NavMenu

Sa šutom bacimo pola milijarde evra godišnje - Zanemarljiv nivo reciklaže građevinskog otpada u Srbiji

Izvor: Politika Ponedeljak, 08.01.2018. 09:33
Komentari
Podeli
Ilustracija (Foto: Anna Jurkovska/shutterstock.com)Ilustracija
Srbija bi, ukoliko počne da reciklira građevinski otpad i koristi ga kao resurs, mogla da ostvari dobit od oko 500 mil EUR godišnje. Ušteda bi mogla da bude neuporedivo veća, ako bi se izračunalo koliko bi se novca manje ulagalo u infrastrukturne objekte, ako bi se umesto novog koristio reciklirani materijal.

Ovo je zaključak konferencije Industrija rušenja, koju je u Beogradu organizovala Srpska asocijacija za rušenje, dekontaminaciju i reciklažu. Građevinski materijal koji bi se, kažu, pravilno odlagao, sortirao i reciklirao mogao bi da bude i izvozni resurs zemlje, ali i mogućnost za otvaranje novih radnih mesta u Srbiji.

U Beogradu je samo u poslednjih godinu dana srušeno pet velikih objekata, među kojima i zgrade Saveznog MUP-a, SSNO-a u Nemanjinoj, kao i nekadašnja zgrada američke ambasade.

- Ako je po kvadratu samo ovih objekata bilo dva kubika šuta, računica pokazuje da je sa te tri lokacije uklonjeno oko dva miliona kubika građevinskog otpada. Budući da se po svakom kubiku reciklažom može izvući minimum 20 EUR vredan novi materijal, sa ovim građevinskim otpadom bačeno je više od 40 mil EUR - kaže Dejan Bojović, predsednik ove asocijacije i pita zašto Srbija, kao zemlja koja je do osamdesetih godina prošlog veka imala uređen sistem odlaganja i upravljanja otpadom, danas olako odbacuje ovaj neiskorišćeni resurs.

Procenjuje se da u Srbiji godišnje nastaje oko milion tona građevinskog otpada i otpada od rušenja. Prema važećim propisima on završava na deponijama komunalnog otpada iako se ponovo može upotrebiti i do 80% šuta i drugog građevinskog otpada. Evropski prosek pokazuje da je u novoizgrađenim objektima oko 10% recikliranog materijala, dok je u Americi znatno više.

- U ovom trenutku imamo oko četiri hiljade divljih smetlišta prepunih građevinskog materijala. Daleko smo od Finske koja, na primer, reciklira oko 97% građevinskog materijala, Danska više od 90%, a Belgija, Engleska i Nemačka oko 70%. Međutim, zemlja smo u izgradnji i bilo bi logično da koristimo ovaj resurs i ostvarimo znatne uštede - navodi Bojović.

Reciklaža građevinskog otpada je, objašnjava, u našoj zemlji zanemarljiva i reciklira se samo asfalt. Bojović kaže da smo do osamdesetih godina prošlog veka imali uređen sistem odlaganja i upravljanja otpadom, ali da se to kasnije izgubilo.

- Znanjem i stručnošću kadrova u Srbiji možemo ponovo da vratimo te pozicije samo ukoliko usvojimo nova pravila i promenimo propise. Time bismo dobili veći potencijal naših građevinskih firmi, industrije u proizvodnji materijala, ali i brže izgradnje u velikim poslovima koji koštaju mnogo - objašnjava on.

(Foto: Maylat/shutterstock.com)
Goran Rodić, potpredsednik Građevinske komore Srbije kaže da su se oni ovim problemom bavili još pre 15 godina i ukazivali na to kako bismo mogli profitirati od građevinskog otpada, međutim do danas se ništa nije promenilo. Potencijali su veliki, međutim da bi se i država uključila u ovakvu inicijativu, potrebno je, objašnjava, da se pre svega uključi struka i da jasne smernice.


- Sve je počelo od toga kada smo, uz pomoć stručnih institucija, razmatrali kako bismo mogli da iskoristimo oko 600 miliona tona mulja koji bi trebalo izvaditi iz Đerdapa. To je količina koja bi bila veća od Avale. Budući da je to posao koji nas svakako čeka, trebalo bi na vreme razmišljati kako da to uradimo. Posle smo se bavili i pitanjem reciklaže otpada i navodili primer Poljske, koja je sa nama podelila iskustva u korišćenju građevinskog otpada u izgradnji novih objekata - navodi Rodić i najavljuje da će ova komora uskoro izaći sa konkretnom inicijativom.

I on kaže da je ogromna šteta što na ovaj način bacamo ne stotine hiljada nego milijarde evra. Primera je u Srbiji mnogo. A jedan od pozitivnih je slučaj tornja na Avali koji je srušen u bombardovanju 1999. godine.

- Kada smo ponovo podizali Avalski toranj, trebalo je najpre raščistiti lokaciju. Računali smo koliko bi nas koštalo uklanjanje šuta, koliki bi bili troškovi na putu koji bi sigurno bio uništen. Na kraju je računica pokazala da je bolje da iskoristimo postojeći materijal. Firma koja je to radila odvojila je beton od armature, samlela ga i ponovo iskoristila u izgradnji. Gvožđe je transportovano i pretopljeno. Da ne govorimo o tome koliko je ovim potezom urađeno na zaštiti životne sredine. Isto to moglo bi da se uradi i sa napuštenim fabrikama u Srbiji - kaže Rodić.

Uređenje ove oblasti i zaštita životne sredine je, podsetimo, i jedna od obaveza u procesu pristupanja EU. Hrvatska i Grčka i dalje plaćaju visoke kazne, jer nisu rešile ovaj problem i posle ulaska u EU.
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.