Izvor: Oslobođenje | Utorak, 11.09.2012.| 11:48
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Samira Hurem, selektorica ženske A reprezentacije - Fudbal mi je u životu donio samo dobroga

(Foto: b)

Sarajka Samira Hurem (40) selektorica je ženske A fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Završila je program za nogometne trenere UEFA i, kao što je rekla u intervjuu za Oslobođenje, namjerava i dalje da se educira i skuplja znanje.

Nogometni savez BiH sa generalnim sekretarom na čelu prepoznao je njene kvalitete i sposobnosti te joj je povjerio ulogu selektorice ženske A reprezentacije, što je u historiji bh. fudbala prvi put da žena dobije takvu ulogu.

Profesor sporta

Samira je završila Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, gdje je stekla zvanje profesor sporta. Prije toga je studirala medicinu, jer je završila Srednju medicinsku školu, ali na trećoj godini Medicinskog fakulteta sudbina je odvukla do Fakulteta sporta na kojem je stekla sve znanje i profilirala se u odličnog pedagoga i dobrog trenera. I danas, kako je naglasila, kada dođe u neke teže situacije, kada joj je potreban savjet ili pomoć, nađe ga među profesorima Fakulteta sporta koji nesebično podržavaju i cijene njen rad i sve što ženski nogomet postiže.

Jeste li dosanjali svoje mladalačke snove, postali ste trener ženskog fu- dbalskog tima, blizu ste i osvajanju najviših fudbalskih priznanja i medalja, kupu, te kvalifikacijama UEFA lige prvaka za žene?

- Moram priznati da to i nisu bili moji mladalački snovi. Studirala sam medicinu i mislila sam da će moji ciljevi i snovi biti vezani za taj poziv. Međutim, život je spremao nešto drugo za mene i put me odveo fudbalu. Naravno, fudbal je postao moja velika ljubav i ovi rezultati su san svakog sportiste, pa su tako bili i moji kada sam odlučila da ću se ovim i baviti. Jako sam sretna što su se neki od njih uspjeli i ostvariti.

Otkuda bavljenje fudbalom, od kada se javila ljubav prema ovom omiljenom sportu današnjice?

- S obzirom da sam odrasla uz tri brata, fudbal je bila igra koja se najčešće igrala. Uvijek je nedostajao četvrti igrač, da bi se moglo igrati 2 na 2, pa sam tako često baš ja bila taj četvrti igrač. Otac nas je vodio na izlete gdje bismo igrali samo fudbal. Tako je sve počelo: ta igra me odvela u ŽFK Željezničar, a iz ŽFK Željezničar do reprezentacije Jugoslavije, nakon rata ŽFK Sarajevo i reprezentacije BiH, te u konačnici do SFK 2000 i šesnaestine finala UEFA Lige prvaka za žene.

Kako reagujete kada Vam kažu da je fudbal muški sport, ko ga bolje igra muškarci ili žene?

- Na ovim prostorima se fudbal još naziva muškim sportom i teško je istrajati u borbi da se taj pridjev izbriše, te da fudbal ne bude ni muški ni ženski, nego jednostavno sport, jedna prelijepa igra koju treba da igraju i muškarci i žene, djeca i oni stariji, veliki i mali i svi oni koji u toj igri žele uživati.

Kako reagujem kada mi kažu da je fudbal muški sport?

-Reagujem rezultatima koje postižemo. Činjenica da je najveći uspjeh bosanskohercegovačkog fudbala postigao upravo ženski klub SFK 2000 plasmanom na 17. mjesto rang-liste UEFA i prolaskom u šesnaestinu finala UEFA Lige prvaka za žene, dovoljno je jak argument u korist teze da je fudbal i muški i ženski sport.

Ženski klubovi i ženske fudbalske reprezentacije svakodnevno napreduju i sve se više atraktivnost tih utakmica približava onim u kojima igraju muški timovi. Naravno, postoji razlika u prirodnoj fizičkoj građi, po kojoj su muškarci fizički jači, međutim, to uopšte ne smatram manom, nego prednošću za popularizaciju ženskog fudbala. Muški fudbal je danas postao biznis, pa je tako i sama igra postala brža, jača i agresivnija, zbog čega se počela gubiti ljepota u igri, dok je na utakmicama ženskih timova akcenat igre upravo na taktici i tehnici, a ne na snazi, pa je to čini interesantijom i ljepšom.

Životna iskustva

Koliko Vam je bavljenje fudbalom donijelo dobroga, a koliko, ako se tako može reći, manje dobroga u životu?

- Bavljenje bilo kojim sportom vam u životu može donijeti samo dobro. Pored samog bavljenja onime što volite, kroz sport stičete i nova prijateljstva, odlazite na mnoga putovanja, sakupljate sportska i životna iskustva, pa je tako sa fudbalom i u moj život došlo mnogo novih poznanstava, od kojih su neka prerasla u nezamjenjiva prijateljstva, mnoga putovanja, na kojima sam sa klubom i reprezentacijom putovala cijelom Evropom. Pored toga, kroz sport učite i određene module ponašanja, posebno u timskom sportu, gdje postoje pravila i gdje je neophodno međusobno poštovanje, da bi 25 ljudi moglo funkcionisati kao kompaktan i uspješan tim, što je veliko iskustvo, koje vam kasnije u životu mnogo pomaže pri uspostavi i izgradnji pozitivne komunikacije i saradnje sa drugim ljudima.

Jedina manje dobra stvar koja ide uz aktivno bavljenje sportom je nedostatak slobodnog vremena i vremena za više dodatnih aktivnosti, ali ozbiljan pristup sportskoj aktivnosti koja donosi vrhunske rezultate zahtijeva određena odricanja na koja vrhunski sportista mora biti spreman. Međutim, kada pogledamo kakve rezultate, kakva sjajna dostignuća i prelijepa iskustva to donosi, onda je to vrijedno tog odricanja, pa ga onda i ne trebamo zvati "manje dobrom stvari".

Dugo godina ste u sportskim vodama, u svijetu fudbala, da li se susrećete sa predrasudama?

- Nažalost, predrasude prema djevojkama koje se bave fudbalom su u našoj državi još prisutne. Međutim, moram naglasiti da je svakim danom tih predrasuda sve manje. Tome vjerovatno pridonose i rezultati koje postižemo, a koji su najveći argument za to da se jednako, ako ne i uspješnije, možemo baviti ovim sportom. U vrijeme kada sam ja počela trenirati, biti fudbalerka je bilo gotovo neprihvatljivo, pa sam tako i ja od prijatelja i u školi krila da se time bavim, sve do trenutka kada je u novinama izašao naslov da sam dobila poziv za reprezentaciju Jugoslavije. Danas je situacija mnogo drugačija i bitno je napomenuti da se vremenom odnos prema tome promijenio. Uporedimo li period prije 15 i više godina sa posljednjih nekoliko godina, vidjet ćemo da ipak postoji vidljiva razlika po pitanju prihvatanja žena u fudbalu, posebno ako posmatramo zemlje Zapadne Evrope ili Ameriku, gdje je fudbal najpopularniji sport za žene. I naše igračice su sve više prepoznatljive, nailaze na podršku i čestitke za postignute rezultate, a to i zaslužuju. One su, prije svega sportistkinje, ambasadori naše zemlje u svakom takmičenju na kojem učestvuju, pozitivan primjer ne samo na osnovu sportskih rezultata. One su i odlične učenice, uspješne studentice na fakultetu za sport i tjelesni odgoj, kriminalistici, ekonomiji, medicini, filozofiji itd. Pogrešno je suditi o nekome prije nego ga lično vidite i upoznate. Tako su svi ljudi koji su došli na jednu od naših utakmica, a koji prije toga nisu imali pozitivno mišljenje o ženama u fudbalu i ljepoti njihove igre, promijenili mišljenje i sada redovno dolaze, podržavaju nas i naše utakmice smatraju čak ljepšim i interesantnijim.

Po Vama, ko igra najbolji fudbal danas u svijetu?

- Nisam navijač samo jednog tima, a s obzirom na moj trenerski posao, pokušavam pratiti različite stilove, taktiku i načine igre i od toga uzeti ono najbolje. Poštujem sve velike timove, ali lično su mi najdraži oni koji sami proizvode dobre mlade igrače, a kojima i pružaju priliku, koji imaju prepoznatljiv i uspješan stil igre kao, naprimjer, Arsenal ili Barcelona. U ženskom fudbalu bih izdvojila Lyon iz Francuske, koji posljednjih nekoliko godina igra odličan, prelijep i atraktivan fudbal, te reprezentaciju SAD-a, koja upornošću, motivacijom i vidljivom željom daje odličan primjer zalaganja na terenu, timske igre, međusobne saradnje i podrške.

Poznato je koliko su nogometaši vani plaćeni, često su to astronomske cifre, da li se i žene nogometašice, naravno vani, mogu pohvaliti čestim transferima i visokim ciframa?

- Kako je ženski fudbal svakim danom sve popularniji, tako je i transfera i ugovora sa visokim ciframa sve više. Naravno, još se ti transferi i ugovori ne mogu porediti sa onima kod muških kolega, ali nije upitno da će im se u skorijoj budućnosti mnogo približiti. Ipak, trenutno se najbolje nogometašice itekako mogu pohvaliti velikim ciframa koje na osnovu svojih ugovora zarađuju u fudbalu. Do prije nekoliko godina, toga nije bilo ili je uglavnom važilo samo za igračice u SAD-u i nekim evropskim zemljama poput Njemačke. Danas je to postao trend koji uzima sve više maha, pa su se vrata velikih klubova nedavno otvorila i za igračice iz Bosne i Hercegovine. Tako je prije dvije godine najbolja igračica našeg kluba i stalna reprezentativka BiH Lidija Kuliš otišla u ekipu Turbine Potsdam iz Njemačke, jedan od najboljih evropskih klubova sa osvojenim titulama UEFA Lige prvaka za žene. Nakon nje, mnoge naše igračice su na osnovu naših postignutih rezultata postale tražene i zanimljive najvećim evropskim klubovima poput PSG-a itd.

Odgovornost i obaveza

Da li Vas osim nogometa zaokuplja neki drugi sport, imate li neku vrstu hobija, šta je to što je sfera vašeg interesovanja mimo glavne sporedne stvari na svijetu?

- Nažalost, za hobije i druge sportove nemam dovoljno vremena. Fudbal je ono što najviše zaokuplja moju pažnju, jer kao selektorica ženske A reprezentacije imam veliku odgovornost i obavezu da unaprijedim i poboljšam rezultate ženskog fudbala, a za to je neophodno 24 sata misliti na fudbal, ali pored fudbala jako volim tenis i skijanje. Tenis sam igrala odlično i žalim za tim što se nisam posvetila ozbiljnije. Zimi često odlazim na skijanje jer sam i instruktor skijanja. Prije nego sam počela trenirati fudbal, trenirala sam i košarku.

Jeste li imali interesa ili, pak, poziva da trenirate klubove van naše zemlje, u zemljama regiona ili drugim evropskim zemljama?

- Poziva da treniram druge klubove je bilo, ali s obzirom na to da sam još tu, znači da je vjerovatno mog ličnog interesa bilo malo manje. Svaka ponuda budi interes, a bilo je i onih koje je teško odbiti, poput ponude za selektorsku poziciju reprezentacije Irana, Kuvajta i drugih prvaka evropskih država, ali SFK 2000 je klub koji sam osnovala i za koji sam se vremenom jako vezala. Na samom početku nismo imali ništa, ni uslove, ni iskustvo. To su bile djevojčice koje nisu znale igrati fudbal. Učila sam ih tome, najosnovnijim stvarima, da bismo napornim treniranjem i upornošću napredovale i prelazile na one kompleksnije, iz čega su one danas izrasle u desetorostruke prvakinje države, standardne reprezentativke i učesnice šesnaestine finala UEFA Lige prvaka. Prenositi znanje, pratiti njihov napredak i stvarati rezultat je ono što mene čini sretnom, a to je ono što se ne može porediti ni sa jednom ponudom, ma koliko ona više vrijedila.

(foto:uefa.com)

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.