Jasminka Krivokuća, direktorica "Pošta Srpske": Naše žene su bolji menadžeri od muškaraca

U surovom poslovnom svijetu, gdje ženama često nema mjesta zbog još nerazbijenih stereotipa, teško je uspjeti, a još teže održati se. Osobine koje žena treba da ima da bi se dokazala su znanje, upornost, inovativnost, dinamika i odlučnost. S obzirom na to da Jasminka Krivokuća, direktorica "Pošta Srpske", posjeduje upravo te osobine, uspjeh nije mogao da je zaobiđe. Karijeru je započela odmah po završetku Ekonomskog fakulteta u Banjaluci 1987. godine, kada se zaposlila u fabrici svilenih tkanina "Svila" u Čelincu. Iako je rođena Banjalučanka, nije htjela, poput pojedinih koleginica, da čeka posao u gradu. Svakodnevno putovanje u Čelinac nije joj predstavljalo problem, te je započela svoj put uspješne poslovne žene.

Njen profesionalni život, dakle, započinje u "Svili" gdje je provela pet godina i u tom periodu je napredovala od pripravnika do mjesta komercijalnog direktora. Tu je stekla neprocjenjivo iskustvo i samopouzdanje, te postala prepoznatljiva po svojoj stručnosti. Sljedeće radno mjesto bilo je u banjalučkoj industriji konfekcije "Blik". Nekadašnji direktor "Incela" Vojislav Prnja prepoznao je njen rad. Tada nije bila potrebna ni politička ni nacionalna podobnost, nego stručna sposobnost. Poslije toga prelazi u trgovinu naftne idustrije, vodila je jedno privatno preduzeće.

"Tu sam vidjela kako se lako zarađuje novac. Bilo mi je teško posmatrati šta se dešava sa proizvodnjom. Tada sam shvatila da država griješi, možda čak i danas, u tom sistemu vrednovanja pojedinih branši i djelatnosti. Mislim da prioritet treba dati proizvodnim djelatnostima, jer na njima država i stoji. Država koja nema srednje klase ne može da opstane", kaže Krivokuća u intervjuu za časopis Dom Info.

Hvatanje koraka sa Evropom

U "Pošte Srpske" došla je 1999. godine. Ostavila je, kako kaže, platu od 1.000 KM i došla na posao sa platom od 475 KM. Prema njenim riječima, tada, kao i sada, u mnogim privatnim preduzećima, nisu se poštovala prava radnika, nije bilo mogućnosti za iskazivanje kreativnosti i stručnosti, radnik je jedino u službi sticanja profita, i to ponekad sumnjivog porijekla, tako da je njena odluka bila sasvim logična.

"U "Pošte Srpske" došla sam na mjesto referenta za investicije, a jedno vrijeme sam bila i direktor tog sektora. Prije pet godina postala sam direktor "Pošta". Jedan mandat je iza mene, a sada sam ga obnovila, tako da sam na početku drugog mandata", priča ona.

S obzirom na to da je postala direktorica preduzeća u kojem je već radila, kada je došla na ovu funkciju upotrijebila je, kaže, svoje organizatorske sposobnosti i krenula novim pravcem razvoja poštanske djelatnosti. Kroz medije su se provlačile negativne priče o radu "Pošta", ali trudila se da to ostavi iza sebe.

"Prioritet mi je bio moj posao i rezultat koji treba da ostvarim kao direktorica. "Pošte" su se tada našle na prekretnici, jer smo se odvojili od "Telekoma", tako da sam napravila plan i strategiju poslovanja. Nije mi bilo lako, jer sam na umu stalno imala to da moram obezbijediti plate za 2.400 radnika u vrijeme kada nas "Telekom" više nije finansirao. Tada su nam mnogi prognozirali da ćemo za dva mjeseca propasti, međutim naši radnici danas redovno dobijaju plate i nemamo problema s kojima se mnoge firme sad u vrijeme krize bore i nadamo se da ih nećemo ni imati, jer svaka poslovna godina se bazira na planovima poslovanja koji se strogo prate i ispunjavaju. S obzirom na krizu, mislim da ne treba ići u velike investicione projekte, nego zadržati poslovanje na ovom nivou, sa nekim modernijim, obogaćenim uslugama. Ipak, plate radnika su bitnije od velikih investicija", opisuje Krivokuća prve godine rada u Poštama Srpske.

Zadovoljstvo biti na mjestu direktora, kaže, čini kada se radni zadaci ekspeditivno završavaju. Kada krene u neku akciju želi da se to završi i tu je veoma nestrpljiva, ne trpi odlaganja. Od svojih saradnika traži povratne informacije pri izvršenju poslova, u suprotnom dolazi do zatajenja u komunikaciji i odgovornosti prema radu.

Negativne i pozitivne strane vođenja ovako važnog preduzeća, su svakako prisutne, a jedna od pozitivnih strana je sigurno ta što razvija svoju kreativnost, jer je ovo brz i uzbudljiv sistem, tako da joj je često dan kratak za sve ono što bi obavila.

"Veoma mi je bitno što se stalno razvijam u profesionalnom smislu i stalno tragam za novim idejama i rješenjima u cilju poboljšanja naše djelatnosti i hvatanja koraka sa Evropom", ističe ona i dodaje da su loše strane ovakve funkcije što nekad izgubi privatnost.

Muškarci i žene su izjednačeni

Kada je riječ o trudu koji je potreban ženama u našoj okolini da bi došle do vodeće pozicije neke ustanove, preduzeća, Krivokuća ističe da je, što se tiče menadžmenta "Pošta", odnos žene - muškarci izjednačen.

"Mogu se pohvaliti da imam muške saradnike koji me zaista uvažavaju i čak me ponekad iznenađuju puštajući me ispred, vjerovatno iz razloga što im odgovara moja lakoća u komunikaciji i neposrednost. Suviše oficijelnosti me usporava i sigurno ne pripada mom dinamičnom stilu rada. Međutim, istina je da mnoge žene ne mogu naći svoje mjesto u poslovnom svijetu, iako sam sigurna da imamo više sposobnijih žena nego muškaraca. Ali, žene su i same krive za to, jer jednostavno imaju neku kočnicu koja ih sprečava da se pokažu u pravom svjetlu. Mislim da se ta "kočnica" nosi iz porodice. Odnos roditelja prema djeci znatno utiče na njihov kasniji rad i rezultate. Moja sestra, koja je takođe uspješna, i ja bile smo jednako forsirane i to više od strane našeg oca nego majke, koji nam nikada nije dao do znanja da postoji mogućnost da ne uspijemo jer smo žene", priča direktorica Pošta.

Smatra da mnoge žene imaju šta da ponude samo im je potreban mali podsticaj, pa bi kaže voljela da njena poruka dođe do žena. "Ne treba da se plaše, jer smo kompleksnije, kompletnije i sposobnije od muškaraca. Žena teži ka tome da završi započeti posao i to krunisan pobjedom i rezultatom, što nam predstavlja pravo zadovoljstvo", ističe ona.

S njene tačke gledišta, pol uopšte ne predstavlja prepreku u poslovnom svijetu i to je što je žensko nema veze sa njenim uspjehom. Ali, činjenica je da mnogi muškarci imaju predrasude prema jakim poslovnim ženama, jer im sujeta strada od njih. Mišljenja je da je vrlo teško naći kompletnog muškarca, a pod tim misli da je uspješan u poslu, ali i da je porodičan čovjek. Uvijek trpi jedno na uštrb drugog, dok žene mnogo bolje balansiraju ta dva dijela života."Međutim, mislim da muškarac koji uspije u tome nema predrasuda prema ženama i nije mu teško da prati jaku i uspješnu ženu", dodaje.

U današnjem svijetu poslovna žena najčešće je majka i domaćica. Kada su u pitanju privilegije, u odnosu na muškarce, kaže da je privilegija biti majka, a sve ostalo je usput. Međutim, misli da ukoliko se žene odluče za poslovni svijet, ne treba da očekuju privilegije, jer same donose odluku da taj teret preuzmu.

Upitana šta bi savjetovala mladim ljudima koji tek počinju da se probijaju u poslovni svijet, Krivokuća ističe da je jedna od onih koji su uhvatili zadnji voz u kojem su mogli nešto naučiti. Danas je, kaže, mladim ljudima veoma teško u ovom okruženju, jer se sada stvara jedan novi poslovni svijet, u kojem nema ni principa ni pravila.

"Kada sam ja počinjala, poštovala su se pravila i na cijeni je bila stručnost. Mladi ljudi, koji su nestrpljivi i koji brzopleto razmišljaju, često se odluče na odlazak sa ovih prostora tamo gdje će uvijek biti građani drugog reda bez obzira na sposobnosti. Uostalnom, pristalica sam mišljenja da je uvijek bolje graditi svoju zemlju nego tuđu. Takođe mislim da sva preduzeća treba da se privatizuju domaćim kapitalom, jer inostrani kapital niti će povećati zaposlenje niti će ga ponovo uložiti u ovu zemlju, nego će ga iznositi van. Nadam se da će mladi ljudi shvatiti da je ovo njihova država i da nemaju druge rezervne, te da će raditi sve što mogu u cilju njenog razvoja i boljitka, jer to moramo sami, sigurno to niko neće uraditi za nas. A, ono što bih svima poručila jeste - potrebno nam je mnogo više rada, a mnogo manje politike", kazala je ona.

U planu poslanički mandat

Krojenje profesionalnih planova za budućnost, usmjereni su na projektu post banke koji sada zavisi od nove vlade, koja će odlučiti da li će do tog projekta doći ili ne. Također, cilj im je da privredni subjekti koriste njihovu informacionu mrežu, kao i mrežu njihovih objekata, da se ne dupliraju kapaciteti kako bi se novac usmjerio, umjesto u izgradnju nepotrebnih dodatnih informacionih mreža, u izgradnju zdravstvenih, prosvjetnih i sličnih kapaciteta koji su nam potrebni.

"Nakon što završim s ovim mandatom, sigurno ću otići iz ove institucije, jer nakon toliko godina mislim da se gubi i ambicija i inovativnost i prelazi se na ustaljeni ritam. Nadam se da će na moje mjesto doći neko mlađi, inovativniji, ko će nastaviti tamo gdje sam ja stala, sa modernizacijom i unapređivanjem ove institucije", naglasila je ona i dodala da razmišlja o poslaničkom mandatu, mjestu u okviru ministarstva u Vladi RS ili možda čak o ambasadorskom mjestu, ali sigurno ne dalje od Slovenije.

izvor&foto: časopis Dom Info

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"