Feđa Isović, scenarista - Trebinjac sa sarajevskom adresom

Feđa Isović

Nekada je pisao novele, prozu, bavio se stripom, a nakon što je 2005. godine, na nagovor reditelja Benjamina Filipovića, napisao svoj prvi scenarij za dugometražni igrani film "Dobro uštimani mrtvaci", Trebinjac sa sarajevskom adresom Feđa Isović (48) "zaglavio" je u svijetu sedme umjetnosti.

Rahmetli Filipović inspirirao ga je i da napiše 16 epizoda za megapopularni humoristički serijal "Lud, zbunjen, normalan", koji je trebao režirati, ali je, nažalost, tragično stradao. Isovićev rukopis od propadanja je spasio producent Davor Pušić, vjerovao je u njegovu ideju, stavio sve na kocku i isplatilo se. Iz te saradnje, u koju je uključen i reditelj Elmir Jukić, proizišla je još jedna humoristička serija "Kriza", koja od prve epizode osvaja srca publike.

Vrlo otvoreno

- Pisanje je oduvijek bilo prisutno u mom životu. Presudni moment dogodio se još u osnovnoj školi i od tada nikada nisam prestao da pišem - ispričao nam je Isović.

Svaka Vaša rečenica je u isto vrijeme angažirana, realna, ali i preslikava originalni bosanski humor. U čemu je tajna Vašeg pisanja?

- Mnogo radim, sigurno desetak sati dnevno, pa inspiracija dolazi iz zagrijavanja stolice. Već sam postao poznat po tome da imam diktafon pri ruci i veoma mnogo snimam ono što čujem na pijaci ili najčešće u kafani. Moje društvo zna da ću, čim povučem mobitel, uključiti diktafon i snimiti nešto da ne bih zaboravio. Dok nije bilo mobitela, imao sam bločić. Uvijek sam zapisivao zanimljive riječi i sklopove rečenica. Tada je pisanje dijaloga egzekucija, preslušavam svoje snimke s diktafona, nađem simpatične rečenice, ubacujem ih i prilagođavam radnji. Vrlo se otvoreno naslanjam i na ono što je radio Branislav Nušić, na ono što su nam donijele "Mućke". Držim se provjerene dramaturške stvari, a to je napraviti smiješnu situaciju. Kada to napravite, kada dovedeš glumca u situaciju u kojoj je on smiješan, onda gotovo da mu i ne moraš ni pisati replike šta će reći, jer će glumac u tom momentu i sam odreagirati.

Pokazalo se da su Vaša autorska i Jukićeva rediteljska rješenja pun pogodak za gledanost. No, i sjajna glumačka ekipa u Vašim serijama doprinijela je cijeloj priči.

- Veoma oprezno biram saradnike. Kada hoćeš da napraviš seriju, podjela je glavna. Ne znam kako bi izgledala serija "Lud, zbunjen, normalan" da neko drugi igra Izeta Fazlinovića umjesto Mustafe Nadarevića ili Faruka umjesto Senada Bašića. Džaba dobar tekst ako nemaš dobre glumce ili džaba glumcima što su sjajni ako imaju loš tekst. Mi smo imali sreću da su se svi parametri poklopili i tako je nastao hit. Hoćemo li ikada išta uspjeti ponoviti svi mi pojedinačno ili skupa, to je veliki upitnik.

Desile su se glumačke promjene u LZN-u. Popularnog Čombeta, kojeg utjelovljuje Miraj Grbić, više nema. Jeste li našli zamjenu, šta možemo očekivati u novoj sezoni?

- Miraj će, vjerovatno, gostovati u sezoni koju trenutno pišem. Pokušavam s njim dogovoriti da iz Los Anđelesa navrati u Sarajevo. Neće biti ni njegove supruge Marije, ali trenutno imamo sjajne glumce koji su došli na njihova mjesta. To su Ljubomir Bandović iz Beograda i bh. glumica Džana Pinjo. Bit će to lijepo i simpatično osvježenje za cijelu sezonu.

Stari prijatelj

I bend "Karne", za koji pišete i u kojem svirate, nedavno je doživio male promjene. Almir Kurt Kugla došao je na mjesto Miraja Grbića.

- Kugla je naš stari prijatelj i on je bio prvi pjevač našeg benda. Bendovima su, inače, veoma bolne te tranzicije pjevača i teško se to podnosi, ali kod nas je to išlo jednostavno. Jedan prijatelj je zamijenio drugog, nekako je to saniralo odlazak. Miraj se nikada neće iskupiti, jedino ako zaradi toliko para da nam svima kupi po kuću s bazenom. Nećemo mu nikada oprostiti ovaj odlazak u Ameriku. Spasilo ga je to što smo imali Kuglu, inače bismo ga se stvarno odrekli preko novina.

Znači li to da, ako se Miraj odluči vratiti, za njega neće biti mjesta u bendu?

- Možemo mi nastupati sa tri pjevača, nije problem. Jedno je sigurno, Kugla sada ne ide nigdje. Dobro nam je s njim i jedva čekamo da sviramo u Sarajevu, gdje ćemo izvesti i neke naše nove pjesme. Bit će to prijatno iznenađenje za ljude koji nas slušaju. S nama je odnedavno i glumac Aldin Omerović u ulozi bubnjara. I dalje ćemo pjevati o stvarima o kojima pričamo dok pijuckamo gemišt ili pivo, jer da u ovim godinama pjevamo o ljubavi, bilo bi to malo licemjerno, neiskreno, jer teško je naći člana benda koji nema najmanje dvoje djece.

Napisali ste i sjajan scenarij za najnagrađivaniji film u prošloj godini "Halimin put". Spomenuli ste da ćete nastaviti saradnju s Arsenom Antonom Ostojićem?

- Pripremam film čija se radnja dešava na Kosovu. Pokušavam, ako je komedija, da bude baš smiješno, da natjeram gledaoce da se smiju, a ako je drama, da bude baš emotivno, da ih natjeram da plaču. Gazim do daske. Arsen će to vrlo vjerovatno režirati, on je od prvog dana u ovom projektu. Film se zove "Prokletije" i dešava se u vrijeme početka rata na Kosovu, a govorit će o temi koja me oduvijek aktivira i ispunjava, kojoj se iznova uvijek vraćam, a to je nacionalizam.

Najbolje je u Trebinju

- Najbolje se opustim uz dobar film ili seriju, dakle uz ono što mi je, inače, posao. Što se tiče odmora, najsretniji sam kada se spakujem i odem u Trebinje i tamo provedem dva, pa čak i tri mjeseca ljeti. Volim taj osjećaj, da hodam u šorcu bez majice, čarapa i tena, da po terasi prskam šlaufom i da, ne mogu reći skočim u Trebišnjicu, jer je ta rijeka vrlo hladna, ali da bar do koljena uđem, jer je roditeljska kuća uz samu rijeku. Lijepo je otputovati u Prag, Istanbul, Beč, ali ja se nekako najbolje osjećam u tom šorcu - povjerio nam je Isović.

Rasprava s Jasmilom Žbanić

Kako kulturi vratiti sjaj kakav je nekada imala?

- Često sa prijateljicom Jasmilom Žbanić ulazim u raspravu o tome. Ona je veoma snažno opredijeljena za to da se država mora više okrenuti izdvajanjima za kulturu. Moram priznati da osjećam neku vrstu nelagode i stida kada tražim da mi se dodijeli novac da bih snimio neki svoj film, a da pri tome imamo toliki broj nezaposlenih i toliko ljudi koji uopće nemaju krov nad glavom ili imaju djecu kojoj tog dana nemaju iznijeti ručak. Kultura jeste bitna, ali slika nekog roditelja koji tog dana ne može da nahrani svoje dijete je nekako upečatljivija. Kulturi će se pomoći ako se pomogne i državi da stane na noge - iskren je Isović.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet sa portala www.eTrebinje.com od 02.02.2014.)