Izvor: Nezavisne novine | Utorak, 11.06.2013.| 11:18
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Faruk Šehić, književnik - Ne želim podleći ludilu sujete

Faruk Šehić (Foto: b)

Najveća satisfakcija su mi reakcije čitalaca, koji mi se često javljaju. Oni u knjizi mogu pronaći stvari koje i ja mogu vidjeti kao prvi put. To je taj trenutak čitalačkog očuđenja. Čitaoci su najveće zadovoljstvo i uspjeh svakog književnika, kaže književnik Faruk Šehić, čiji je roman "Knjiga o Uni" kandidovan za Evropsku nagradu za književnost 2013. godine.

Naime, nakon što je roman dobio jednu od najznačajnijih književnih nagrada - "Meša Selimović" u prošloj godini, na govornom području BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, nedavno ga je i žiri za nominaciju djela iz BiH predložio za prestižnu Evropsku nagradu.

"Knjiga o Uni" priča je o gradu koji živi na rijeci, o ljudima koji ne mogu zamisliti život bez bliskosti s vodom, ali i hronika jednog ratnog vremena iza kojeg ostaju pustoš i gubici intimnog životnog prostora.

- Knjiga je, između ostalog, i ratna priča koja ne pravi kompromis, koja govori o stvarnim događajima, knjiga koja kroz prikazivanje surovosti rata šalje antiratnu poruku - poručuje autor.

Mladi bh. pisac je ovaj roman izdao poslije sedam godina pisanja poezije i proze, i njime je, kako i sam priznaje, najavio ulazak u novi stil književnog izražavanja.

Nakon književne nagrade "Meša Selimović", "Knjiga o Uni" nominovana je i za Evropsku nagradu za književnost. Da li ste očekivali toliki uspjeh svog prvenca?

- Realno - i jesam i nisam. Svaki pisac ima sujetu, tako da kad nešto radiš šest-sedam godina, onda očekuješ neku potvrdu, barem od čitalačke publike. A nisam očekivao, jer želim zadržati određenu normalnost. Bavljenje pisanjem počesto je bolestan posao. Ne želim podleći ludilu sujete.

Ipak, sigurno je da bi svakom književniku godilo da njegovo djelo bude kandidovano za tako prestižnu nagradu.

- To svakako stoji. Bosna i Hercegovina prvi put učestvuje u ovogodišnjem konkursu za ovu prestižnu nagradu. Sama nominacija sigurno predstavlja satisfakciju za svakog književnika.

Faruk Šehić (Foto: b)

Koja je tematika Vašeg romana "Knjiga o Uni". Da li roman nosi neku poruku čitaocima?

- Tematika je višestruka i teško ju je svesti na jednu rečenicu i samo jednu stvar. Ovo je višeslojna knjiga, tako da mnogi čitaoci mogu u njoj naći nešto za sebe. Neko uživa u ljepoti opisa prirode, rijeke, nekog fascinira pozadinksa slika rata, eho koji je sveprisutan, i koji bubnja u ušima glavnog junaka. Neko opet utjehu nalazi u identifikaciji s glavnim likom koji je jedan od nas, čovjek u potrazi za svojim ljudskim identitetom. Kad god pokušam sabiti ovu knjigu u jednu rečenicu, vidim da sam pogriješio, tako da čitaoci treba sami da stvaraju svoju predstavu o njoj.

Prije nagrađenog romana, uglavnom ste pisali poeziju i kratke priče. U kojoj formi pisanja se najviše pronalazite?

- Krenuo sam sa poezijom. Bilo je to slučajno, jer sam htio napisati pjesme koje će zabilježiti živote i smrti ljudi s kojima sam dijelio rovove i zemunice. Moja misao se najbolje uobličila u kratkoj formi. To su bile precizne i direktne pjesme, bez suvišnih metafora. Druge su opet bile socijalne i angažovane, treće su se bavile mojom fascinacijom prirodom. Zatim sam počeo pisati kolumnu za novine, onda je došla knjiga kratkih priča, jer sam htio rat približiti čitaocu, a za to mi je kratka priča bila idealna. Nakon što sam apsolvirao brutalni, realni i lirski prikaz rata, trebala mi je veća forma, a roman je najveća moguća forma. Tu može biti i poezije i kratkih fragmenata, cjelovitih priča. Muzički rečeno, mijenjao sam registre i ubacivao dosta momenata. Uživao sam u izmišljanju fantastičnih likova, mikropriča. Tu sam osjetio čisti užitak u pisanju.

Radite i kao novinar. Kako biste prokomentarisali medijsku scenu u BiH?

- Mediji su kao i politika - samo unosan biznis. Nemam tu osnova za ikakav idealizam.

ODRICANJE, BORBA I RAD

Mnogi Vas smatraju jednim od najtalentovanijih bh. pisaca mlađe generacije. Imaju li mladi pisci budućnost u BiH?

- Pisci inače imaju slabu budućnost. Biti pisac u BiH znači pristati na odricanje, borbu, rad, rad i rad. Ipak, svaki rad se kad-tad mora isplatiti, tako je i sa pisanjem.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Nezavisne novine" od 11.06.2013.)

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.