Izvor: eKapija+ | Ponedjeljak, 22.02.2021.| 15:38
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Maja Halilović, biodizajnerka - Proizvodnju biomaterijala učinila sam 90% samoodrživom

Maja Halilović
Maja Halilović
Kada smo pročitali na Internetu priču o idejama Maje Halilović na polju biodizajna, nije nam puno trebalo da shvatimo da želimo čuti od nje šta je to na čemu radi, pogotovo jer je riječ o inovaciji na kojoj vrijedno angažovana već nekoliko godina. Kada inovacija potekne od mladih ljudi onda ne manjka entuzijazma da odgovara na upite medija.

Sa Majom smo razgovarali o granicama koje se prevazilaze kada spojite nauku i praksu, koje bi to prednosti društvo i privreda imali kada bi se okrenuli primjeni biodizajniranih proizvoda, kakva je ekološka slika kada govorimo o zbrinjavanju plastike danas u BiH i šta možemo očekivati u budućnosti. Ekologija je, kako je rekla, pitanje svih nas.

eKapija: Za Vas kažu da ste prva biodizajnerka u BiH? Šta to zapravo znači biti biodizajner i zašto ste se okrenuli baš ovom polju inovacija?

- Po mojim informacijama, prva sam i jedina koja se aktivno bavi biodizajnom u Bosni i Hercegovini. Nije moj nalog da me zovu prva biodizajnerica Bosne i Hercegovine, to je bilo novinarsko pitanje, nakon što sam potvrdila da nema nikoga osim mene da se bavi ovom granom. Biodizajn je nova grana pa to nije čudno, pogotovo jer je jako mlada grana, od svega desetak godina postojanja, i u posljednje dvije godine uzima maha diljem svijeta. Trudit ću se da to promijenim, napravit ću sve da biodizajn dođe do obrazovnih institucija jer ako želimo da budemo rame uz rame svijetu u borbi protiv klimatskih promjena biotehnologija će do tada morati biti prakticirana u našoj državi.

Potaknuta sam da se bavim preciznom definicijom. Do sada nisam izražavala posebnu potrebu za detaljnim objašnjavanjem u intervjuima, a to ću sada da promijenim... Znam da gajimo odbojnost prema definicijama jer smo tjerani da ih učimo napamet, upozoravam unaprijed da možete preći na pitanje broj dva.

Biodizajn je interdisciplinarne prirode, sjedinjavajući područja iz nauke, na primjer, botanika, anatomija, bio-inženjering, pa čak i neuroznanost, sa umjetnošću kako bi istražio budućnost života na svim razinama i kako bismo mogli postati održivije društvo metodama bioloških zanata, kao što je biodizajn. Mnogo je različitih tumačenja onoga što pojam bio-dizajn pokriva. Bio-dizajn (stvarni ili konceptualni) utjelovljuje novonastali dizajnerski pokret koji uključuje upotrebu živih materijala, poput gljivica, algi, kvasca, bakterija i uzgojenog tkiva. To može biti dio standardnih metoda izrade ili složenijih područja kao što je sintetička biologija. Ideja je stvoriti proizvod čija su svojstva poboljšana kao rezultat upotrebe ovih živih materijala. Jedan od ciljeva biodizajna je korištenje prirodnih resursa na način da se ne uzima više nego što se može vratiti. To znači stvaranje sistema zatvorene petlje s politikom nula otpada. Biodizajn prelazi tradicionalne granice umjetnosti, dizajna, nauke kako bi promijenio prihvaćene vrijednosti života na svim razinama da bi stvorio nova dizajnerska rješenja i tehnologije.

Fermentacija
Fermentacija
Biodizajn pomjera granice, a mene je zanimala avantura, sistematska promjena dizajna, dekonstrukcija percepcije i pitanja šta bi dizajn trebalo da bude i kako treba da radi. Zadobila me je voljnost biodizajna da adresira problem klimatskih promjena, aktivna interakcija nauke i dizajna; oduševljena sam da ulazim u svoju laboratoriju, istražujem, uzgajam i upotrebljavam svoju kreativnu stranu.

eKapija: Vaša istraživanja su krenula od trenutka kada ste odlučili da ispitate mogućnosti modifikacije kulture kvasca i bakterije, a sve kako bi se zamijenila jednokratna upotreba plastike? Šta pokazuju dosadašnji rezultati? Koliko su vas oni iznenadili?

- Nisam započela s premisom da riješim problem plastike. Radeći jedan duži period s materijalom sinulo mi je da bi mogli da riješimo problem ogromnih deponija upravo zbog povećane količine smeća od jednokratne plastike koje prosječan/na građanin/ka proizvede tokom jednog dana. Biomaterijal je pokazao izvanredne sposobnosti i karakteristike, poput razlaganja od svega nekoliko sedmica, bogat mineralima i vitaminima koje su potrebne zemlji za njenu plodnost, fleksibilnost, u mogućnostima smo da modifikujemo u procesu uzgoja njegovu debljinu, jačinu, elastičnost, dugotrajnost, zatim estetske karakteristike, boju, teksturu, oblik i formu. Biomaterijal prilikom uzgoja može da raste u malim kontejnerima, ili u kontejnerima veličine jedne hale. Uzgoj koji je veoma brz i jeftin na početku i vremenom postaje samoodrživ. Sam biomaterijal je čista celuloza i njegova trajnost zavisi od uslova uzgoja. Trenutno drži rekord od četiri godine, ali samo zato što sam krenula s istraživanjem prije četiri godine. Vidjećemo u sljedećem periodu, pogotovo jer planiram da pripremim eksperimente koji će dokazati pod kojim uslovima dobijamo dugotrajniji biomaterijal.

eKapija: Biomaterijal koji bi nastao tim procesom gdje bi dalje mogao da se koristi, u kojim industrijama? Šta bi privreda mogla očekivati od njegove upotrebe?

- Predlažem, po trenutnim saznanjima, zbog njegovih karakteristika da se prvo primjeni u industriji ambalaže, kao zamjena kratkotrajnim plastičnim vrećicama, ambalaži suhe hrane, kao papir, možemo ga upotrebljavati i u modnoj industriji kao testni materijal. Međutim, ništa nas ne zaustavlja, da kroz detaljnije istraživanje biomaterijal učinimo još korisnijim i upotrebljivim u gotovo svim industrijama od kojih će zavisiti tržište, održiva i zelena ekonomija budućnosti. Postoje naznake da je materijal moguće učiniti vodootpornim, ali interesantno i vatrootpornim, ukoliko ga ukrštamo s drugim celuloznim sirovinama. Tako se u privredi otvara sasvim novi vid djelatnosti koji zahtijeva suradnju svih učesnika/ica društva: dizajnera/ica, poljoprivrednika/ica, umjetnika/ica, ekologa/inja, naučnika/ica, inžinjera/ki...iz kapitalizma nas prevodi u ekonomiju koja odražava etički i zdravi pristup. Tjera će nas da promišljamo o zajednici, prirodi i njenom i vlastitom boljitku.

Međutim, najbitnije je sada se fokusirati na njegovo dalje istraživanje i eksperimentisanje. Rano je govoriti o svim mogućnostima i primjenama kada se nisu sva istraživanja još sprovela.

eKapija: Koliko ste do sada utrošili vremena da ispitate mogućnosti ovog biomaterijala? Jeste li imali pomoć kolega iz struke?

- Rad unutar biodizajna započinjem 2017. i sav moj rad se kreće oko istraživanja, eksperimentisanja s kulturom scoby (kultura kiselinskih bakterija i kvasaca). Sprovela sam razna istraživanja, naglasiću da je rad bio gotovo svakodnevan, jer da nije, ne bih mogla imati vjerodostojne zaključke. Observacijom, modifikovanjem, izlaganjem različitim uslovima, eksperimentisanjem s hranom za scoby, uspjela sam otkriti kako dobiti dugotrajan, čvrst, elastičan, kvalitetan biomaterijal. Ili, kako dobiti manje kvalitetan, kratkotrajan biomaterijal namjerno izlažući uzgoj nepovoljnim uslovima kako bih otkrila šta utiče na krajnji rezultat. Sebe sam također podvrgnula intenzivnim istraživanjem o samoj kulturi, procesima, bakterijama koje ga sačinjavaju, procesima prilikom fermentacije. Postavljajući pitanja, kako i zašto nisam stajala na mjestu već sam svakodnevno imala nove informacije koje su pomagale u radu.

Tako sam otkrila da mogu dobiti dvije vrste celuloze, vrste kiselinskih bakterija (AAB, Gluconobacter, Acetobacter) koje zahtijevaju određene sirovine da bi pospješile i ubrzale fermentaciju. U tom procesu također oksidiraju šećer i etanol, zato je opasno držati scoby u sobi gdje boravite. Otkrila sam vrste fermentacije - da je scoby-ju potrebno jako puno kisika. Otkrila sam proces spajanja celuloznih lanaca prilikom fermentacije koji tvori biofilm na površini tekućine u kojoj uzgajamo biomaterijal. Istraživanje o biologiji, biološkim procesima scoby-ja mi je jako pomoglo da otkrijem kako smanjiti vrijeme uzgoja, kako dobiti izrazito kvalitetan materijal. Za istraživanje o razlaganju i testiranju zemljišta sam potražila stručnu ruku biologinje. Dobile smo rezultat da biomaterijal prilikom razlaganja, ali i prilikom uzgoja, proizvodi jako puno C vitamina i ostavlja minerale i vitamine tlu. Mogu reći da sam mukotrpnim radom ipak 90% posla obavila sama. U sljedećem periodu namjeravam da to promijenim jer želim da surađujem s biologinjom na preciznijem i kompleksnijim istraživanju.

eKapija: Da li je ovo prvi put da se neko u BiH i regionu bavi ovakvim istraživanjem?

- Ne mogu znati ni tvrditi sa apsolutnom tačnošću, ali do sada nisam vidjela da se neko bavi ovakvom vrstom istraživanja. Ali, ponavljam, nije to uopšte čudno s obzirom na to da biodizajn postoji svega deceniju i nije popularizovan ni u svijetu. To se rapidno mijenja.

eKapija: U kojoj ste sada fazi rada i koji su naredni koraci kada je riječ o ovom projektu?

- Trenutno gradim biolabaratorij. Zaposliću biologinju nakon završetka da u suradnji sa stručnim licem unaprijedimo rad na biomaterijalima. Imala sam ugovorena predavanja na fakultetima, školama i kulturnim institucijama prije same pandemije te bi uskoro trebali ponovo da uspostavimo suradnju jer se situacija polako smiruje s obzirom na to da imamo vakcinu. Cilj je unaprijeđenje istraživanja, ali i uspostavljanje dijaloga s mlađim licima, obrazovanje o mogućnostima i novim pravcima u dizajnu koje zahtijeva novi svijet i nova svijest. Moguće da ću pokušati upisati magistarski, te doktorski na odsjeku za biologiju tako da sama unaprijedim svoje znanje u polju koje mi treba.

Kada se biolaboratorija završi također ću krenuti s proizvodnjom prvih upotrebnih predmeta, kao što su vrećice za smeće. Izvršiću testove kvalitete tako da će već u ljetnjim mjesecima postojati mogućnost i da svaki građanin i građanka ovog regiona mogu testirati mogućnosti ovih kesa.

eKapija: Ako bi u jednom tretnutku i privreda i krovne institucije podržale primjenu vašeg rada, koliko bi po vašem mišljenju trebalo vremena da zaista zaživi upotreba održivih materijala u proizvodnim aktivnostima u BiH? Da li bi domaća privreda zaista imala sluha za inovaciju?

- Pitanje je kakvu suradnju i ugovori su potpisani s trenutnim proizvođačima. Morala bih puno više istražiti stanje uvoza i izvoza u našoj državi, popričati s stručnim licima naše vlade koji bi, ako bi bili otvoreni, pružili informacije o stanju privrede u BiH.

Moja stručnost leži u tome da sam proizvodnju biomaterijala učinila 90% samoodrživom tako da ne bi trebalo dugo da se uspostavi proizvodnja. Razgovarala sam s par vladinih službenika, nisam dobila obećavajuće odgovore. Mislim da privreda BiH i krovne institucije neće obratiti pažnju na moj rad, niti se ja fokusiram na takve suradnje. Pokušala sam vlastitim naporima, ali ništa nije urodilo plodom. Pak, meni je bilo bitno da pokušam i da u tom procesu ništa ne očekujem. Rad može da egzistira bez takve podrške. Moj rad nije nezapažen. S dva visoko rangirana vladina službenika, jedan iz BiH, drugi iz Crne Gore, završila su se s seksističnim izljevima gdje mi se ostavio kontakt da bi mogli uspostaviti suradnju, ali sam sama odlučila da nije vrijedno da proživljavam diskriminatorno okruženje da bi dobila finansijsku pomoć.

Možda jednog dana budemo imali izuzetno sposobno, obrazovano ljudstvo koje će gledati prema naprijed i koji će imati razumijevanja za inovacije. Do tada, ne bih ni razmišljala o takvoj suradnji.

Kada budu završeni projekti od organizacija od kojih sam dobila podršku naglasiću ih i uputiti druge da znaju ko ima sluha za nauku.

eKapija: Koje su vam još oblasti zanimiljive za primjenu inovacija i otkivanja novih tehnologija?

- Zbog klimatskih promjena, biodizajn se počeo razvijati zajedno, ruku pod ruku, s naukom. To me veseli. U samo nekoliko godina dizajneri su izumili mašinu za prikupljanje plastike iz okeana, upotrijebili kaktus, ananas, kukuruz u proizvodnji veganske kože, otpad kao sirovinu za proizvodnju energije ili novih materijala. Dolaze nam novi načini uzgoja hrane u laboratorijama - "vertikalni uzgoj hrane" koja ima duplo više minerala i vitamina. Zatim tu su upotreba proteina, micelijuma, algi u proizvodnji namještaja, odjeće...O, svijet se mijenja! I sve to zahvaljujući nauci.

eKapija: Svjedoci smo da BiH vapi za dobrim idejama kada je riječ o sanaciji deponija, zaštiti vodnih tokova, efikasnom upravljanju i zbrinjavanju otpada? Koje ideje vidite kao posebno produktivne da zažive na tom polju kod nas, a da možda ne iziskuju suviše novca?

- I prije sam pisala o stanju s otpadom u BiH, a stanje je veoma slično s zemljama regije, i nije zgorega napomenuti ponovo. Deponije zahtijevaju ulazak u moderno doba. Ne možete imati otrovne, ogromne, nezbrinute deponije samo nekoliko metara ili kilometara od naseljenog područja. Ne samo da ispuštaju otrovne gasove već zbog ispuštanja metana može doći i do eksplozije ili požara koji može trajati mjesecima - kao što smo to nedavno promatrali u susjednoj državi Srbiji. Doduše, takve deponije ne bi trebalo uopšte da postoje, ali zbog potpunog nemara i nesposobnosti nadležnih mi nemamo reciklažne centre, ne znamo da se ophodimo s različitim vrstama materijala. Deponija "gomilaj na jednu hrpu" ili "zatrpavaj u zemlju" ne pripada tehnologiji 21. stoljeća. Deponija Smiljevići u Sarajevu odvaja sirovine po vrsti i raspisuje tender da se preuzimaju i recikliraju. Niko se ne javlja na te tendere. Zašto deponija Smiljevići i država BiH očekuje od drugih, od privatnika da rade njihov posao?

Prvo, i već davno potrebno, je odvajanje vrste smeća i njihovo zbrinjavanje na ekološki način, te reciklaža. Država mora imati odjele koji se bave pravilnim odlaganjem otpada i reciklaže i ponovne upotrebe. Sve te sirovine su i dalje vrijedne. Ništa nije smeće, sve ima svoju vrijednost. Prijeko je potrebno "kružno" zbrinjavanje otpada gdje će jako mala količina odbačenog završavati na jednom mjestu. Hrana se treba posebno odvajati. Medicinski otpad koji po mojim saznanjima se izbacuje u rijeku Miljacku, mora pod hitno zbrinjavati kroz organizovane, stručne kanale. Miljacka je već mrtva rijeka. Staklo, metali, jako vrijedni materijali se moraju preprodavati i reciklirati. Plastika se mora pod hitno prestati uvoziti. S njom tek ne možemo da se uhvatimo u koštac, još uvijek nemamo razrađenu infrastrukturu za njenu reciklažu.

eKapija: Mnogo se posljednjih godina govori o ideji da se postepeno napusti prekomjerno korišćenje plastike u svakodnevnim praksama. Kako vidite skoriju budućnost po pitanju upotrebe plastike i metodama da se ona zbrinjava na ekološki održiv način?

- EU je počela kroz državne kanale da upozorava na njenu štetnost. Na potrebu njenog drugačijeg korištenja kao i svođenja na što manju upotrebu. Već vidimo da naše rijeke donose ogromne količine plastike. Za ovaj problem, uskoro će postati jasno svima, da ćemo se svi morati uključiti u njeno rješenje. Nismo mi odgovorni, naftne industrije jesu, ipak na nama će ležati odgovori.

Plastika je problematična, jer je ima preko hiljadu vrsta. Previše ju je za bilo kakvo razvrstavanje i recikliranje. Dosta vrsta plastike nije moguće reciklirati jer je slabe kvalitete. Ona koja je i odlične kvalitete gubi sva svoja stvojstva prilikom reciklaže, tj. topljenja i obrade zbog svojih jednostavnih jedinjenja. Sve što sam uspjela otkriti nije obećavajuće. Međutim, imamo budućnost pred sobom, nauku koja detaljno i žurno istražuje načine zbrinjavanja plastike. Priroda je, čak, dala odgovor kom i dalje naučnici provjeravaju sigurnost - Ideonella sakaiensis 201-F6, bakterija koja jede plastiku. Nažalost, nema ništa ekološko u vezi plastike niti u njenoj reciklaži. Zato će sve struke morati da se uključe u rješavanje ovog ekološkog problema.

Teodora Brnjoš

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.
Pratite na našem portalu vijsti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Testiraj besplatno!
Prijavite se na naš dnevni ekonomski bilten koji će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana.
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Testiraj besplatno!
Testiraj besplatno!
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima.
Testiraj besplatno!

Ako ste već korisnik, ulogujte se:
Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE
Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE