NavMenu

Tanja Fajon, evropska parlamentarka: Žena koja je bh. građanima izborila slobodu putovanja

Izvor: magazin Gracija Petak, 29.10.2010. 10:04
Komentari
Podeli

Kada na utakmici Albanija – BiH osvane veliki transparent s natpisom "Tanja, hvala ti", kada Facebook populacija ostavi na hiljade komentara kojima zahvaljuje slovenačkoj zastupnici u Evropskom parlamentu, morate se zapitati ko je zapravo Tanja Fajon?

S važnim ljudima, na važnim funkcijama, stvari, u pravilu, idu jednostavno. Bio je dovoljan samo jedan telefonski poziv prema njenom briselskom uredu kako bi Slovenka čiji je izvještaj o viznoj liberalizaciji za građane BiH i Albanije usvojen u Evropskom parlamentu pristala na razgovor.

Svojim strastvenim zalaganjem, Tanja Fajon (39) zadobila je ogromne simpatije građana koji već godinama čekaju ukidanje viza. Nekadašnja novinarka radija Glas Ljubljane i Televizije Slovenije odrasla je uz oca novinara i majku filmsku montažerku, te brata muzičara.

"Bila sam stvarno sretno dijete. Voljela sam dobijati u igrama, a ne gubiti. Voljela sam sanjati, čak i tokom dana, puno sam maštala, ali inače sam osoba koja stoji čvrsto na zemlji", kaže Tanja, danas u sretnoj vezi s devet godina starijim free lance videonovinarom Veitom, kojeg je upoznala 2002. u Bruxellesu, dok je radio kao dopisnik za Deutche Welle TV.

Kad izuzmemo političku karijeru – ko je zapravo Tanja Fajon?

Vjerujem da ne griješim kad kažem da me rad čini živom, sretnom i zadovoljnom. Ja sam osoba kojoj treba adrenalin, koja ne odustaje brzo, tvrdoglava je, pravedna i puna energije. Veliki sam optimista, volim šale i društveni život.

Iz kakve porodice potičete?

Otac Bogdan je bio novinar, dopisnik, urednik, spiker, svirao je violinu, a dok je bio mlad glumio je u teatru. Umro je nakon teške bolesti 2001. godine, samo dvije sedmice prije nego sam se preselila u Bruxelles kao dopisnica TV Slovenije. Majka Neva bila je filmski montažer, sada je u penziji, i moja je najbolja prijateljica i u dobru i u zlu. Brat Sašo je muzičar, a i ja sam svirala klavir i violinu. Povezani smo sličnim interesima i s mamom i bratom volim satima raspravljati o politici i muzici.

Kako ste se odlučili za novinarstvo?

Uvijek sam bila bolja u društvenim naukama nego u matematici ili fizici. Išla mi je logika, ali sam bila lijena da učim. Ipak, bila sam veoma dobar učenik i krenula očevim stopama. Odluka je došla iznenada, nisam je planirala, vjerovatno je odluka o upisivanju fakulteta prevagnula u korist novinarstva.

Šta Vam je bio prvi novinarski zadatak?

Nikad to neću zaboraviti: moj prvi novinarski radni dan desio se tokom desetodnevnog rata u Sloveniji. Počela sam raditi za lokalni radio Glas Ljubljane i urednik me je poslao na tržnicu da provjerim cijene, a po povratku sa zadatka poslao me u studio kako bih ispričala šta sam vidjela. Bila sam nervozna pred mikrofonom, ali od tada sam postepeno postala ovisna o njemu.

Koliko je bilo teško napustiti žurnalizam i upustiti se u politiku?

Bilo je teško, ali moja odluka je bila iznenadna, i prije nego sam to shvatila, već sam duboko zaronila u izbornu kampanju. Na neki način već sam bila u politici kao novinarka jer sam stalno pratila politiku i političare. Čak vjerujem da novinari i političari imaju nešto zajedničko: i jedni i drugi moraju biti sposobni da komuniciraju s publikom. To iskustvo mi je pomoglo u sadašnjem poslu.

Koliko imate priliku promijeniti stvari oko sebe?

Mogu utjecati na odluke. Uspjela sam dobiti podršku različitih političkih grupa za oba izvještaja: lani za liberalizaciju viznog režima za Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, a ove godine za BiH i Albaniju. To je bio moj bitan projekat u prošloj godini i veoma sam ozbiljna – nekad je bilo mnogo teže nego što možete zamisliti. Ali tvrdoglava sam: u svojim dvadesetim sam prebrodila veoma tešku bolest, koja je promijenila moj život i od tada ne odustajem lako. Nekad kažem prijateljima da me, ako se ikad promijenim, opomenu. Želim da slušam i poštujem ljude.

Šta je prva stvar koju ste uradili kad ste došli kući nakon izlaganja o liberalizaciji viznog režima?

Bila sam izmorena, došla sam direktno na zadnji dan kampanje za lokalne izbore u Sloveniji; izbori su bili u nedjelju i pokušala sam pomoći kolegama iz Socijaldemokratske partije koji su se kandidirali na izborima. Nismo imali dovoljno vremena da pričamo o odličnom glasanju u Evropskom parlamentu, ali veoma sam sretna što smo uspjeli dati veliku podršku otvaranju vrata građanima Albanije i BiH. Mislim da to naročito ima jak psihički utjecaj na ljude, da osjete i imaju slobodu da putuju.

Jeste li svjesni vlastite popularnosti u BiH i Albaniji?

Nije mi potrebna popularnost, većinom ona kratko traje. Sretna sam što smo zajedno postigli dobar rezultat u Evropskom parlamentu. Želim da ljudi u BiH razumiju da, uz dobar i posvećen rad, mogu ići naprijed i da je jedini dobar put – priključenje EU.

Jeste li pročitali reakcije koje je izazvalo Vaše izlaganje?

Nisam imala vremena dosad da pročitam sve, ali, naravno, čula sam i pročitala neke izvještaje, dobila mnogo e-mailova od građana iz BiH koji mi se zahvaljuju. Lijep je osjećaj znati da sam učinila nešto dobro. I građani u vašoj zemlji su zaista zaslužili ove dobre vijesti.

Vaš posao zahtijeva česta putovanja. Koliko vremena imate za privatni život?

Veoma malo. Voljela bih imati više, ali, opet, ja sam ta koja pravi dnevni red i zaista uživam u svim izazovima s kojima se susrećem.

Volim raditi, znatiželjna sam i perfekcionista. Ukoliko nešto želim da postignem, mogu biti veoma tvrdoglava, tako da kopam i kopam sve dok ne stignem tamo gdje želim stići.

Gdje Vam je dom: u Ljubljani ili Bruxellesu, i s kim ga dijelite?

Moj dom je i u Ljubljani i u Bruxellesu. Imam mnogo prijatelja u oba grada, ali većinom uživam kada s dugogodišnjim partnerom pronađem vrijeme samo za nas. Što je sada sve rjeđe jer često putujem, radim vani, ali kada dobijemo malo vremena, uvijek uživamo u prirodi. Nikad nam nije dosadno jer radimo mnogo stvari zajedno: od trčanja, skijanja, vožnje bicikla, ronjenja, a nekad i letenja, što je omiljeni hobi mog partnera. Ja, nažalost, više volim stajati čvrsto na zemlji.

Ko Vam je životni oslonac?

Imam najmanje dvije veoma bliske osobe, koje razumiju moje probleme i daju mi savjete kada su mi potrebni: to su moj partner i moja mama. Mnogo se oslanjam na njihovo mišljenje, i oni su moji najbolji prijatelji i u dobru i u zlu. Poštujem mišljenje starijeg brata Saše. To su ljudi kojima mnogo vjerujem i znam da me nikad neće iznevjeriti. Ali krug mojih prijatelja je mnogo veći tako da se nikad ne osjećam usamljeno.

Koliko je ljubav važan dio života?

Privatni život je jednako važan kao i profesionalni. Pokušavam provesti kvalitetno vrijeme s najbližim članovima porodice kad imam priliku. Životna iskustva su me naučila da moram uživati u svakom trenutku i nikad ne čekati nešto u budućnosti da se desi. Volim da uživam u životu i jednostavnim stvarima – kao što je izlazak sunca, koji nagovještava još jedan divan dan.

Šta Vas čini sretnom?

Kada su ljudi oko mene sretni. Moram da vidim da je moja porodica sretna, volim da usrećujem prijatelje. Bila sam sretna kad sam dobila cvijeće od albanske delegacije i kad sam imala lijep i opušten ručak s asistentima u Bruxellesu, Katjom i Dejanom, koji su veoma dragi i ambiciozni mladi ljudi.

Ima li nešto za čim žalite?

Nekad mi je žao što nisam imala priliku učiti kroz očevo iskustvo novinara i urednika. Kada sam se baš zagrijala za novinarstvo, razbolio se i nismo mogli raspravljati i razmjenjivati ideje. Ali znam da bi bio veoma ponosan na mene.

Koliko ste kućni tip?

Sve više uživam u boravku kući. Pokušavam kuhati, a moj momak kaže da sam se poboljšala, iako kuhanje nije među mojim najboljim vještinama. Pretpostavljam da sam bolja u čišćenju kuće. Volim red, što ponekad izluđuje druge, muškarce posebno. Volim i izlaske, i nekad sam bila poznata po tome što zabavu nisam napuštala sve dok bi na njoj bio ijedan gost! Ali, to se promijenilo u zadnjih godinu dana jer sam često preumorna. Iako pokušavam pronaći energiju da stignem sve, a naročito se to odnosi na ples.

Imate li kućnog ljubimca?

Trenutno imam dvije ptičice. Da imam više slobodnog vremena, nabavila bih i psa; uvijek sam imala pse kao kućne ljubimce, ali životinje traže vrijeme i pažnju. Mislim da ću imati jednog kad se malo smirim i budem imala više vremena za porodicu i dom. Inače, moja kolekcija životinja bila je impresivna, dovoljna da iznervira mamu svaki put kad bih novog ljubimca donijela kući.

S kim se družite?

Moji su prijatelji iz različitih sfera društva: medija, politike, škole, s univerziteta, susjedi... I ne žive samo u Ljubljani i Bruxellesu, već po cijeloj Evropi i svijetu. Prijatelji su mi veoma važni i pokušavam da i ja budem dobra prijateljica. I da budem potpuno iskrena: teže je imati dobre prijatelje među političarima.

Koliko vremena posvećujete svome izgledu?

Voljela bih imati više vremena za sebe. To bi, onda, uključivalo i vrijeme u kojem bih se razmazila: saunom, masažom, kozmetikom. Nikad nisam bila na “ti” sa šminkom, uvijek sam živjela prebrzo i to nije bilo među mojim prioritetima. Uspjela sam u zadnje vrijeme da to malo promijenim; zapravo sam bar razvila osjećaj za ukus, tako da znam šta mi se sviđa.

Imate li sitne ženske strasti, kao što su kupovina ili razgledanje izloga?

Uživam u kupovini i znam satima samo razgledati stvari, što izluđuje mog dečka. Srećom, u posljednje vrijeme on nije “žrtva” dugih šopinga jer je naše vrijeme za kupovinu svedeno na minimum. Ipak, ponekad volim uživati samo u razgledavanju ili pregledanju kataloga da vidim šta je to danas u trendu, iako nikad nisam bila dobra u praćenju mode.

Bavite li se sportom?

Uvijek sam voljela sport, i svojevremeno sam se okušala skoro u svemu. Aktivno džogiram, čak sam se okušala i u nekoliko maratona. Moj najveći uspjeh bilo je istrčavanje 21 kilometra na polumaratonima u Parizu i Bruxellesu. Posljednjih godina vrlo sam aktivna u ronjenju i obavezno jednu sedmicu ljeti provedem roneći. Isto je i sa skijanjem – skijanje za Božić postalo je tradicija za moje prijatelje i mene. Nedavno sam se penjala na Triglav, a počela sam uzimati i lekcije iz jedrenja. Teško mogu sjediti na jednom mjestu i ne raditi ništa. Moram se kretati.

Kako zamišljate svoj savršeni dan?

Zavisi od raspoloženja i mojih potreba. Ponekad je moj savršeni dan onaj četvrtak kad je izglasan moj izvještaj za liberalizaciju viznog režima: iako doslovce nisam imala minut slobodnog vremena, čak ni da odem do toaleta, bio je to dan potpune sreće. S druge strane, moj savršen dan mogao bi biti i onaj kada me probudi sunce, pa opušteno doručkujem, plivam u moru, spravim ribu na roštilju i uživam u čaši vina u dobrom društvu. Savršen dan može imati različita lica.

Ko su Vam prijatelji u BiH i gdje Vas možemo sresti kad ste u Sarajevu?

Imam mnogo prijatelja u BiH, a stekla sam i mnogo novih u protekloj godini i sigurna sam da ćemo ostati bliski. Volim šetati Baščaršijom, ali volim i okolinu. U Sarajevu me možete pronaći kako uživam u kafi u nekoj od uličnih bašti u centru i posmatram živahnu atmosferu oko sebe.

Koja knjiga Vas je oduševila u posljednje vrijeme, a kojem književnom djelu se često vraćate?

Smijala sam se čitajući Life of a European Mandarin: Inside the Commission, knjigu o Evropskoj komisiji i institucijama EU, mitovima o birokratima. I bila zabrinuta, istovremeno. Uživam čitati istinite priče i zato često kupujem knjige o stvarnim osobama koje žive u Iraku, u Africi ili Japanu, a volim i biografije ili knjige o političarima kojima se divim. Sljedeća knjiga koju ću čitati bit će o Tonyju Blairu, jedna od onih koje morate pročitati. Premda je dugo vremena moja omiljena bila Lovac na zmajeve Haleda Hoseinija.

Kad bi postojao filmski citat koji opisuje Vaš život, koji bi to bio?

Kad bi postojao jedan takav, išao bi ovako: “Nikad ne čekaj sutra, uživaj danas jer život je prekratak da bi propustio ijedan njegov djelić.”

Šta smatrate svojom najboljom osobinom, a šta je Vaša najslabija karika?

Uvijek je teško opisati sebe. Zato ću koristiti riječi mojih prijatelja: mogu biti vrlo topla i ljubazna, i znam slušati, ali isto tako mogu biti nestrpljiva i brza kad treba dvaput razmisliti. Tvrdoglava? Ja sam Bik u horoskopu i prijatelji mi često kažu kako idem glavom kroz zid. Je li to dobro ili loše?

Piše: Mersiha Drinjaković

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

Poziv na pretplatu

Komentari
Vaš komentar

Top priče

17.03.2024.  |  Zdravstvo

Šta znače česti ružni snovi

Riječ je o važnom otkriću budući da su loši snovi do sada najprije dovođeni u vezu sa psihičkim stanjima. Parkinsonova bolest, rani znaci otkrivanja i bolje šanse za liječenje su veliki izazov za naučnike, a zahvaljujući istraživačima sa University of Birmingham sada postoje preliminarni dokazi da bi učestali ili svakodnevni loši snovi mogli biti rani znak oboljenja. Važno otkriće: Parkinsonova bolest i učestale noćne more

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izvještaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.