Saladin Pašalić - Vrhunski grafički dizajner i tvorac bosanskog brenda dr. Pasha

Da će vlastita nevolja postati porodični biznis i poznati brend, nije slutio Saladin Pašalić, grafički dizajner i tvorac poznatog sapuna dr. Pasha.

Ideja za proizvodnju sapuna je došla spontano, skoro pa slučajno. Prije devet godina je zbog upotrebe raznih hemijskih sredstava za tuširanje Pašalić imao problema s kožom. Jedne prilike dobio je prirodni sapun iz inostranstva, nakon čije upotrebe je primijetio da se koža smirila. Raspitivao se ko to radi i saznao da je to ustaljena praksa obiteljskih firmi u Europi, pogotovo u Grčkoj, Francuskoj, Italiji... nakon čega mu je palo na pamet da proba napraviti sličan sapun.

Predložio je supruzi Aidi koja je po zanimanju mašinski inžinjer i bratu Ameru (ljekaru), da probaju sami napraviti takav sapun. Počeli su u stanu, gdje su već neko vrijeme bili podstanari. Krenulo je... korak po korak do sapuna.

"Razvoj je bio komičan, zanimljiv...", priča Pašalić. U poslu koji je evoluirao od šerpi, lonaca do igre prirodnim sastojcima pomogli su Saladinova sestra hemičarka, Aidina snaha farmaceutkinja, njegovo znanje dizajna, pakovanja, ali prije svega - upornost i želja da naprave nešto novo, prirodno, ljekovito sa čime će pokrenuti biznis.

Sapunima do stana

Prve uzorke probala je porodica, prijatelji i svi su bili više nego zadovoljni, tako da se Pašalić često u šali govorio kako će sapunima kupiti stan. Nekoliko godina kasnije, nakon izvrsnog nastupa na sajmu ZEPS san se počeo ostvarivati, počela je prodaja sapuna.

Pošto nisu imali novca za masovniju reklamu, koristili su zastarjelim marketingom "od usta do usta" što je upalilo. Dr. Pasha postaje brend. Njegova 100 postotna prirodna svojstva prepoznali su kupci najprobirljivijih svjetskih tržišta, a Pašalići zahvaljujući sapunima, konačno kupuju i vlastiti stan.

Ovaj skromni čovjek kaže da u njegovom životu trenutno nema mjesta za iluzije. Nikad nije imao visoke standarde i uvijek se zadovoljavao malim stvarima, tako da se većina njegovih mladalačkih iluzija i ostvarila.

"Nastojim živjeti po pravilima koja su data od stvoritelja i ne predati se materijalističkom načinu razmišljanja. Danas je to teško jer smo okruženi materijalni stvarima. Danas je zaboravljen čovjek kao neki zaboravljeni sastojak. Život nam je u utrci postao neukusan, `ljudi su zaboravili na ljude`“, pojašnjava Pašalić, ističući kako svoje zaposlene ne gleda kao procenat u poslu – "oni su za mene ljudska bića sa kojima pokušavam sa jedne `gomile` podijeliti zajedničku nafaku. Ovaj princip koji baštinim u svom životu mene i moju porodicu čini sretnijom i zadovoljnijom te akobogda nadam se da ćemo izdržati na tom putu“.

Porodično blago

Nekoliko zadnjih godina naš sagovornik kaže kako razmišlja o realizaciji svoje zadnje faze života. "Razmišljam da pobjegnem od materijalističkog života, od centrifuge koju današnje vrijeme nudi i da se izdvojim u prirodu i počnem živjeti od nje laganim tempom života“, priča Pašalić, ističući kako je zadovoljan jer ima divnu porodicu, dva sina, ženu sa kojom živim u sreći i ljubavi.

Iako je mala tvornica postala "porodično blago" i već danas poprimila neke druge dimenzije, on je i dalje ostao skroman te i nespominje da je vrhunski profesionalni fotograf, sudski vještak za ambalažu, stručnjak za računare i nove tehnologije, vlasnik Internet-kluba u centru Zenice, autor stotine plakata, omota, ambalaža, od kojih mnoge i koristite, a da ne znate ko ih je kreirao.

"Posao dizajnera radim 20 godina. To je jedan kreativan posao za koji moraš imati inicijalni talent da bi mogao funkcionisati. Ja uživam u tome, kao i u arhitekturi, pogotovu sređivanju prostora, kreaciji namještaja... Tako da nastojim svoj izraženi osjećaj za estetiku podijetliti sa svojim prijateljima“, kaže on, naglašavajući kako mu danas kao i većini ljudi nedostaje vremena iako su sapuni ispunili njegov san i odigrali veliku ulogu u njegovom životu.

Slabe tačke?

- Za većinu ljudi nastojim izgledati grub, nedostižan, međutim to je jedna moja maska koju nosim sa sobom na osnovu koje štitim unutrašnju slabost. U principu sam jako slab na ljude, na interakcije što izaziva promjene kod mene. Moja pozitivna-slaba tačka što se uvijek izvinim, pa čak i kad sam upravu, kao bi smirio sebe i sve dok to osjećam znači da ima nekog dobra u meni.

Najbolji film?

- Filmska trilogija. "Crveno", "Plavo", "Bijelo"- to su zanimljivi poljski igrani filmovi koji me vrate u razmišljanje da je svaki čovjek od mirisa, glasa, dodira jedno ljudsko biće sa kompletnom složenom pričom o svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Takvi me filmovi uvijek ispunjavaju, daju energiju, te poručuju da sa druge strane i ljudi koje nepoznajete imaju svoju kompleksnu priču.

Najbolja knjiga?

- Volim čitati. Čitam od historijskih do poučni knjiga. Međutim ono što je meni najzanimljivije, čovjeku koji živi po božjim zakonima su knjige koje se tiču biti postojanja onoga što jesmo i gdje idemo. Jednostavno to je filozofija na osnovu koje funkcionišem.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

SBA Communications d.o.o. Sarajevo

VITA d.o.o. Zenica

Kolba d.o.o. Sarajevo

porodični biznis

poznati brend

Saladin Pašalić

grafički dizajner

dr. Pasha

hemijska sredstava za tuširanje

prirodni sapun

obiteljske firme

sapuni

mašinski inžinjer

ljekari

podstanari

šerpe

lonaci

hemičarka

farmaceut

dizajn

biznis

stan

reklama

marketing

prirodna svojstva

svjetsko tržište

iluzije

visoki standardi

mladalačke iluzije

centrifuga

ljubav

profesionalni fotograf

sudski vještak

ambalaža

stručnjak za računare

nove tehnologije

plakati

omoti

ambalaže

arhitektura

kreacija namještaja

estetika

grub

nedostižan

maska

unutrašnja slabost

„Crveno“

„Plavo“

„Bijelo“

poljski igrani filmovi

miris

glas

dodir

ljudsko biće

prošlost

sadašnjost

budućnost

energija

kompleksna priča

historijske knjige

poučne knjige

knjige vjerskog sadržaja

knjige filozofskog sadržaja

filozofija