Izvor: Glas Srpske | Srijeda, 06.08.2014.| 13:54
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Milena Dravić, glumica - I danas ginem za glumu

Milena Dravić (Foto: b)
Duboko sam zahvalna što ste me pozvali u lijepo Trebinje, gde sam davnih dana, na kraju djetinjstva i početku mladosti, zaigrala u filmu "Vrata ostaju otvorena". Jedna od scena, te davne 1959. godine, snimana je ovde, na Trebišnjici.

Ovako se diva jugoslovenskog i srpskog glumišta Milena Dravić obratila publici otvarajući drugi Festival mediteranskog i evropskog filma u Trebinju gdje će joj biti uručena nagrada "Zlatni platan".

Glumica je nagrađena za izuzetan doprinos evromediteranskoj kinematografiji, a na jugu RS u ponedjeljak uveče proslavila je 55 godina umjetničkog rada.

Glumica čije uloge nije lako ni izbrojati, karijeru je počela upravo na filmskom setu u Trebinju. Dravić je kao srednjoškolku, koja tada nije ni pomišljala da će postati filmska diva, angažovao František Čap u filmu

- Drago mi je što sa svojim prvim filmom otvaram festival u Trebinju, a radujem se i što će biti održana retrospektiva još nekoliko ostvarenja u kojima igram. Nažalost, neki filmovi nisu mogli da budu uvršteni u program ove smotre. Najviše me obradovao susret sa trebinjskom publikom, koji se desio poslije dugo vremena - kazala je Dravić.

Publika je imala priliku da na otvaranju pogleda i dokumentarac o ovoj glumici, koji je režirao Zdravko Randić.
Govoreći o svojoj karijeri diva ističe da je glumcu uvijek komlikovano da govori o ulogama koje je odigrao.

- Mogu da kažem da sam od najranije mladosti, već poslije drugog, trećeg filma, shvatila važnost i snagu posvećenosti i nastojala da budem vrhunski profesionalac. I danas je tako. Upravo nam to nedostaje u 21. vijeku. Ljudi misle da se stvari mogu završavati "ofrlje" i nikom ništa - ističe glumica.

Osvrnula se i na generacije koje tek stasavaju na srpskoj glumačkoj sceni.

- Apsolutno mi nije jasno kako je u tolikoj mjeri zavladalo neznanje i površnost. Svako treba da radi svoj posao i da u okviru toga pruži sve najbolje od sebe. A ovo što sada vidimo svuda oko nas samo je odraz javašluka i neznanja. Ne znam da li ćemo se iščupati iz toga, a morali bismo. Ovako, kad je kvalitet diskvalifikovan, to šalje pogrešnu poruku mladima - kaže Dravić koja je 1967. godine dobila nagradu "Zlatna ruža" za ulogu u filmu "Jutro" na filmskom festivalu u Veneciji.

Uloga u filmu "Poseban tretman" Gorana Paskaljevića 1980. godine donijela joj je nagradu na festivalu u Kanu. Sjećajući se svojih prvih filmova i nagrada naglašava da je za nju taj osjećaj i danas fantastičan.

- Imala sam samo 22 godine kada sam dobila "Zlatnu arenu" u Puli. Ako sam do tada i bila u dilemi hoću li ostati na filmu i da li ću nastaviti da radim ovaj posao, nagrada mi je dala odgovor i presudila. Od tada sam snimila više od 110 filmova. Pečat moje karijere je film "Prekobrojna" koji je mi i donio pulsko priznanje - otkrila je glumica koja je uloge ostvarila i u filmovima "Kozara" Veljka Bulajića, "Čovjek nije tica" Dušana Makavejeva i "Devojka" Puriše Đorđevića.

Sada, kaže, ima nešto skromnije želje.

- Bez dobrog zdravlja niko nema velike šanse. Dosta sam sebe zdušno davala svemu. Poslu se predajem sto odsto. I danas ginem za glumu. Trebalo bi da "smanjim gas" ako želim da ostanem u životu i nastavim da radim. Ipak, moram da biram projekte u kojima su angažovani profesionalci. Trudim se da bježim od svake vrsta haosa i neorganizovanosti koje nam otimaju najbolje od života i duše - priča Dravić koju publika rado gleda i u filmovima "Bure baruta" i "Zona Zamfirova".

Glumica se nakratko srela sa bivšim vaterpolistima "Leotara" koji su statirali u filmu Františeka Čapa. Uspomene su oživljene, a onda je glumica prošetala Trebinjem, tražeći stazu svoje filmske mladosti.


Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.