostati. Srećan rođendan.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Politika" od 18.10.09.)


Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.