NavMenu

Marija Pikić, glumica - Glumom želim postati bolji čovjek

Izvor: Dom info Ponedjeljak, 01.10.2012. 12:22
Komentari
Podeli

Trebinjka Marija Pikić trenutno slovi za najbolju mladu glumicu u Bosni i Hercegovini. Ova dvadesettrogodišnjakinja do sada je glumila u šest predstava, snimila dokumentarac "Mučenici" Denisa Cvitičanina, kratki TV film "Moja zemlja, moje putovanje", seriju "Cvat lipe na Balkanu" te filmove "32. decembar" Saše Hajdukovića, "Neprijatelj" Dejana Zečevića, "Mit o Sizifu" Filipa Gajića (u fazi postprodukcije) i film "Djeca" režiserke Aide Begić.

S ovim posljednjim putovala je na ovogodišnji filmski festival u Kanu, gdje je privukla pažnju i stranih novinara kao mlada talentovana glumica čiju karijeru vrijedi pratiti. Ovu tvrdnju potvrđuju značajne nagrade koje je osvojila, a ova godina bila je posebno uspješna za nju. Za film "Djeca" ove godine je osvojila tri nagrade za najbolju žensku ulogu, među kojima je i nagrada "Srce Sarajeva" na "Sarajevo film festivalu".

Iako bi joj nagrade i velika očekivanja na početku karijere mogli biti breme, Marija kaže da joj to zapravo predstavlja pritisak koji prija.

Na koji način si se upoznala sa glumom i odlučila da postaneš glumica?

Tokom srednje škole bila sam član dramske sekcije, gdje mi se razvila velika ljubav prema glumi. Dijete sam vlasnika videoteke, sada DVD cluba, pa je jedno od prvih mojih životnih saznanja bio crtani, a kasnije dugometražni film. Nakon završene srednje škole, upisala sam Akademiju umjetnosti u Banjaluci.

S obzirom na situaciju u BiH i neizvjesnu budućnost, da li si bila neodlučna prilikom upisivanja Akademije, da li si razmišljala da se baviš nekim "sigurnijim" poslom?

Svake godine se na akademije, na odsjek za glumu, prijavi veliki broj ljudi, a tek desetak uspije da upiše. Naravno da sam imala rezervni, "B plan". Nisam ni ja znala šta će da mi donese rezultat prijemnog ispita. Da nisam upisala glumu, studirala bih neki jezik. Volim jezike i multikulturalnost koju donese znanje nekog jezika.

Da li na ovim prostorima (BiH, Srbija, Hrvatska) ima glumaca više nego što ima posla?

Nažalost, tako je. Sa svake akademije godišnje izađe 10-15 diplomiranih glumaca, sa nekih i više, a u cijelom regionu ima oko 15 akademija. Cifre su šokantne, naročito kada se uporede s jednocifrenim brojem pozorišta. Veliki broj mladih se kasnije bavi potpuno suprotnim poslom od onoga za koji se školovao, kao što se danas dešava i sa drugim profesijama.

Kakvo je tvoje iskustvo sa snimanja prvih filmova? Koliko se razlikuje rad na filmu od onoga što učiš na Akademiji? Šta je najvažnije što si naučila od Dejana Zečevića i Aide Begić, ili nekog od starijih i iskusnijih kolega?

Akademija više glumca priprema za rad u pozorištu. Film nije ni razvijen medij na našim prostorima da bi u školi dobio više pažnje, skoro pa je privilegija biti dio filmskog projekta, s obzirom na minimalan priliv novca za ovu industriju. Iskustva rada na prvim filmovima su potpuno različita, skoro pa bez dodirne tačke. "Neprijatelj" je bio moj prvi susret s kamerom, lupa za moje mane i nedostatke, a u proces rada na "Djeci" sam ušla mnogo zrelija, sa više iskustva. To je upravo jedan od mojih ciljeva i namjera. Rad sa svakim režiserom i kolegom je škola koju prolazim jednu za drugom. Iz svake nastojim da naučim što više, izađem kao bolji čovjek i kolega.

U filmu Aide Begić "Djeca" u kojem imaš glavnu ulogu, igraš Rahimu, mladu muslimanku, ratno siroče koje utjehu nalazi u vjeri. Kakav izaziv je za tebe bila Rahima?

Rahima je moja sušta suprotnost zbog čega je izazov bio veliki. Oživjeti lik iz tako ozbiljnih životnih okolnosti, potpuno suprotnog podneblja, dijalekta, kulture, religije... zahtijevalo je ozbiljne pripreme, vrijeme, razgovore... Kod publike sam naišla na lijepe, pozitivne kritike, što je najbitnija potvrda i priznanje za cijeli proces rada.

S obzirom na to da je to film s jakom društvenom konotacijom, da li misliš da filmska umjetnost ima tu moć da podstakne na razmišljanje, otvori oči, promijeni?

To je cilj umjetnosti. Cilj filma. Ukoliko ne prenosi jaku poruku, ne podstiče masu na razmišljanje, onda je taj rad doživio neuspjeh.

Igrala si i u pozorištu i na filmu, šta te više privlači? Da li su ti veći izazov uloge poput uloge Rahime, mlade djevojke koja živi u društvu u kojem živimo, ili su to možda neki pozorišni klasici?

Film i pozorište su dva potpuno različita medija. Donose različite izazove i zadovoljstva. Pozorište mi je, kao većini kolega, prva ljubav. Ono je nešto što ostaje i traje. Raditi film kod nas je, kao što sam rekla, skoro pa privilegija. Zato kada nam se pruži prilika, javi se izazov da snimim "danas", nešto što će kao takvo biti zabilježeno dokle god postoji njegova posljednja kopija.

Dobila si već nekoliko nagrada, posljednja je, čini mi se, "Srce Sarajeva" na "Sarajevo film festivalu". Da li su za tebe nagrade prolazna sreća ili podsticaj na više i bolje?

Nagrada znači da je neko pratio i priznao moj rad, da je shvatio svaki segment priče koju sam ispričala, osjetio je. Podsticaj i sreća su za dalje, ali i obaveza i zaduženje da sljedeći put dam još više od sebe. To je pritisak koji prija.

Kakvo iskustvo si donijela iz Kana, da li si se iznenadila, oduševila ili razočarala? Kakav je osjećaj bio vidjeti svoje ime i sliku na stranim celebrity portalima koji prate svjetske zvijezde?

Kanski festival je jedna velika mašina u koju dođu filmski radnici sa svih strana svijeta da promovišu svoj rad, sebe, imali film u selekciji ili ne. Bilo je lijepo biti dio toga festivala. Tek desetak dana nakon što sam se vratila, shvatila sam šta mi se to desilo.

Da li ima neki režiser kojem se diviš, pred čijom kamerom bi se voljela naći?

Voljela bih pričati one životne priče kraj kojih svaki dan prolazimo. Onih ljudi koji bi imali štošta reći, ali nemaju priliku za to. Priče s jakim porukama. Treba imati divnu ljudskost i želju za takvim pričama, i poštujem svakog reditelja koji pokloni dio sebe, svoje pažnje i vremena takvom nečemu. Ljudi danas lako prodaju ljudskost.

Da li trenutno radiš na nekom projektu?

Ne radim. Posao mi nije prioritet u nekom narednom periodu. Tek na proljeće radim na filmu "Pasqua" Ivana Marinovića.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

17.04.2024.  |  Vijesti

UIO odložila kupovinu zgrade u centru Banjaluke

Nekoliko dana prije nego što će im isteći rok da se izjasne o ponudi firme Grand trade (Grand trejd) za kupovinu poslovnog prostora u Banjaluci, Uprava za indirektno oporezivanje BiH se dogovorila sa ponuđačem da se rok za konačnu odluku prolongira za još nekoliko mjeseci. Firma biznismena Mileta Radišića, koji je ležao u zatvoru zbog privrednog kriminala, dostavila je u januaru ove godine dvije ponude, prenosi Capital. Prvom je Upravi

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izvještaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.