Izvor: Dnevni list | Utorak, 23.11.2010.| 08:08
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Srećko Bošnjak, glasnogovornik MUP-a HNK - Život mi liči na seriju 'CSI'

(Foto: b)

Zbog svoje susretljivosti prema medijima i davanja informacija bez okolišanja, Srećko Bošnjak, glasnogovornik MUP-a HNK, dobitnik je raznoraznih nagrada i priznanja. S obzirom da se radi o jako osjetljivoj profesiji, Bošnjak je izuzetno tražen od pripadnika sedme sile. Mobitel nikada i ne gasi, a dnevno ima i po stotinu poziva.

Policijskim poslom se bavi trideset godina, i to uglavnom u krim sektoru, a odnedavno je i načelnik Odjelu kriminalističke policije u MUP-u HNK, te je svakodnevno u izravnom dodiru s raznoraznim kriminalcima.

Rođen je 1955. u Imotskom u Republici Hrvatskoj, a djetinjstvo i dio mladosti provodi u Gorici u općini Grude, odakle je otišao na Policijsku akademiju u Sarajevo. Prvi policijski zadatak mu je bio u Policijskoj postaji Čitluk, gdje provodi nekoliko godina. Godine 1980. dolazi u Mostar.

"Gotovo čitav radni vijek proveo sam u kriminalističkoj policiji. Od krim referenta, kriminalističkog inspektora, a sad trenutačno obavljam poslove načelnika Odjela kriminalističke policije u MUP-u HNK. Pored toga još sam glasnogovornik, odnosno šef Odsjeka za odnose s javnošću i to do trenutka dok se to ne popuni nekom drugom osobom. Trenutačno obavljam obje funkcije i nadam se da to neće predugo potrajati. Inače, predsjedavam i tzv. forumom glasnogovornika Agencije za provođenje zakona u BiH, a u tom svojstvu ću imati i jedno studijsko putovanje u Bruxelles. To će se dogoditi početkom prosinca. Na tom planu sam uradio dosta s ostalim kolegama usavršavajući upravo tu PR aktivnost. Mislim da se uspješno nosim sa svim problemima i poslom koji je i vrlo naporan jer godinama nemam pravo isključiti svoj telefon", kaže Bošnjak.

Kad ste uopće postali glasnogovornik i kako je do toga došlo?

Godine 2001. sam bio savjetnik policijskog komesara i nakon inauguracije nove policijske organizacije preuzeo sam dužnost glasnogovornika. To se dogodilo 2003. i od tada, evo, nadam se uspješno, obavljam taj posao. Blizak mi je struci, te nastojim i trudim se da informaciju uvijek kreiram prema faktografiji, događanju i na način kako to zakon propisuje. Činim sve da zadovoljim i medije i građane i struku. Vrlo često moram praviti neke kompromise između zahtjeva tužitelja i interesa istrage. A reduciranje informacija vršim samo u slučaju kad je to nužno i u cilju očuvanja istrage i njezinog tijeka kako se ne bi narušila prijevremenim davanjem informacija.

Kako uspijevate sve to?

Mislim da to mogu uraditi isključivo zbog dugogodišnjeg iskustva na ovim poslovima. Za takvu vrstu poslova potrebno je višegodišnje operativno, kriminalističko i pravno iskustvo, te kad se to ukomponira s onim znanjem i pravnim vještinama na polju PR-a, onda se može uspješno raditi. Međutim, može se primijetiti da kad to radi netko izvan struke, to onda često ispada neodgovarajuće, neprimjereno itd. I onda imate nezgodne reakcije medija, javnosti, ili interne javnosti unutar policije.

Koliko je poznato, Vama se takvo nešto nije događalo.

Moram priznati da me je pratila i sreća, ali zahvaljujući tome što ne unosim u to dozu subjektivnosti i dozu `navijanja` već što informacije kreiram onako kako to zaista struka nalaže. Nisam došao u takvu situaciju, niti sam imao pritiske od bilo koga da informaciju kreiram na način kako to ne priliči. Ni ministri, ni komesari nikada nisu vršili na mene pritisak nego su samo govorili da po struci i pravilima radim posao.

Koliko dnevno imate telefonskih poziva?

To je zaista fascinantno. Navest ću samo jedan primjer od prošle godine za Bajram kada smo imali tri smrtno stradale osobe u naselju Južni logor. Ja sam tad za 24 sata imao 133 poziva samo što se tiče medija, bez računanja privatnih poziva. Nekad je to stvarno previše.

Kakvi su mediji prema Vama?

Nekad su nespretni i to zahvaljujući neiskustvu, mladosti pojedinih novinara ispadne poneka nespretna interpretacija. A moram priznati da nisam doživio nekakve velike neodgovornosti, osim u dva-tri navrata kada su me citirali nečim što ja apsolutno nisam izjavio. Zašto? Vjerojatno zbog potrebe `što ga je nagazio urednik`, `što mu je bila panika u vremenu`...Ustvari improvizirao je jer sa mnom apsolutno nije imao nikakvog kontakta. To mi se dogodilo nekoliko puta, ali ipak mogu biti zadovoljan.

Vaš rad kao glasnogovornika MUP-a nije prošao nezapažano. Čak ste i nagrađivani za to...

Da, dobio sam Zlatno pero i proglašen sam glasnogovornikom godine. Dobivao sam i određene plakete i diplome od EUPM-a, kao i od drugih institucija. Dobitnik sam i Hercegovačkog sunca i tako dalje.

Jeste li zadovoljni financijskim uvjetima? Kolika Vam je plaća, ako se smije znati?

Ne bih nominalno o plaći. Ali imam dugogodišnje radno iskustvo i dodatak na staž, imam i vrlo visok čin, tako da mogu izraziti zadovoljstvo svojom plaćom. Pogotovo ako uzmem u obzir ukupne društvene uvjete i okolnosti, kao i veliki broj nezaposlenih, ja sam, hvala Bogu, zadovoljan.

Paralelno obavljate dvije funkcije, glasnogovornika i načelnika krim policije. Koja Vam je od njih draža?

Poslovi načelnika Odjela kriminalističke policije su izuzetno odgovorni. Tijekom dana u više navrata ste u neposrednom kontaktu s Tužiteljstvom, Sudom, ima i veliki broj operativaca. Imam pet odjela i pet načelnika odjela koji svakodnevno sa mnom sjedaju i planiraju dnevne aktivnosti. To je jedna dinamična i opterećena obveza. Što se tiče mog glasnogovorničkog dijela, on je kudikamo lakši u usporedbi s ovom funkcijom i nekako mi više prirasta srcu.

S obzirom na Vaše obveze, trpi li zbog toga Vaš privatni život? Kako sve to podnosi obitelj?

Imam, hvala Bogu, troje zdrave djece. Sin mi je nezaposlen i tražim mu posao već godinu dana. Ne ide mi to od ruke. Jedna mi je kćerka završila Pravni fakultet i radi kao odvjetnički pripravnik u Zagrebu. Mlađa kćerka mi ide u Gimnaziju. Dobro uči, dobro sluša... S njima imam dobre odnose i kontakte, isto kao i sa suprugom. Nastojim da moj obiteljski život puno ne trpi. Ne da se sve uklopiti, ali mislim da smo ipak dovoljno bliski da posvećujemo pozornost jedni drugima.

Kako izgleda Vaš jedan radni dan?

Vrlo dinamično. Ja u životu nisam imao privilegiju da imam radno vrijeme. Od 18. godine sam policijski službenik s beneficiranim stažem, ali i s nepogodom koja se zove 24-satno radno vrijeme. Bezbroj puta su me probudili u tijeku noću, u 1, u 2, u 3 sata su me iza ponoći zvali. Morao sam ići na posao. Ostao sam uskraćen za proslave Božića, Novih godina i drugih praznika koje ostali imaju privilegiju proslaviti. Nama je to vrlo često uskraćeno, ali to pripisujem svom izboru.

Kao dugogodišnji `policajac` možete li izdvojiti neki posebni slučaj koji vas je zaintrigirao?

Bilo bi nepravedno izdvojiti neke događaje, ali svakodnevno imate situacije koje vas dovedu u stanje šoka, stresa... Prisustvujete uviđaju prometne nesreće u kojoj odjednom strada pet ljudi, imate uviđaj na mjestu zločina gdje je ubijeno dvoje ljudi, zatim gdje je netko izvršio samoubojstvo, lišavate ljude slobode koji dilaju drogu, a sve se to na određeni način doima i odražava na naše raspoloženje i stanje duha. Život mi liči na `CSI`, a ja takvih scena nisam željan, i Boga molim svako jutro da se to ne dogodi. Ali niz je velikih istraga, ubojstava, teških krađa iza mene, tako da nijedan ne bih izdvojio.

I za kraj, budući da ste prije rata radili u `Miliciji`, a danas u policiji, možete li napraviti neku usporedbu nekad i danas. Nerijetko se spominje kako su sada manje ovlasti policije.

Ja ne bih rekao da su manje ovlasti. Ali razina prinude i represije je tada bila veća. Mogu slobodno kazati da je to bilo klasično `degenečenje`. A oni koji pričaju da sada policija nema ovlasti – nisu u pravu. Samo imamo jedan drugi trend, a to je da je došlo do velike neprofesionalizacije policije. Imamo mnogo nestručnih ljudi, koji ne rade svoj posao na odgovarajući način. I upravo zato se stvara dojam da policija nema ovlasti. Ali policija je u suradnji s Tužiteljstvom u stanju riješiti svaku situaciju, ako svoj posao radi profesionalno. Imali smo, nažalost, svakakvih situacija, ali smo se riješili dijela tih neprofesionalaca koji misle da su došli u policiju da uzimaju novac ljudima na cesti. Mi ćemo se odlučno boriti protiv takvih. Rat i poratna događanja su dovela do deprofesionalizacije policije. Bit ćemo dobri onoga trenutka kad nam svi dijelovi policije, i temeljna, i prometna, budu na primjer na razini naše Jedinice za operativnu podršku, koja je, po meni, vrlo dobra, uvježbana i radi svoj posao kako treba. Kad i ostale dijelove dotjeramo na tu razinu profesionalnosti, onda ćemo kazati da nam je policija puno bolja.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.