Izvor: Nezavisne novine | Subota, 21.06.2014.| 09:25
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Miroslav Mišo Bačkonja, profesor neurologije na Univerzitetu u Viskonsinu - Pomoći ću kolegama u rodnoj Banjoj Luci

Miroslav Mišo Bačkonja (Foto: Med.wisc.edu)
Miroslav - Mišo Bačkonja, profesor neurologije na Univerzitetu u Viskonsinu (SAD), koji je porijeklom iz Banja Luke, nakon što je dogovorio prve korake ka uspostavljanju saradnje s Klinikom za neurologiju banjalučkog Kliničkog centra, uvjerava da će pomoći svom rodnom gradu.

- Još učim koje su to mogućnosti za razvijanje Klinike za neurologiju. Moje kolege ovdje imaju veliki interes da realizujemo saradnju - ističe Bačkonja, koji je i medicinski direktor "CRILifeTree" centra za neuronaučna istraživanja, sa sjedištem u Solt Lejk Sitiju.

Postali ste počasni član Udruženja neurologa RS. Koliko Vam to znači?

- To je za mene prijatno iznenađenje. Bio sam u komunikaciji sa doktorom Sinišom Miljkovićem, koji je mene pozvao ovdje. Sastali smo se, razgovarali. Vjerujem da je na osnovu toga donesena ova odluka. To je za mene čast.

Ovdje ste povodom saradnje s Klinikom za neurologiju Kliničkog centra Banja Luka. Kako će se ona odvijati?

- Još učim koje su to mogućnosti za razvijanje Klinike za neurologiju. Ono što je najveći utisak, jeste da moje kolege ovdje imaju veliki interes da realizujemo saradnju. Moja supspecijalizacija je u oblasti liječenja bola, tako da su kolege iz banjalučke neurološke klinike izrazile želju da im ja pomognem da oni razviju bolji program što se tiče kliničke prakse. Na osnovu toga vidjećemo koje su mogućnosti za dalji razvoj, kao što je na primjer istraživanje i slično.

Da li će banjalučki stručnjaci moći da računaju na Vašu stručnu pomoć iz oblasti neurologije?

- Oni mene mogu da kontaktiraju kada zatreba što se tiče profesionalnog razvoja. Ja ću nastojati da budem njihov izvor informacija i savjeta. Pomoći ću svom rodnom gradu, jer sam ja iz Banja Luke.

Da li je možda u planu dodatno usavršavanje ovdašnjih ljekara?

- Ja bih svakako predložio da se i to uspostavi, jer postoji mogućnost i ličnog usavršavanja ili putem telekomunikacija. Mi smo razgovarali o edukaciji, i to od studenata do specijalizanata.

Budući da kažu da se čovjek uči dok je živ, koliko je bitno da se banjalučki neurolozi usavršavaju, stiču nova znanja?

- Informacija se jako brzo razvija i vrlo je važno da se ima pristupu tom razvoju na svjetskom nivou. I to ne samo kao pojedinačna informacija, već kako se ona koristi i u praksi. Finalni rezultat je ono što se primijeni kod pacijenta, koji je korisnik napretka. Vrlo je važan taj proces. Imam u tome iskustva jer sam bio u raznim agencijama i akademijama gdje su se, na primjer, protokoli razvijali s ciljem da praksa i njega bolesnika napreduju.

Rođeni ste u Banjoj Luci, a u Americi ste jako poznati po svom naučnom radu. Možete li nam predstaviti svoja naučna dostignuća?

- Kada je riječ o mojoj biografiji, rođen sam u Banjoj Luci, a medicinski fakultet završio sam u Zagrebu. Onda sam otišao u Ameriku, gdje sam se specijalizovao iz oblasti neurologije. Supspecijalizaciju sam završio iz oblasti liječenja bola. U zadnjih 20 godina sam radio na tome da se poboljša liječenje bolesnika s bolom, a bavio sam se i istraživanjima kako da bolje razumijemo šta to znači kada nam bolesnik kaže da ga nešto boli. Što se neurologije tiče, bol se prenosi preko nervnog sistema. Neurolozi su u privilegovanoj poziciji da razumiju kako bolest zahvata nervni sistem, i to je bio moj fokus, u smislu kako da razumijemo ono što nam bolesnici kažu i da napravimo bolju dijagnozu.

(Foto: coldwarclambake.com)

Postoje li neke inovacije koje možemo najaviti za skoriju budućnost, a kada je riječ o liječenju pacijenata čije tegobe potiču iz nervnog sistema?

- Najbolji način da se pacijent sa bolom liječi - jeste da se liječi kao cijela osoba. Ako bolesnik ima bol u koljenu, možda je anatomski bol u koljenu, ali cijela osoba je zahvaćena. Mi smo to znali na neki način i prije - da se moramo koncentrisati na koljeno, odnosno, da se zna da li treba operacija, injekcija i slično. Ali, hronična bol zahvati cijelu osobu, koja ne može spavati, raditi i sav kvalitet života propadne. To znači da treba pomoći bolesniku sa svih strana. Što se tiče novosti, mada je bilo puno napora u zadnjih 20 godina da se nađu lijekovi u smislu specifičnog targetiranja nekih dijelova nervnog sistema, svi lijekovi koji su došli na tržište mogu omogućiti samo da se bol smanji, ali nijedan od njih ne liječi bol. Oni mogu da smanje bol, ali se ona mora liječiti kao cijela osoba. Mi imamo riječ bol - ali kada se dijagnozira, ispostavi se da ima desetine i stotine bolova. Sad je glavni cilj specijalista da to razvrstaju, jer što je specifičnija dijagnoza, biće veća šansa da se bol liječi.

Koliko se danas u svijetu radi na razvijanju nefarmakoloških terapija, odnosno da se liječenje ne svodi na uzimanje lijekova?

- To je vrlo važan dio i zato sam govorio da se osoba mora gledati kao cijela osoba i tu je velika mogućnost da se primijene nemedicinske i nehemijske intervencije. Ja sarađujem sa jednom doktoricom iz oblasti porodične medicine koja primjenjuje meditaciju za liječenje hroničnih bolesti.

Uspijeva li u tome?

- Uspijeva! Oni bolesnici koji su primjenjivali meditaciju uspjeli su da smanje broj lijekova, koji uvijek imaju i nusefekte. Ali, to je samo jedan primjer, kojih ima puno.

(Napomena: tekst je u poptunosti preuzet sa sajta lista "Nezavisne novine" od 17.06.2014.)

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.