Izvor: eKapija | Ponedjeljak, 27.05.2013.| 15:34

Draško Aćimović, ekonomista - Filmska priča eksperta iz Banjaluke

Draško Aćimović

Ovih dana pažnju javnosti u Srbiji privukao je jedan uspješan Banjalučanin, Draško Aćimović, ekonomski ekspert sa svjetskim renomeom, počasni konzul Ukrajine u Austriji. Gostujući u nedelju (26. maj 2013. godine) u emisiji "Balkanskom ulicom" na Radio televiziji Srbije (RTS), ispričao je svoju životnu priču, od trenutaka najvećih uspjeha, tuge i depresije, do momenata istinske sreće.

Aćimović u Ukrajini vodi firmu za finansijsko posredovanje, a u Austriji je počasni konzul Ukrajine. Živi na relaciji Beograd-Ukrajina-Austrija.

Poslovnu afirmaciju stekao je u menadžmentu austrijske osiguravajuće kuće "Grawe" i u švajcarskom "Occidentu". Učestvovao je u ekonomskim reformama i pomogao ulazak finansijskih konglomerata AIG-a i "Allianza" u Bugarsku, Rumuniju, Moldaviju i Ukrajinu. Član je Ukrajinske tehnološke akademije i u toj zemlji nagrađen je ordenom predsjednika za međudržavne odnose.

Muzičar i trgovački putnik

Porodica Aćimović je porijeklom iz Beograda, a nekada su se bavili diplomatijom. Po majci "vuče gene" iz Italije, Bugarske i BiH. Draškovi roditelji diplomirali su na beogradskom Ekonomskom fakultetu i imali su sreću da je posla bilo sa svih strana. Kako je Draškov otac bio stipendista opštine Brčko, vratili su se tamo, ali se nisu dugo zadržali u tom gradu.

Ubrzo odlaze u Banjaluku, gdje je Draškova majka radila kao profesor i komercijalista u jednoj fabrici tekstila, dok je otac bio na različitim rukovodećim pozicijama. Na Draška je veliki uticaj imao djed, koji je, inače, preživeo i logor "Dahau", i njemu, kako kaže, "duguje za sve što je u životu postigao".

- Djed je bio pravi gospodin, provodio je pola godine u Banjaluci, a pola u Parizu. Imao je prvi auto u Banjaluci - priča Aćimović.

Draško Aćimović

Draško je u Banjaluci imao bend "Dorijan Grej", čiji je bubnjar kasnije, sa Massimom Savićem, osnovao zagrebački "Dorijan Grej".

Želio je Aćimović da bude trgovački putnik, jer mu se činilo da je to lijep posao. U 21. godini upoznao je direktora male subotičke firme "Radinost", koja je proizvodila benkice i pitao ga da li želi da mu on bude trgovački putnik. Kada je direktor sutra ulazio u firmu, Draško je stajao kod njegovih vrata. Na pitanje šta on tu radi, rekao mu je da je došao da razgovaraju o angažmanu. Nakon šarmirajuće priče, Draško dobije šansu i tri mjeseca probnog rada. Teško je, kaže, bilo tada probijati jednu firmu, u socijalističko doba. Ali, njegov rad biva vrlo uspješan. Za tri mjeseca prodao je čak 60.000 komada benkica.

Postao je uspješan i zarađivao dosta novca, ali je ipak ostao skroman. Vozio je "yuga", jer nije htio da se razmeće. Otac mu je govorio: "Nemoj da se razmećeš kada imaš, jer kad ne budeš imao, neće se primjetiti".

Od gubitnika do najboljeg prodavca osiguranja

Dolazi rat koji mijenja i njegov život. Odlazi u Austriju sa ženom i kćerkom, bez igdje ičega, hrani se u Crvenom krstu.

Još prije rata, majka mu je otišla u Austriju, tako da su tamo u stanu živjeli on, žena, kćerka, majka i njen muž, Austrijanac. Otac u to vrijeme umire u Domu za siromašne u Bugarskoj.

Draško Aćimović

Nova zemlja, novi ljudi i glavno pitanje od čega krenuti. Govorio je samo engleski, njemački nije znao. Pao je u depresiju, a na ogledalu je imao ceduljicu sa natpisom "gubitnik".

Na majčin nagovor javlja se u jednu deponiju smeća, gdje su primali strance. Počeo je kao vozač kamiona, ali nije se tu zadržao. Zatražio je pomoć prijatelja, koji su mu pomogli da upiše 4 semestra o menadžmentu u osiguranju, ali da paralelno prodaje osiguranje. Imao je tri mjeseca da nauči jezik i uspio je.

Glavni okidač da iz kupatila skine ceduljicu sa natpisom "gubitnik", bio je trenutak kada je prijatelj iz Banjaluke, doktor po zanimanju, došao kod njega u Austriju, bez ruke koju je izgubio u ratu, sa saznanjem da nikad neće postati hirurg. Ali i sa željom da postane radiolog, što je i uspio.

Nakon godinu dana rada, Draško postaje najbolji prodavac osiguranja u Austriji.

Sada živi u Beogradu, čeka drugo dijete sa drugom ženom, Beograđankom, koju je upoznao u Banjaluci. Prije dva mjeseca, kćerka Mateja podarila mu je unuka, Luku. Mateja je uspješan modni fotograf i živi između Njemačke i Austrije.

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.