NavMenu

Zlatan Ibrahimović: Fudbaler koji je ušao u istoriju svjetskog fudbala

Izvor: magazin Gracija Ponedjeljak, 19.03.2012. 12:48
Komentari
Podeli

Zlatan Ibrahimović je već odavno ušao u historiju evropskog i svjetskog fudbala, ali se odnedavno za njega veže i rekord u švedskom izdavaštvu: njegova autobiografija Moja istorija: Ja sam Zlatan Ibrahimović za samo je tri mjeseca u Švedskoj prodata u više od 520.000 primjeraka! Prije nekoliko dana proglašen je najboljim fudbalerom Italije u 2011. godini, skoro istovremeno s objavljivanjem prevoda knjige na talijanski. Na internetu je pokrenuta peticija kojom fanovi zahtijevaju objavljivanje engleskog prevoda, dok će čitaoci na jeziku kojim govore Zlatanov otac Šefik i majka Jurka, po svemu sudeći, morati pričekati. Osim Zlatanovih fanova, u knjizi će uživati svi ljubitelji fudbala, ali i milioni emigranata širom svijeta.

Zlatan Ibrahimović (3. oktobar 1981., Malmo) odrastao je u Rosengardu, predgrađu Malmoa, punom Somalijaca, Turaka, Jugoslavena, Poljaka i Šveđana. Živio je u skromnom stanu na četvrtom spratu u brojnoj porodici: Sanela, njegova jedina prava sestra, dvije godine starija od njega, dvije polusestre, mali sin od brata Aleksandar zvani Keki. Mati Jurka je puno radila da bi imali šta da jedu. Čistila je 14 sati dnevno i bila je pravi borac. Ponekad su i oni išli da joj pomognu. Bila je gruba žena, često ih je tukla drvenim kuhačama. Nije znala da ih pomiluje, niti kaže lijepu riječ.

Zlatan nije imao ni dvije godine kad su mu se roditelji razveli, i ničega se ne sjeća iz tog perioda. Samo zna da nisu imali dobar brak. On i Sanela su oca viđali svakog drugog vikenda i uživali su u vremenu provedenom s njim. U stanu u kome je živio s majkom i ostalim ukućanima bilo je mnogo problema, pa su socijalni radnici 1990. odlučili da Sanela pređe kod oca, a Zlatan ostane kod majke. Ali, nije mogao bez Sanele i jednog dana prešao je kod oca, koji je u međuvremenu počeo mnogo piti. Nakon novog ispitivanja u martu 1991., socijalni radnici odlučuju da Sanela pređe kod majke, a Zlatan ostane kod oca. Sanela je danas frizerka, prekinula je kontakt s ocem zbog njegove ovisnosti o alkoholu, i ponekad joj mušterije znaju reći: "Bože, kako ličiš na Zlatana!", a ona odgovori: "Ne, nego on liči na mene."

Zlatanov otac Šefik Ibrahimović bio je domar u jednoj zgradi, i kada bi se vratio s posla želio je mir. U dobrom raspoloženju bio je pravi zabavljač, zaljubljen u muziku s jugo-prostora. Zlatan je živio s ocem i njegovim sinom iz prethodnog braka, Sapkom, koji je rođen u Bijeljini, ali su se poslije jedne teške svađe razišli. Šefik i Zlatan ostali su sami, bez ikoga, praznog frižidera, s mnogo piva kojeg je otac nekontrolirano salijevao. Zlatan navodi da je često bio gladan kao vuk. Kako je bio frustriran zbog praznog frižidera, Heleni, sadašnjoj nevjenčanoj supruzi, uvijek govori da frižider mora biti totalno pun. Kada njegovi klinci, Vincent i Maxi, plaču jer hrana nije još gotova, često pomisli: "Samo kad biste znali koliko vam je dobro!"

"Rat je bio čudna stvar. Nisam znao ništa o njemu. Nije mi bilo jasno zbog čega su mama i sestra obučene u crninu. To je bilo zbog bake koja je poginula u jednom bombardiranju u Hrvatskoj. Svi su bili tužni osim mene, koga nije bilo briga je li neko Srbin ili Bosanac ili šta god." Jedna Zlatanova polusestra počela se drogirati, a mati je patila. Povremeno je išla na odvikavanje, ali se uvijek vraćala drogi i na kraju su majka i ona prekinule odnose.

Najbolji momak u gradu

Prvi klub u kojem je igrao zvao se MBI. Imao je samo šest godina kada je počeo trenirati. Na trening je išao ukradenim biciklima. Kasnije je prešao u FBK Balkan, gdje mu je trener bio Bosanac, koji se prema igračima odnosio očinski. Upoređujući ova dva kluba, Zlatan Ibrahimović kaže: "U MBI Malmo švedski očevi gledaju utakmicu i viču: Hajmo momci. Dobro je! U FBK Balkan očevi viču: J..... ti mater u p...! Mislio sam: "Odlično, baš kao kod kuće. Ovdje mi je dobro!"

Kada je imao 13 zaigrao je u većem klubu, Malmo FF. Zbog temperamenta, često je kao dijete upadao u konflikte u klubovima, i tada je razmišljao da prekine s fudbalom, bavi se taekwondoom, hokejom... A otac je želio da mu sin bude advokat. Išao je u gimnaziju u školi Borgar, društveni program, smjer fudbal: "U Borgaru su se nosili Ralph Lauren džemperi, Timberland cipele i košulje. Samo to! Prije skoro da i nisam vidio momka u košulji, i odmah sam shvatio da moram hitno poraditi na tome."

U to vrijeme primao je državnu stipendiju od 795 kruna (oko 80 eura) mjesečno. Od te pomoći kupio je prvi Davis Jeans, koji je bio najjeftiniji, i još nekoliko majica (tri po 99 kruna). Probao je nekoliko stilova, nijedan mu nije odgovarao.

"Džaba, iz mene je zračio Rosengard. Ne ide ovo uz mene. Čitav život sam bio mali."

Prvi ugovor potpisao je s U20, klubom koji je osnovan pri školi Borgar. Često su igrali s B timom, ponekad i s A timom, a treninge je gledao Roland Andersson. "Razmišljao sam: Misli li on da sam dobar ili...? Tada sam još bio razočaran u fudbal, nesiguran, sramežljiv, i često mi je jedini obrok bio ručak u školi." Na zidu sobe zalijepio je Ronaldov poster, želio je da bude kao on. Smatrao je da je Ronaldo momak koji je promijenio stvari. Bio mu je heroj i proučavao ga je na internetu pokušavajući skinuti njegove pokrete.

"Jednog dana Roland Andersson želio je razgovarati sa mnom. Malo sam se uspaničio i počeo razmišljati: ‘Jesam li uzeo nečiji bicikl? Jesam li šta izvalio?’ Pale su mi napamet najgluplje stvari koje sam radio." Andersson je bučan tip dubokog glasa, fin ali strog. Dominira prostorom, igrao je na Svjetskom prvenstvu u Argentini. Nije bio samo stara MFF zvijezda, nego i selektor reprezentacije. Na tom razgovoru, primio je Zlatana u A tim. "To me je podiglo 10 metara iznad zemlje, izletio sam vani, zgrabio novi bicikl i osjećao se kao nabolji momak u gradu."

Očeva transformacija

Trenirao je naporno i konstantno. Čak i u dvorištu ispred majčine zgrade, satima. Imao je jedan trik. Kada bi došao u Rosengard, viknuo bi klincima: "Dajem 10 kruna ko mi uspije uzeti loptu!" Ali, to nije bila samo igra. Dorađivao je tehniku i učio da čuva loptu tijelom. "Kada se nisam zabavljao s klincima, igrao sam fudbalske igrice na TV-u. Mogao sam se igrati 10 sati u komadu i često sam uočavao propuste u igri, te sam to koristio u stvarnom životu. Može se reći da je to bio fudbal around the clock. Sam sam se o sebi brinuo u djetinjstvu, oko mene nije bilo nikoga, apsolutno nikoga. No, i tata je uradio nevjerovatne stvari, također. Ali, nije bio kao ostali očevi. Nije gledao moje utakmice niti me ohrabrivao sa školom. On je imao svoje cuganje, i svoj rat, i svoju jugoslavensku muziku. Ali sada, nisam mogao da vjerujem! Ovaj ovdje tip bio je pravi otac. Došao je da prati utakmicu, a ja sam bio totalno zabezeknut. O tome sam sanjao i počeo sam igrati s nekom potpuno bolesnom snagom: S...., tata je ovdje! To nije mudro. Gledaj ‘vamo, želio sam vikati! Provjeri! Tvoj sin je najokrutniji svjetski igrač. Mislim da je to jedan od mojih najvećih trenutaka. Vratio mi se. Ne baš da ga i ranije nisam imao. Ali ovako... Bilo je to nešto sasvim novo. Nakon igre bih mu pritrčao da ‘nako malo proćaskamo, kao da je sasvim prirodna stvar da mi je otac tu.”

Od tada je Zlatanovo igranje postalo očeva droga. Pratio ga je na svaki trening, njegova kuća je bila kao muzej sinovljeve karijere, izrezivao je svaki članak iz novina, čak i najmanju zabilješku. Od tog dana počeo je da živi za Zlatana i za njegov fudbal.

Kao najskuplji igrač Malmo FF-a prodat je Ajaxu za 85 miliona kruna. "Želio sam igrati fudbal, ništa više. Ali ipak sam bio nervozan kad sam pakovao kofere. Ajax i Amsterdam bili su nešto sasvim novo za mene." Klub mu je u blizini Amsterdama obezbijedio kućicu u kojoj je u početku samo igrao Playstation i pitao se šta će se desiti. Ubijali su ga samoća, tišina i prazna kuća. Čak je nazvao Hassea Borga, trenera koji ga je prodao, i pitao da ga vrati, da Ajax vrati novac, na šta je ovaj začuđen rekao da to ne može nikako uraditi. Mislio je: "Pa on me prodao. Zar mi ne može pomoći u ovakvoj situaciji." Na kraju je preselio kod Maxwella, klupskog kolege iz Brazila s kojim se dobro slagao. Sredio je život i stvari su se počele rješavati. Novine su pisale da je vrijedan novca za koji je kupljen. Međutim, trener Co Adriaanse bio je krut prema njemu. Kada je dao dva gola, dao mu je ocjenu 5, od mogućih 10, zato što je imao dva pogrešna pasa.

Uslijedio je Amsterdam Tournament, klasična predsezonska turneja u Holandiji, na visokom nivou, a te godine učestvovali su i Milan, Valencia i Liverpool. Zablistao je, posebno u utakmici s Milanom, kada je cijela amsterdamska Arena bila na nogama i vrištala i kada su ga novinari poslije utakmice prozvali novim Van Bastenom. Pričalo se tada da ga Milan želi kupiti. Međutim, njegov trener Co Adriaanse nije pokazivao zadovoljstvo. Bio je hladan kao led. Ibrahimović je zbog toga mnogo patio. Živio je bijedno. Nije ima novca ni da se kvalitetno hrani: "Bio sam najskuplji momak, a najmanje sam zarađivao." Tada je shvatio da ga je Hasse Borg, agent koji ga je prodao, pokrao, i sjetio se njegovih riječi: "Agenti su lopovi." Nazvao ga je i tražio svojih 10 posto, na šta je ovaj rekao da su te pare položene u jedno osiguranje u Engleskoj. Našao je novog agenta, Andersa Carlssona, i tada je shvatio da agenti nisu lopovi i da igrač bez agenta ne može sam ništa.

"Lekciju s Hasseom Borgom neću nikada zaboraviti", navodi Zlatan, nakon što je otkrio još mnogo prevara koje su bile na njegovu štetu. Kasnije će shvatiti da ni Anders Carlsson nije pravi čovjek za njega, trebao mu je neko ko ne vodi toliko računa o pravilima i crvenom svjetlu. Nazvao je novinara Thijsa Slegersa, koji je poznavao Zlatana i znao je kakvi mu se tipovi sviđaju. "Slušaj", rekao je Thijs, "imam dva agenta. Jedan je firma koja radi za Beckhama, a drugi je jedan momak, on je mafiozo." "Mafiozo zvuči dobro", odgovorio mu je Zlatan. "Odlično. Dogovori sastanak." Tako je Mino Raiola postao Ibrahimovićev agent, koji ustvari nije bio mafijaš, ali je furao taj stil. Sa Zlatanom ga je vezalo to što ni jedan od njih dvojice nije dobio ništa džaba. "Očekivao sam nekoga sa zlatnim satom, ušminkanog, a pojavio se momak u džinsu i Nike majici sa stomakom, kao da je jedan od Sopranosa", opisao ga je Zlatan nakon prvog susreta u luksuznom sushi restoranu pored Amstel kanala. Tu su dogovorili posao, a Mino mu je odmah postavio uslov: "Ako želiš raditi sa mnom, radit ćeš kako ja kažem! Prodat ćeš sva kola, sve satove i početi trenirati triput dnevno."

U maju 2002. zablistao je i spasio Ajax u finalu kupa Holandije, kada je na utakmici s Utrechtom, njihovim najvećim protivnikom, ubačen u igru tek u 78. minuti. Kada su navijači Utrechta već mahali zastavama i pjevali slavljeničke pjesme, uslijedio je produžetak u kome je Zlatan dao odlučujući gol i kada se, nakon dužeg vremena, njegova igra pokrenula s mrtve tačke. "Tada sam se vratio. Svima sam pokazao, cijela Arena je poludjela. Sve je vibriralo od sreće i razočarenja, i živo se sjećam kada mi je Koeman pritrčao i rekao: Thank you very much! Thank you very much! Ta se sreća ne može opisati."

Evil super bitch de lux

Svoju životnu partnericu, bivši model Helenu Seger, prvi put je vidio u Forexu, na centralnoj stanici u Malmou, gdje je ušao da razmijeni novac, a ona je izletjela iz nekog taksija, potpuno sluđena i ljuta. Nikada je do tada nije vidio, mada je znao dosta svijeta u Malmöu. Ustvari, mislio je da zna skoro sve. "Gdje je dosad bila ova djevojka? Ne samo da je lijepa... Ko je ona?", pitao se. Od prijatelja je saznao kako se zove i nije mogao prestati misliti na nju. Viđali su se s vremena na vrijeme, u Stockholmu, Malmöu, čak je dolazila kod njega i u Amsterdam, ali taj susret nije slavno završio. Helena je bila samostalna djevojka, žena kakvu ranije nije sreo. U početku mu nije bilo jasno čime se bavi. Znao je da radi nešto s reklamama i da u svojoj branši visoko kotira. Voljela je kola i vozila je crni Mercedes SLK. Otišla je od roditelja kad joj je bilo 17 godina i radila je da bi se izdržavala. "Za nju sam bio luckasti momak koji se ružno oblačio, bio potpuno nezreo i ponekad me zadirkivala: `Hajde, Zlatane, pa nisi baš k’o Elvis koji se spustio na zemlju.` Bio sam ljut i nazivao sam je Evil super bitch de lux ili Evilsuperbitchdelux jednom riječju, jer je znala okolo špartati u najgorim štiklama i pripijenom džinsu, krznu i sličnim stvarima.

Poticala je iz fine familije iz Lindesberga, gdje se govorilo u stilu: Draga, budi ljubazna i dodaj mi mlijeko. "Bio sam jedanaest godina mlađi i živio u Holandiji, a u krugu mojih prijatelja bilo je i kriminalaca. Nisam baš bio u idealnom položaju." Zbližili su se kada je za jedan Božić došao kući u Švedsku kako bi se psihički i fizički odmorio. Bio je kod majke sa Sanelom i Kekijem i nije mu se slavio Božić u tradicionalnoj kućnoj atmosferi. "Ne podnosim ovaj cirkus u kući!", rekao je Heleni na telefon. Pozvala ga je k sebi. Proveli su zajedno neko vrijeme, što ih je zbližilo, posebno jer se razbolio kao nikad u životu (visoka temperatura, groznica, znojenje), a Helena se brinula o njemu. "Od tada za nju više nisam bio onaj samosvjesni jugović. Bio sam potpuno slomljen, olupina od čovjeka, i to joj se na neki način svidjelo. I dalje nismo razumjeli jedno drugo, i dalje nismo znali šta želimo, i dalje smo bili potpuno različiti i potpuno pogrešni, ali tada je počelo, i kada sam se vratio u Holandiju nedostajala mi je." Sve češće ga je posjećivala, postali su kao neka mala familija, posebno kada je nabavila mopsa Hoffa.

Zlatan, sin Božiji

"Naslijedio sam Van Bastenov broj na dresu, trebao sam na terenu biti kao on i, naravno, to mi je imponiralo. Ali sam postao umoran od toga. Nisam želio biti novi Van Basten. Bio sam Zlatan, ništa više." Marco Van Basten je legenda, najbolji strijelac svih vremena, ne možda kao Ronaldo, ali ipak, dao je 200 golova i totalno dominirao u Milanu. Prije skoro 10 godina FIFA ga je proglasila najboljim igračem na svijetu. U vrijeme kada je Ibrahimović bio u Ajaxu došao je kao pomoćni trener podmlatka. "Pred njim sam bio klinac. Ali, promijenio sam se. Pričali smo svaki dan, imali smo mnogo zajedničkog. Podsticao me prije svakog meča. Dao mi je dosta savjeta i ignorirao šta šefovi misle. Bio je potpuno samostalan."

U to vrijeme agent mu je postao Mino, koji ga je natjerao da se operira, a poslije i na naporne, zahtjevne treninge koji su dali rezultate. Kada se vratio s rehabilitacije, dao je sve od sebe, dominirao na terenu, dobio samopouzdanje, a jednog dana osvanuo je plakat Zlatan, the son of God. Juventus ga je 2004. godine kupio za 16 miliona eura. Kada je stigao, pitali su se da li je Zlatan spreman za Italiju, na šta im je Mino kontrirao: "Je li Italija spremna za Zlatana?” Vremenom je postao najvažniji igrač Juventusa, jer je konačno, uz jak pritisak trenera Fabia Capella, shvatio da je on tu da daje golove, a ne da vodi igru. Nakon kratkog boravka u Juventusu, razmišljao je: “Ajax, šta to bi? Jedna mala škola u poređenju s Juventusom!"

Fabia Capella ovako je opisao: "Kad bi se pojavio, sve i jedan igrač stajao bi na liniji. Kada je bio ljut, niko ga nije smio pogledati u oči, i ako ne iskoristiš šansu koju ti je dao, možeš prodavati hot-dog ispred stadiona. Pred Capella ne dolaziš sa svojim problemima. Capello nije tvoj jaran. On ne ćaska s igračima, ne na taj način. On je čelični vođa, i nije dobar znak kad se dere na tebe. Ja volim moćne momke sa stavom, a Capello je vjerovao u mene."

Capello mu je zadao jake kondicione treninge, te Zlatan, visok 196 cm, s prijašnjih 84 “raste” na 98 kilograma. Postao je snažniji, brži i bolji igrač, i naučio da nema respekta prema velikim zvijezdama. "Korak po korak, postao sam ono što sam danas."

Na terenu je doživljavao stalne provokacije igrača i publike. "Sve su moguće dovikivali: cigane, tatare, razne ga razne gadosti o mojoj majci i familiji, a to me je palilo. Igram najbolje baš kad sam ljut, što se i pokazalo." Sedamnaestog aprila postigao je hat-trick protiv Leccea i fanovi su poludjeli, a novinari pisali: "Rekli su da daje malo golova. Dosad je već dao petnaest." Svi su skandirali: "Ibra, Ibra!"

Ružičasta kuća

Nakon toga kupio ga je Inter za 27 miliona eura. Te godine bio je to najskuplji transfer u A-seriji. U Torinu je bio njegov novi dom, a ubrzo je s Helenom dobio i prvog sina Maximiliana, Maxija. Rodio se u bolnici u Lundu, u Švedskoj, do koje se nije moglo prići od novinara, fotografa, paparazaa, fanova,... Međutim, Ibrahimović se dosjetio originalnog rješenja da izbjegne svu tu gungulu: bolnicu je napustio tako što je sklupčan u velikoj korpi za veš provezen kroz bolničke hodnike do garaže, odakle je direktno odletio za Italiju na meč protiv Chieva. S tribina se vijorilo nešto poput gusarske zastave, na kojoj je pisalo: "Benvenuto, Maximilian", a Zlatan se pitao: "Ko je, zaboga, Maximilian? Neki igrač? Kasnije sam shvatio: bio je to moj sin. Ultraši su poželjeli dobrodošlicu mom djetetu na ovaj svijet. Mogao sam zaplakati."

Stvari, međutim, nisu krenule onako kako su Helena i Zlatan željeli. Maxi je stalno povraćao, gubio je na težini, njegov želudac nije vario hranu i morao je hitno na operaciju. Operacija je bila teška, ali se na kraju sve dobro završilo.

Kada su Helena i Zlatan odlučili kupiti kuću u Malmöu, svidjela im se jedna ružičasta na najboljoj lokaciji, gdje se imanja nasljeđuju od predaka i gdje niko s prošlošću sličnom njegovoj nije doselio. Ali, kuća nije bila za prodaju, jer ljudi koji su u njoj živjeli nisu namjeravali seliti. Preko jednog Heleninog prijatelja došli su kod njih, i kada su se izdivili kući i sjeli da popiju kafu, priča je tekla ovako: “Divna, divna vam je kuća. Mi smo ovdje da bismo živjeli u vašoj kući”, rekao je Zlatan. Čovjek se nasmijao i sve prebacio na šalu, ali Zlatan je nastavio: "Ako hoćete, vi ovo shvatite kao vic, ali ja sam ozbiljan. Mislim kupiti kuću. Vodit ću računa da budete zadovoljni, ali ona će biti naša.” Čovjek je odlučno rekao da kuća nije na prodaju, ni pod kojim uslovima. Zlatan i Helena su je na kraju kupili i potpuno renovirali. Nisu štedjeli ni na čemu. Zbog privatnosti su htjeli više zidove, ali općina nije odobrila. No, našli su rješenje: spustili su nivo kuće, `ukopali` su se, i tako se zaštitili od neumornih paparazza. Na zidu dnevne sobe visi slika velikih, prljavih stopala, koja izaziva čuđenje svih koji uđu u njegovu kuću. “To su stopala koja su sve ovo platila”, Zlatanovo je objašnjenje.

Kako razveseliti Mourinha

Čitavo jedno poglavlje knjige posvetio je Joséu Mourinhu. "Odmah sam znao da je Mourinho The Special One, a i čuo sam mnogo o njemu. Momak je zezao narod. Izgledao je kao filmska zvijezda, bio drzak. Znao je koliko vrijedi i ponekad je bio grub prema konkurentima. Kada je došao u Chelsea, klub nije osvojio prvenstvo već 15 godina. S Mourinhom su osvojili dva prvenstva uzastopno. Prije Intera nije nikada trenirao talijanski klub." Zlatanu je Mourinho stalno slao SMS poruke, i on mu je odgovarao. "Shvatio sam da ima neki cilj sa SMS-ovima. Želio je polet. Lojalnost. Zavolio sam ga naprvu. Razumjeli smo se i odmah sam shvatio da naporno radi. Po cijeli dan prati fudbal i pravi analize. Nikada nisam upoznao trenera koji toliko poznaje suprotni tim. Elegantan je, jasan. U početku sam bio iznenađen: bio je nizak, uskih ramena, djelovao je sitno pored igrača. Uprkos svemu, zračio je. On nije bio Capello. Svoj je odnos s igračima gradio preko SMS-ova, mejlova, zauzimajući se za nas i znajući sve o našim porodičnim odnosima. I nikad nije vikao, a ljudi su ga ipak slušali. Bio je majstor u manipuliranju igračima. Ali, bilo je nešto što me je uznemiravalo: njegovo lice dok smo igrali. Bez obzira šta da uradim ili kakav gol postignem, on izgleda isto – ledenohladan.”

U susretu s Bolognom Zlatan je postigao nemogući gol. “Proglašen je najboljim golom godine, publika je poludjela, ljudi su stajali, vrištali i aplaudirali, svi, čak i Moratti (vlasnik Intera, op. prev.) u službenoj galeriji. Ali Mourinho, šta on radi? Stajao je u odijelu, s ispruženim rukama, s najgorom ledenom facom. Mislio sam: Šta je s ovim čovjekom? Ako na ovo ne reagira, na šta onda reagira? Razgovarao sam s Ruiom Fariaom, Portugalcem, fitnes trenerom i Mourinhovom desnom rukom. Rekao mi je: ‘Mali, smiri se. Takav je. On ne reagira kao mi ostali.’ Možda ne, mislio sam. Ali, ipak, vidjet ću da mu udahnem malo života, moram napraviti čaroliju. Učinit ću kako bilo da ovaj čovjek slavi.” Kada je Zlatan Ibrahimović postao najbolji strijelac lige u teškoj, neizvjesnoj borbi s Di Vaiom i Diegom Militom, Mourihno je slavio kao školarac. “Pomislio sam: Ipak te je moguće pokrenuti. Ali je potrebno mnogo truda.”

Barcelona je kupila Ibrahimovića 2009. za 66 miliona eura, jedan više od sume koju je Milan dobio za Kaku. “Ne možeš ići”, rekao mu je Mourinho. “Sori, moram iskoristiti ovu šansu”, uzvratio je Zlatan. “Ali, ako ti odeš, i ja ću.” I ubrzo nakon toga i Mourinho je napustio Inter i prešao u Real Madrid. Na Camp Nou doček mu je priredilo 70 hiljada ljudi. Svi su skandirali njegovo ime. “Cijelo tijelo mi je vibriralo, tresao sam se, bilo je to previše adrenalina za mene, sjećam se da sam želio otići u svlačionicu i smiriti se.” Dobio je broj devet, isti koji je imao Ronaldo. U svlačionici su već bili Messi, Xavi, Iniesta, Henry i Maxwell. Ušavši u svlačionicu, primio je SMS: “Uživaj. Ovo se ne događa mnogim igračima”, napisao mu je Patrick Vieira, a znao je da kad ti pošalje poruku neko kao Patrick Vieira, dešava se nešto nevjerovatno. Trener mu je bio Pep Guardiola, zbog koga je i napustio ovaj tim. Kada je odlazio, Zlatan navodi da je osjećao istovremeno i sreću i ljutnju: sreću zbog toga što napušta Barcu, a ljutnju zato što je jedan čovjek uspio uništiti njegov san. Godinu u Barceloni, nakon 22 gola i 15 asistencija, doživio je kao lični poraz. Potpisujući ugovor s Milanom, imao je samo jednu želju: da pošalje poruku Guardioli. No, sadržaj poruke nije otkrio u svojoj knjizi.

Moj rat s Guardiolom

"Pep Guardiola, trener Barcelone, u sivom odijelu i s turobnim mislima, prišao mi je uznemiren. Mislim da je tada bio okej, ne baš kao Mourinho ili Capello, ali, u suštini, dobar momak. Bilo je to mnogo prije nego smo počeli ratovati, u jesen 2006., kada sam živio u svojim dječačkim snovima. Igrao sam u najboljem klubu na svijetu pred 70 hiljada gledalaca na Camp Nou. Živio sam u oblacima. Ili, možda, ne skroz. Bio sam loš dečko i sve što ide uz to: teško su me prihvatali. Ali ipak, bio sam ovdje. Helena i klinci su uživali. Imali smo finu kuću u Esplugues de Llobregat. Šta bi se moglo loše desiti? ‘Slušaj ti‘, rekao mi je Guardiola, ‘mi u Barci stojimo na zemlji. Tako da na treninge ne dolazimo u nekim Ferarrijima ili Porscheima.’ Klimno sam glavom, nisam bio drzak, u stilu: Šta se tebe tiču moja kola? Ali sam razmišljao: Šta li on hoće? Kakvu mi poruku šalje? Vjerujte mi, ne trebam se više dokazivati i vozati bijesna kola i parkirati po trotoarima. To nije to. Ali, ja volim aute. Oni su moja strast."

U velikom dijelu knjige Ibrahimović govori o epizodi u Barceloni, koju je obilježio latentni sukob s trenerom Guardiolom. Navodi da je već na početku shvatio da je Barcelona institucija, da su igrači bili fini, tamo je bio i njegov stari drug iz Ajaxa i Intera, Maxwell. Niko se nije ponašao kao superstar, što mu je bilo čudno. "Naprimjer, ako u Italiji trener kaže hopa, zvijezde se odmah pitaju: zašto bismo skakali? Ovdje svi skaču. Ja tu nisam pliv’o, nikako. Ali sam razmišljao: voli klub! Ne potvrđuj njihove predrasude! Zbog toga sam se počeo prilagođavati. Mino Raiola, moj agent, rekao mi je: ‘Šta je s tobom, Zlatane? Ne prepoznajem te‘."

Zlatan je vozio klupski Audi i klimao glavom. Sve je išlo kako treba. Osvojili su UEFA Super kup. Blistao je, dominirao, ali to nije bio ON. “Smirio sam se, a to je opasno po život, vjerujte mi. Ja moram biti ljut da bih dobro igrao.”

Ibrahimovićev dolazak u Barcelonu bio je skoro najskuplji transfer u historiji, novine su o njemu pisale kao o problematičnom djetetu s pogrešnim karakterom, sve najgore. Čak je razmišljao da prestane igrati. I to ne da raskine ugovor, jer je bio profesionalac. Gubio je volju. A onda su došli božični praznici. Otišli su u Are i iznajmio je skuter na snijegu. Jurcao je i uživao je koliko je mogao. “Konačno malo adrenalina! Konačno stari Zlatan. Mislio sam: Zašto bih ostao? Imam pare. Zašto da se gombam s trenerima idiotima. Može mi, umjesto toga, biti dobro, mogu se posvetiti porodici. Bilo je to lijepo vrijeme. Ali ne može više.”

Kada se vratio u Barcelonu, Španiju je zadesilo sniježno nevrijeme, kao nikad dotad. Spuštajući se niz zaleđene ulice s brda na kojem je stanovao, udario je klupskimAudijem u betonski zid i smrskao desno rame.

Messi je okrutan

“Lionel Messi je okrutan. Potpuno je nevjerovatan. Ne poznajem ga, ustvari. Mi smo potpuno različiti. U Barcu je došao kao trinaestogodišnjak. U klubu se igra vrti oko njega, sasvim prirodno. Njega su slušali, ali sam sada došao ja i dao više golova od njega. Otišao je Guardioli i rekao: ‘Ne želim više igrati desno krilo. Hoću da budem centar’.” Tamo je bio Zlatan, ali je Guardiola to ignorirao. Promijenio je taktiku. Sa 4-3-3 išao je na 4-5-1, sa Ibrahimovićem na vrhu i Messijem skroz nazad te je Ibrahimović pao u sjenu. Lopta je išla Messiju, a Ibrahimović nije igrao svoju igru. Zato je otišao do Guardiole, objasnio da ne želi da se svađa, i rekao mu da nisu iskoristili njegov kapacitet, da ako su željeli nekoga da samo daje golove, da su trebali kupiti Inzaghija, da on želi teren i slobodu. “To je kao da ste kupili Ferarrija, a vozite ga kao Fiata.” Guardiola je udovoljio njegovim zahtjevima... Protiv Arsenala, na sljedećoj utakmici Lige prvaka, Zlatan je dao dva gola. Međutim, novi meč s Arsenalom završio je 2:2 i Ibrahimović se povrijedio. Guardiola nikada nije došao čak ni da ga pita kako je, hoće li igrati naredni meč, ni jedno jutro nije ga pozdravio... Zlatan zbog toga nije mogao da spava, stalno je mislio na to. Pitao je čak i Thierryja Henryja šta se dešava, na šta je ovaj odgovorio da nema pojma. Guardiola je izbjegavao Ibrahimovićev pogled. Na kraju su uslijedile žustre svađe i Zlatan nije više mogao da izdrži. Prebačen je u Almeriju, kupio je bijesni automobil Enzo, parkirao ga ispred vrata gdje su trenirali, i to je bio pravi cirkus. Ovo poglavlje završio je riječima: “Možeš istjerati dječaka iz geta, ali geto iz dječaka nikada.”

Karijera Zlatana Ibrahimovića

1999

  • Ulazi u Malmö FF A-tim
  • Debitira u Allsvenskanu (švedska profesionalna liga); jedan gol.
  • Malmö FF prelazi u drugu ligu

2000-2001

  • 12 golova za Malmö FF
  • Debitira u reprezentaciji
  • Prelazi u Ajax
  • Vraća se u prvu ligu s Malmö FF; tri gola

2001-2002

  • Debitira u Ajaxu; šest golova u prvenstvu Holandije
  • Dva gola u Kupu UEFA
  • 1 gol u kupu Holandije
  • Osvaja kup Holandije s Ajaxom
  • Osmina finala na Svjetskom prvenstvu

2002-2003

  • Osvaja Superkup sa Ajaxom
  • 13 golova za Ajax u prvenstvu Holandije
  • 5 golova u Ligi prvaka
  • 3 gola u kupu Holandije

2003-2004

  • 13 golova za Ajax u prvenstvu Holandije
  • 1 gol u kvalifikacijama za Ligu prvaka
  • 1 gol u Ligi prvaka
  • Osvaja prvenstvo Holandije sa Ajaxom
  • Četvrtfinale Evropskog prvenstva

2004-2005

  • 3 gola za Ajax u prvenstvu Holandije
  • Strijelac najboljeg gola godine prema izboru gledaoca Eurosporta
  • Prelazi u Juventus
  • 16 golova u prvenstvu Italije za Juventus
  • Osvaja prvenstvo Italije s Juventusom
  • Izabran za najboljeg igrača Juventusa
  • Izabran za najboljeg stranog igrača talijanske lige
  • Proglašen najboljim strijelcem u Švedskoj
  • Dobio švedsku Zlatnu loptu

2005-2006

  • 7 golova za Juventus u prvenstvu Italije
  • 3 gola u Ligi prvaka
  • Osvojio prvenstvo Italije sa Juventusom
  • Osmina finala Svjetskog prvenstva

2006-2007

  • Prelazi u Inter
  • Osvaja Superkup sa Interom
  • 15 golova za Inter u prvenstvu Italije
  • Proglašen najboljim napadačem Švedske
  • Dobio švedsku Zlatnu loptu

2007-2008

  • 17 golova za Inter u prvenstvu Italije
  • 5 golova u Ligi prvaka
  • Osvojio prvenstvo Italije sa Interom
  • Izabran u idealni tim UEFA-e
  • Proglašen najboljim stranim igračem u Italiji
  • Proglašen najboljim igračem u Italiji
  • Proglašen najboljim sportistom u Švedskoj
  • Dobio Jerring nagradu
  • Proglašen najboljim napadačem Švedske
  • Dobio švedsku Zlatnu loptu

2008-2009

  • Osvaja Superkup sa Interom
  • 25 golova za Inter u prvenstvu Italije
  • 1 gol u Ligi prvaka
  • 3 gola u kupu Italije
  • Osvaja prvenstvo Italije s Interom
  • Osvaja talijansku Premijer ligu
  • Strijelac gola godine talijanskog prvenstva
  • Proglašen najboljim stranim igračem u Italiji
  • Proglašen najboljim igračem u Italiji
  • Proglašen najboljim napadačem u Švedskoj
  • Dobio švedsku Zlatnu loptu

2009-2010

  • Prelazi u Barcelonu
  • Osvaja Superkup s Barcelonom
  • Osvaja UEFA-in Superkup
  • Osvaja Svjetski superkup s Barcelonom
  • 16 golova za Barcelonu u prvenstvu Španije
  • 4 gola u Ligi prvaka
  • 1 gol u kupu Španije
  • Osvaja prvenstvo Španije s Barcelonom
  • Izabran u idealni tim UEFA-e
  • Proglašen najboljim sportistom u Švedskoj
  • Proglašen najboljim napadačem Švedske
  • Dobio švedsku Zlatnu loptu

2010-2011

  • Strijelac jednog gola i osvajač Superkupa s Barcelonom
  • Prelazi u Milan
  • 14 golova za Milan u prvenstvu Italije
  • 4 gola u Ligi prvaka
  • 3 gola u kupu Italije
  • Osvaja prvenstvo Italije s Milanom
  • Strijelac jednog gola i osvajač Superkupa s Milanom u augustu 2011

2012

  • Proglašen najboljim igračem Italije u 2011. godini
  • Reprezentacija: 69 međunarodnih utakmica i 28 golova

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"


Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Saobraćaj

Jedan TAG uređaj za sve autoceste u regionu - BiH potpisuje protokol o saradnji sa Srbijom, uskoro i sa Hrvatskom

Nakon što je uvođenjem zajedničkog TAG uređaja za naplatu cestarine omogućeno da vozači iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske kroz naplatne rampe na autocestama prolaze bez čekanja, isto će uskoro moći i građani BiH. Naime, na inicijativu resornih ministara Bosne i Hercegovine i Republike Srbije Edina Forte i Gorana Vesića, u četvrtak će u Beogradu biti potpisan protokol o saradnji i sa Bosnom i Hercegovinom. Drugim riječima, svi oni

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izvještaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.