Izvor: eKapija | Utorak, 17.04.2012.| 10:44

Selma Berisalić - Bh. dizajnerica sa zavidnom inozemnom karijerom

Selma već dvadeset godina uspješno gradi inozemnu karijeru. Svoj rad je predstavila na raznim tjednima mode, osvojila velik broj nagrada na natjecanjima diljem svijeta i tako stekla zavidno mjesto na inozemnoj modnoj sceni.

Već je izgradila prepoznatljiv stil dizajniranja, te kako sama kaže teži dizajniranju vječnih komada, a ne podliježe trendu. Ne koristi se ni bojama pretjerano, a ova tridesetšestogodišnja dizajnerica se pri kreiranju vodi vlastitim instinktom te se upita što bi žene voljele nositi.

Kada smo je upitali koje osobine je karakteriziraju, nazvala je muža, a Ermin je odgovorio: organizovana, vrijedna, inteligentna. Selma mu se nakon toga zahvalila što ju je nahvalio i pitala ima li i loših osobina, a on je rekao da je perfekcionista i ne drži je mjesto. O čemu smo još razgovarali sa ovom talentiranom dizajnericom, pročitajte u nastavku.

Za početak, recite nam kako je nastao brand Selma Starfinger. Od kada predstavljate svoj rad pod ovim imenom, kako je nastalo njegovo ime?

Selma Starfinger postoji od 2005. godine. To je bila godina kada sam se doselila u Berlin da bi studirala modni dizajn na Esmodu. Dugo prije toga sam razmišljala o nazivu jer sam znala da ću se vratiti dizajniranju. Naime, `92. sam pohađala drugi razred u školi primijenjenih umjetnosti u mom gradu, Sarajevu, odsjek modni dizajn. Moj plan je bio da nakon srednje škole idem u Pariz studirati modu, jer u Sarajevu ni tada, a ni sada ne postoji institucija u kojoj se može studirati ista. Moj plan, kao i plan svih nas, je te `92. krenuo u drugom smjeru i moj poziv je ostao da čeka dok za njega ne dođe vrijeme. Nakon 13 godina je došlo, moji roditelji i ja smo konačno bili spremni za taj potez. Dakle, 2005. izašla sam ispred svog prvog stana u Berlinu s namjerom da zamijenim pločicu sa imenom na zvonu i poštanskom sandučiću, na zvonu me je dočekao naziv Starfinger i jasno mi je bilo da je to.

Kako biste opisali vašu odjeću?

Moja odjeća je baš kao i ja, sistematična, ne drži je mjesto. Šalim se. Međutim, kao i svi dizajneri ostavljam svoj karakter u svojoj odjeći. Odjeća je i psihologija, bitno je šta odijevamo. Nerijetko ljudima i raspoloženje ovisi o onome što imaju na sebi, ženama pogotovo.

Mnogi dizajneri nerijetko priznaju da inspiraciju vuku iz prirode, minulih desetljeća i raznih modnih era. Odakle vi crpite inspiraciju?

To je tačno. Istraživanje istorije mode je i dio našeg posla, a inspiracija je svugdje oko nas. Uvijek zavisi od samog koncepta gdje ću se usmjeriti u prepoznavanje inspiracije.

Dobitnik ste velikog broja nagrada, svoje kolekcije ste predstavljali na raznim tjednima mode. Možete li nam izdvojiti tri događaja koja su na vas i vaš rad ostavili poseban trag?

Možda jedan od manje važnih ali za mene najznačajniji događaj je moj prvi show na Esmodu, nakon dva mjeseca studiranja. Esmod Berlin svake godine ima show gdje svi studenti, sa svih godina prikazuju svoje kreacije na određenu temu. Nakon tog showa svi smo morali biti u backstageu i čekati da se proglase pobjednici. Kako smo imali 8 grupa, počeli su prozivati pobjednike po grupama i nakon što su izgovorili ime pobjednika osme grupe, ja sam već bila sa svojom prijateljicom na putu ka garderobi. Uzele smo po čašu šampanjca da proslavimo lijep show i u tom trenutku iz daljine čujem kolege koji dozivaju moje ime, da bi se jedan od profesora pojavio ispred mene i rekao da me zovu na binu. Uputila sam se, ali mi nije bilo jasno, jer sam mislila da je sve već završeno. Izašla sam na binu, s lijeve strane su stajali pobjednici grupa sa članovima žirija koji su im uručili nagrade, s desne strane je stajao predsjednik žirija, njemački režiser Oskar Roehler, koji je držao u ruci nagradu, koja je bila upućena meni. To je bila glavna nagrada, a idući dan je moj dizajn osvanuo u berlinskim dnevnim novinama. Uvijek ću se sjećati osjećaja koji me je danima nakon pratio. Tek sam došla u Berlin, tek sam počela studirati, jedini sam stranac u školi i znam da mi treba vremena da se uklopim opet u školovanje i to mi je bio veliki podstrek za dalji rad. Dalje je sve išlo istim smjerom i više nije bilo tako neobično, ali naravno svako novo priznanje daje novi podstrek i zadovoljstvo. Još bi izdvojila i Hempel Fashion Award u Pekingu i European Fashion Award u Berlinu.

Kako zapravo teče sam proces izrade vaše odjeće? Koje materijale koristite pri izradi, krojeve, boje...?

Kao i kod svake kolekcije, počinje se s konceptom, inspiracijom, istraživanjem, moodboardom... Zatim dizajniranje, prikupljanje uzoraka, materijala, tehnički crteži, opis... Da bi zatim prešli na konstruisanje, snitove i na koncu šivenje i prezentacije. Na fakultetu smo sve to morali raditi sami, jer na kraju krajeva idealno je kao dizajner znati i konstuisati i šiti da bi komunikacija sa konstruktorima i krojačima bila što jasnija i krajnji proizvod upravo onakav kakav je nastao u mojoj glavi.

Materijali koje koristim su uglavnom prirodni, svila, pamuk, koža. Krojevi su prilagođeni što boljem izgledu ženskog ili muškog tijela koje će da ga nosi, također radim na tome da budu bezvremeni, jer moja odjeća nije sezonska, radim na stilu, ne na kratkom trendu. Što uostalom i jeste dizajnerska odjeća. Boje ne koristim mnogo, mene se također rijetko može vidjeti da nosim boju, ali iznenadim. Jer boje su također prolazne, a uvijek preferiram sve što je vječno.

Djelujete u inozemstvu. Imate li uopće doticaja s bh. modnom scenom, a ako da, kako biste ju opisali? Što biste izdvojili kao pozitivan, a što kao negativan primjer?

Drago mi je čuti da kod nas postoji udruženje modnih dizajnera i da rade u timu. To je divno. Lijepo je vidjeti koliko se ljudi i kod nas uključuje u modu, kao što je i ovaj vaš portal.

A znam da nije jednostavno djelovati kao dizajner u našoj zemlji u kojoj su teška vremena za umjetnost i kulturu. Žalosno, jer uvijek smo imali izvrsne umjetnike u svim oblastima. Također je šteta što ne postoji mogućnost za visokim obrazovanjem u oblasti modnog dizajna. Ali znam da će sve krenuti u pozitivnom smjeru, uostalom proces je već počeo.

Vaša proljetna kolekcija je u crno-bijelim tonovima, a snimljen je i promotivni video. Kako vi, a kako kritika gleda na predstavljeno?

Crno-bijeli tonovi, da. Međutim, ne radi se o boji, radi se o sveukupnom dojmu odjevnog predmeta. Kada dizajniram odjeću, osim samog koncepta, uvijek mislim i šta bi ja kao korisnik odjeće željela imati na sebi, kakva je to silueta, koji su to materijali, za koju priliku... Kolekcija za koju pitate je predstavljena u Berlinu, Dubrovniku, New Yorku, Los Angelesu i kritike su uvijek bile pozitivne.

Vaše kreacije nosile su Coco Rocha, Rihanna, Omahyra Mota... Koju poznatu osobu biste vi voljeli vidjeti u vašoj odjeći i zašto?

Nemam želja glede toga, čini me sretnom spoznaja da moju odjeću nose žene i muškarci po cijelom svijetu. Raduje me da se dešava upravo ono što sam zamislila, pošiljke šaljemo u London, Istanbul, Hamburg, Pariz, Houston... i naravno u Sarajevu, Berlinu, Los Angelesu i New Yorku direktno radim sa svojim kupcima.

Izvor: modamo.info

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.