Izvor: eKapija | Četvrtak, 04.10.2012.| 10:27
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Sonja Rosić-Banjanin, veterinarka - Aktivistkinja za istinske vrijednosti

(Foto: b)

Njena priča (ne)tipična je balkanska. Prvi dio je već mnogo puta viđen: četvoročlana porodica Banjanin emigrirala je u Kanadu radi socijalne egzistencije. Drugi dio je vrlo rijedak, skoro jedinstven: kada su završile prestižne fakultete u Torontu, dvije sestre su se odlučile vratiti na Balkan. Veterinarka Sonja Rosić-Banjanin, umjesto rodnog Beograda, gdje ima kuću, izabrala je Prijedor.

Ona i njen muž – inače iz okoline Prijedora - odlučili su da je za karakter njihove djece bolje da se formira na očevini. Majka troje djece, energična zaštitnica životinja i veterinarka, slikovito objašnjava kako većina ljudi u Kanadi pogrešno postavlja prioritete. Robovi/ropkinje su novca i statusnih simbola i, prema njenom mišljenju, provedu život radeći od jutra do mraka za bolje sutra. To sutra često ne dočekaju zbog bolesti ili smrti...

"Ljudi u Kanadi su prezaduženi, banke ih drže na lancu, a opet daju novac za potpuno banalne stvari. Odličan primjer su čiča Gliša stikeri za auto, koji predstavljaju članove porodice, a ima stikera i za pse i mačke. Da bi se cijla petočlana porodica (roditelji, jedno dijete - rijetko dva, pas i mačka) "zalijepili" za zadnje staklo treba "samo" 40 dolara, doslovno, nizašta, a svi ih imaju, jer je to hit. Mi Balkanci/ke, to ne vidimo odmah, jer nam se neki statusni simboli razlikuju", objašnjava Sonja, pokušavajući da ilustruje šta to Toronto nema, a Prijedor i okolina imaju. Mada i u ovom potonjem ima iznimki.

S druge strane, smatra da Beograd, a i Banja Luka, po sistemima vrijednosti, sustižu Toronto, samo na nižoj skali, jer nisu u prilici da imaju pristup tolikim kreditima. I na to dodaje da životom u okolini Prijedora i svojim veterinarskim poslom u Prijedoru ima vrijeme da provodi sa svojom djecom, kojoj upravo tu može priuštiti prirodnu i zdravu hranu, ali i naučiti ih drugačijim prioritetima.

Sonja je Beograd napustila sa šesnaest godina i isto toliko provela u Torontu gdje je završila dva fakulteta i magistrirala. Prvobitno je završila biologiju, pa magistrirala fiziologiju i na koncu završila studij veterine. Tokom boravka u toj dalekoj zemlji bila je aktivistica udruženja za dobrobit životinja. Bila je čak jedno vrijeme na čelu te organizacije koja je bila pri Veterinarskom fakultetu u Guelphu. Sonjin karakter ilustruje i činjenica da se priključila pomoći u New Orleansu (SAD) nakon uragana Catrina 2005. godine. Pomagala je u onoj oblasti u kojoj je stručna: smještaj životinja, kastracija, sterilizacija... Čak se jedno vrijeme u Kanadi bavila afirmacijom homeopatije i akupunkture kod pasa kroz medije.

Energična tromajka, ističe da je za njenu socijalizaciju bilo presudno višegodišnje treniranje košarke, prvobitno u Beogradu pa potom i Torontu. Pojasnila je da nije imala vremena za gubljenje. Škola i treninzi su bili naporni, ali se kroz sve naučila da se treba boriti.

"Čovjek sebe treba da izgrađuje iznutra, a ne brendiranim krpicama", zaključila je ova veterinarka. Njena porodica već tri godine živi u okolini Prijedora. Kaže da nije zažalila zbog svoje odluke da se vrati. Prije pola godine otvorila je ordinaciju, uz pomoć supruga uspjela je sama. Od nedavno, zaposlila je još jednog kolegu, veterinara.

Sonja je odredila radno vrijeme od 8 do 15 sati. "Prije neki dan zvao je neki gospodin i pitao je može li "sutra, u nedjelju" da se pelcuju ovce. Odgovorila sam može, ali to košta duplo više", kaže Sonja koja je u Kanadi "gledala" kako ljudi u trci za novcem nemaju vremena za djecu. Ona to ne želi, već želi da bude dio njihovog odrastanja. No, i pored obaveza koje ima, Sonja je vrlo angažovana u Prijedoru u vezi stanja azila za pse.

Iako je to jedan od rijetkih gradova sa azilom u BiH, u njemu psi žive i radnici rade u vrlo nehumanim uslovima. Ova vrijedna intelektualka bori se za njihov kvalitetniji život. Prijedorčani koju su u posljednje tri godine imali priliku da upoznaju Sonju nazivaju je oazom ili čak enklavom moralnosti i karaktera. Čak i relativno kratki razgovor sa ovom veterinarkom velikog srca, podsjeti nas na prave prioritete u životu.

Iskaznica

Datum i mjesto rodjenja: 15. 06. 1977. Beograd

Zanimanje: Doktorka veterinarske medicine i biološkinja, magistarka fiziologije

Značajne karakteristike: Bila je članica društva za dobrobit životinja u Guelphu (Kanada), a neko vrijeme i predsjednica. Također, bila je aktivna u afirmaciji homeopatije i akupunkture kod životinja u medijima.

Radila u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za životinje (OIE) u Parizu 2006. godine, takođe u oblasti dobrobiti životinja. Poslije uragana Katrina 2005. godine u Sjevernoj Americi pomagala je životinjama.

Prvo je završila Biologiju na Univerzitetu u Torontu, pa je onda, na istom Univerzitetu magistrirala fiziologiju i, na kraju, na Univerzitetu u Guelphu, jednom od samo pet veterinarskih fakulteta u Kanadi, završila veterinu.

Trenutno angažovana: Direktorka i veterinarka u svojoj Veterinarskoj ambulanti sa apotekom "Samsara" d.o.o. Prijedor

Saida Mustajbegović/data.zenskaposla.ba

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.