Izvor: eKapija | Ponedjeljak, 22.03.2010.| 17:35
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Aida Soko, direktorica konsultantske kuće PricewatherhouseCoopers u BiH - Ne boji se prihvatiti izazove

(Foto: b)

Aida Soko, direktorica ureda PricewaterhouseCoopers u BiH, kaže da voli izazove i usvajanje novih znanja jer joj oni drže mozak stalno budnim. Zato je vjerovatno ratne, 1995. godine, kada je završila Ekonomski fakultet u Sarajevu prihvatila izazov i počela raditi u tadašnjoj Market banci.

(Aida Soko)

"Tada je to bila mala banka s 10 zaposlenih, a sada je to Raiffeisen banka, lider na bankarskom tržištu. Budući da je to bila ratna godina baviti se transakcijama, kada kući niste imali ni struje ni vode, bilo je kao da ste na drugom planetu", opisuje ona početak svoje karijere.

Sada to iskustvo, kada ga gleda s ove distance, smatra drugom školom, jer je u banci koja je tada imala deset ljudi morala naučiti kako sve funkcioniše jer to, kaže, nije ima tko drugi uraditi za vas.

Nakon toga 1999. godine počela je raditi za Svjetsku banku na projektu mokrofinansiranja u BiH. Tu je provela četiri godine. Kaže da je to za nju bilo nešto novo i interesantno jer je to bio neki spoj finansija i razvojnih projekata. Tada su joj se, kaže, svi kaže čudili jer je siguran posao u banci napustila zbog rada na nekom projektu.

Od 2002. radi za njemačku razvojnu banku KfW na projektu razvoja poduzetništva, ruralnog razvoja u BiH te stambenog krediranja. Prisjećajući se tog razdoblja kaže da je ono bilo interesantno. Naime, imali su cilj, budući da je projekt implementiran u zemljama regiona, sve projekte okrupniti u jedan investicioni regionalni fond.

Tada je to bilo jako teško ali su ipak nakon 3-4 rada godine uspjeli su osnovati Europski fond za jugoistočnu Europu sa sjedištem u Luksemburgu. A, Soko je imenovana za direktora regionalnog centra koji je bio u Sarajevu jer su imali najviše iskustva u implementiraju.

Osvrćući se na dosadašnje iskustvo kaže da je joj se uvijek činilo da je bila tu dok su se neki poslovi i projekti postavljali i osmišljavali pa sve dok nisu nekako stali na svoje noge. Nakon toga bi stjecajem okolnosti krenula ka nekim novim izazovima.

Tako je bilo i sa sadašnjim radnim mjestom. Kaže da je za PricewaterhouseCoopers, američku kompaniju koja ima urede u skoro svim dijelovima svijeta, počela raditi 2008. kada je imenovana za direktoricu ove kompanije u BiH. Inače, ova kompanija spada među četiri najpoznatije kompanije u svijetu u oblasti revizije, što je i njihova glavna djelatnost.

"Ovo je bilo puno drugačije od onoga što sam do sada radila. Prije svega jer je to bilo polje kojeg sam se samo doticala ali nisam se konkretno bavila tom oblasti. Tako da mi je ovo prilično izazovno", kaže Soko.

(Foto: b)

Ocjenjujući svoj put od diplomiranja do sada kaže da je bio prilično dinamičan s dosta promjena. Iako je završila marketing kaže, ipak se odlučila za karijeru u drugoj oblasti.

"Sa dvadeset godina ne znate još što želite. Tada je bio izbor računovodstvo i marketing. Ja sam znala da me ne zanima računovodstvo tako da mi je ostao samo marketing", kaže Soko.

Ističe da ukoliko bi ponovno morala birati put svoje karijere ne bi ništa mijenjala jer smatra da je imala jedinstvenu priliku puno toga naučiti kroz različite poslove koje je do sada obavljala i kapitalizirati do sada stečeno znanje. "Sve se to sada, obzirom da se bavim ovim poslom konsaltinga, složilo u jedno iskustvo koje je dovoljno svježe da se može implementirati", kaže Soko.

Kaže da joj je prvi izazov u sadašnjoj kompaniji bilo jačanje lokalnog ureda. Kaže da Price inače u nešto više od 150 zemalja svijeta ima svoje urede, a da je sarajevski do 2008. bio manje-više salelitski ured, prije svega zato što je BiH mala zemlja s malim brojem klijenata. "Naš cilj je bio da ojačamo lokalni tim i stvorimo stabilno okruženje što smo i uspjeli za ove dvije godine", kaže Soko.

Inače osim revizije, u čemu ova kompanija ima svjetsku reputaciju, rade i porezno savjetovanje te savjetovanje kompanija u najširem smislu - od restrukuriranja biznisa, transakcija, upravljanja troškovima, a sada implementiraju i tzv. forenzičke usluge. Za te usluge je BiH, kaže Soko, nažalost, idealno tržište. Tu se radi o nekoj vrsti ekonomske istrage koju njihovi klijeti traže kada žele nešto kupiti jer žele detaljne procjene vrijednosti biznisa. Osim fornzičkih istraga, u zadnje vrijeme su, kaže, tražene usluga savjetovanja za restrukturiranje biznisa.

U slobodno vrijeme putuje s porodicom

Kaže da se u poslu vodi idejom da nije bitno slijepo slijediti pravila, nego da pravi menadžer mora raditi stvari na pravi način. "Tako da ako je prava stvar u određenom trenutku i izmjena tih pravila, to bi dobar menadžer trebao znati uočiti i primjeniti. To je nešto što se i u životu može primjeniti", kaže ona.

Kaže da svoje slobodno vrijeme osim za svoju porodicu, nastoji usmjeriti i na neke stvari i aktivnosti koje su korisne za društvo. Neke od njenih volonterskih aktivnosti su rad u upravnom odboru Vijeća stranih investitora u BiH, u upravnom odboru Američke privredne komore u BiH, a osim toga članica je poslovnog savjeta na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Osim za društveno korisne aktivnosti svoje slobodno vrijeme kaže voli odvojiti za putovanja i porodicu. Putovanja su jedna od stvari koje joj predstavljaju pravo uživanje.

"Sve vrijeme koje uspijem odvojiti nastojim iskoristiti za putovanja. Čitavu porodicu sam uvukla u tu priču tako da zajednički planiramo putovanja", kaže ona. Smatra da upoznavanje novih krajeva i zemalja čitavoj njenoj porodici otvaraju neke nove perspektive ali i razbijaju predrasude.

Mali broj žena na upravljačkim pozicijama

Što se tiče malog broja žena na menadžerskim pozicijama u BiH kaže da nije netko tko podržava uvođenje kvota za žene na upravljačkim pozicijama. Misli da i muškarci i žene trebaju imati ravnopravan pristup svima položajima. Smatra da se osoba za neku poziciju treba odabrati ne zato što je određenog spola nego zato što je dobar stručnjak u određenoj oblasti.

Ali je činjenica, kaže, da se recimo u finacijskom sektoru u kojem je radila 7 godina, ne može sjetiti da je prilikom pregovora sa druge strane stola imala ženu. Kaže da kada se pogleda struktura zaposlenih u bankama u BiH može se vidjeti da su oko dvije trećine žene, a kada se pogleda njihov broj u upravama on je jako mali.

Vidljivo je da žene jako teško i sporo dospijevaju do vrha, a ne može se reći da nisu ambiciozne i pametne. Iako nije imala sličnih iskustava smatra da postoji svojevrsna diskriminacija žena jer se često dešava da se žena u poslovnom svijetu percipira na način da, budući da ima obvezu da brine o o kući i djeci, ne može pružiti maksimum u poslu. Ali kaže da to nije samo balkanski problem, jer je tijekom rada i u inostranstvu uvidjela da je taj problem prisutan u velikom broju drugih zemalja.

LIČNA KARTA

U autu slušam:

Zabranjeno pušenje i Oktobar 1864. Od novijih stvari Letu štuke. U zavisnosti od raspoloženja volim poslušati i neke od internacionalnih pjevača kao što je Celine Dion.

Najviše me može nasmijati:

Moja djeca i način na koji percipiraju stvari i događaje oko sebe. To su neke stvari koje me najviše oraspolože i koje mi mogu "popraviti" dan.

Najveći izazov:

Najveći izazov za mene je bio napraviti dobar balans između poslovnog i privatnog, a to smatram i svojim najvećim uspjehom.

Najdraže putovanje:

Svaki grad nosi neku svoju zanimljivost ali gradovi u koje su uvijek vraćam su Pariz i London.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.