Najviše se isplati vožnja na metan - Profesionalni vozači najčešće mušterije u punionicama

Srpski vozači u rezervoare svojih vozila toče, bez obzira da li se radi o dizelu, benzinu ili tečnom naftnom gasu (TNG) gorivo koje je među najskupljim u regionu.

Zato čudi da se vrlo mali broj naših sugrađana odlučuje da "pređe" na korišćenje najjeftinijeg goriva "komprimovanog prirodnog gasa" (CNG) ili metana, kakav je odomaćeni naziv za ovaj zemni gas. Jer, pokazuju istraživanja koja su obavili pojedini naši uvoznici i dileri novih automobila, cena pređenog kilometra sa metanom je dosta niža od vožnje na dizel ili TNG, o benzinu da i ne govorimo.

- Pored toga što je vožnja na CNG neuporedivo čistija i što čuva životnu sredinu, jer emisije štetnih gasova skoro da i nema - kaže komercijalni direktor "Fiat Chrysler automobila Srbija" Umberto Janučeli - ona je i neuporedivo jeftinija.

Janučeli objašnjava da vam je iznos novca sa kojim na metan pređete 100 kilometara dovoljan za prelaženje samo 42 kilometra sa benzinskim motorom. Sa dizel gorivom domet je 64 a sa auto-plinom 56 kilometara - za isti iznos novca.

- Podaci pokazuju da je, na primer za 100 kilometara vožnje sa "fiat pandom" sa CNG pogonom potrebno oko 3 EUR - tvrdi Janučeli.

Ipak, bez obzira na nisku cenu CNG (kilogram je sada oko 100 dinara) naši vozači se veoma teško odlučuju za kupovinu novog vozila sa ugrađenim CNG sistemom ili ugradnju uređaja u svoje automobile.

- Tako je bilo i pre pet-šest godina sa ugradnjom TNG uređaja. Plin je tada bio jeftin, a sada je država akcizama i porezima dovela do toga da ljudi masovno ugrađuju uređaje za TNG. Ljudi se jednostavno plaše da im se investicija neće isplatiti - kaže Dragan Vasić, mehaničar iz jednog beogradskog auto-servisa koji ugrađuje i TNG I CNG uređaje.

Ugradnja CNG uređaja košta od 750 do 1.500 EUR u zavisnosti od vozila. Uređaj za korišćenje metana je dosta sličan onom za TNG. Motor se startuje na benzin a onda automatski "prebacuje" na metan. Razlika je najveća u rezervoarima jer su znatno skuplji i teži od onih za TNG. Upravo i veliku težinu (i do 100 kg je boca) mnogi vozači navode kao razlog što "izbegavaju" ugradnju CNG.

Atest uređaja se vrši na svake četiri godine i košta, sa svim dažbinama oko 16.000 dinara (plus odobrenje proizvođača za vršenje prepravki).

Vozače od namere da ugrade CNG uređaje odbija i činjenica da je mreža punionica u Srbiji i dalje slabo razvijena.

Zasad se metan može kupiti na punionicama u Beogradu (tri stanice), Pančevu (dve stanice), Čačku, Kragujevcu, Zrenjaninu, Kruševcu i Novom Sadu. "Novi Sad 10" je prva maloprodajna jedinica ovog energenta "Naftne industrije Srbije". NIS namerava da širi ovu delatnost, pa je u planu da do 2020. godine ima maloprodaju CNG na 20 benzinskih stanica širom Srbije.

Najavljuju se i "pokretne punionice". Radi se o specijalnim rezervoarima koji bi se dostavljali svakoj pumpi koja to želi i koji bi jednostavno bili zamenjeni kada se isprazne.

Ipak, čini se da je i u ovom slučaju presudna uloga države koja, ako hoće da što pre na svojim drumovima ima ekološka vozila, mora i da odgovarajućom poreskom politikom i subvencijama podstakne vozače da biraju alternativna goriva.

Najveće interesovanje za korišćenje CNG uređaja vlada trenutno kod vlasnika kamiona i autobusa. U ova vozila mogu da se ugrade znatno veći rezevoari, težina nije veliki problem, a uštede su, s obzirom na pređenu kilometražu, znatne.

I veliki broj taksista se odlučuje za korišćenje metana, ali oni ističu da je slabo razvijena mreža punionica, a duže vreme koje je potrebno da se napuni rezervoar je otežavajuća okolnost koja presudno utiče na to da ostanu "verni" dizelu i TNG gorivu.