Izvor: eKapija | Petak, 17.01.2020.| 08:40
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Miloš Grujić, direktor Penzijskog rezervnog fonda RS - Želim da svaki dan budem malo bolji nego juče

Miloš Grujić
Bez mladalačkih iluzija i maštarija, svjestan sopstvene netalentovanosti za fudbal i muziku, rano je shvatio da je ekonomija njegov životni poziv. Još na fakultetu počeo je da zarađuje zahvaljujući ekonomskom znanju. Iako konstatno ulaže u ličnu nadogradnju i usavršavanje, smatra da je formalno obrazovanje važno, ali ne i da je presudan uslov koji danas zahtjevaju poslodavci i tržište rada. Privatno, voli da se takmiči, ali na poslu nastoji da se ne poredi sa drugima već isključivo sa sobom.

Prekretnica u poslovnom razvoju desila mu se 2006. na Prvoj međunarodnoj konferenciji Banjalučke berze u Banji Vrućici.

- Tu sam upoznao ljude koji su mi kasnije postali šefovi i sa kojima sam i danas u kontaktu - počinje priču za eKapiju direktor Društva za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom RS Miloš Grujić.

Rođen je 1984. u Banjaluci, gdje završava osnovnu školu i Gimnaziju. Diplomirao je i magistrirao na banjalučkom Ekonomskom fakultetu, a početkom februara očekuje da sazna datum odbrane doktorske disertacije na istom fakultetu. Nakon završetka fakulteta zaposlio se u Društvu za upravljanje investicionim fondovima Advantis kapital menadžment kao finansijski analitičar, a kasnije je radio kao investicioni menadžer. Od 2011. radio je u brokersko-dilerskom društvu Advantis broker kao finansijski analitičar. Nakon rada u privatnom sektoru zaposlio se u Narodnoj skupštini RS.

- Od polovine 2018. direktor sam Društva za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom RS i član sam Upravnog odbora Društva za upravljanje Evropskom dobrovoljnim penzijskim fondom. Objavio sam jednu knjigu, a sa profesorom i mentorom Goranom Radivojcem koautor sam knjige čiji izdavač je Ekonomski fakultet u Banjaluci. Kao autor ili koautor sam objavio 45 stručnih i naučnih radova. Osim toga, objavio sam više od sto kolumni i članaka vezanih za ekonomske analize, finansijska tržišta i finansijsku pismenost u dnevnim listovima, portalima i časopisima. Radeći poslove usko vezane za trgovinu akcijama stekao sam iskustvo kao član nekoliko upravnih i nadzornih odbora te odbora za reviziju u preduzećima i sportskim klubovima.

U djetinjstvu je, kako kaže, sa sjajnom generacijom dječaka trenirao u FK Borac. Veći dio te generacije i danas živi od fudbala - kao treneri ili igrači. Tokom studiranja se, na nagovor društva iz srednje škole, sa fudbala "prebacio" na kuglanje. Trenirao je u kuglaškom klubu Revita.

- Relativno bezbrižno odrastanje u Rosuljama i bavljenje sportom me obogatilo za prijateljstva koja počinju gotovo otkad znam za sebe i još traju. Na primjer, u našoj generaciji Borca prvi golman je bio nekadašnji golman Borca i BSK-a, prerano preminuili Bojan Milošević. Naša ekipa i sada njeguje uspomene na Bojana i bila je pobjednik veteranskog dijela turnira "Borik 2019".

Smatra da je realan, te nije imao mladalačkih iluzija ni maštarija.

- Istini za volju, postoje želje i ciljevi koje još, ali samo zbog nedostatka vremena, nije bilo moguće ostvariti. Nisam se zanosio da ću biti sportista. Već u pionirskom uzrastu sam bio svjestan da posvećenost i disciplina nisu dovoljni ako nema dovoljno talenta. U to doba sam se šalio na svoj račun da na svaku utakmicu idemo 15 igrača i ja. Međutim, taj period života mi je jako drag zbog divnih druženja i putovanja.

Odrastanje uz ekonomiju

Kao srednjoškolac je, uz majku, radio različite procjene i obračune za potrebe sudova, kao i poslove u vezi sa stečajevima. Ona je godišnje, mimo "redovnog" posla, imala više od sto slučajeva koji su zahtjevali pojavljivanje na sudu. Uz nju je naučio mnogo o ekonomiji i pravu. Gimnaziju je, kaže, upisao zbog želje da usavrši matematiku i jezike, ali je znao da će se baviti ekonomijom.

- Roditelji su ekonomisti i sestra je ekonomista. Rastao sam uz ekonomiju. Pokazalo se da, uprkos volji, neću biti dobar sportista. Iako vesele naravi, porodično nismo talentovani ni za ples, ni za muziku, a ni za pjesmu. Bilo je jasno da neće biti mnogo lutanja u izboru životnog poziva.

Studentske dane najviše pamti po vremenu provedenom u čitaonici, knjigama ali i po zabavama sa kolegama. Uvijek je nekoliko ljudi spremalo isti ispit u isto vrijeme pa je bilo lako pronaći partnera za učenje i za propitivanje.

- Studentima ne treba mnogo povoda i uslova za neku žurku i zabavu. Ni moje društvo nije bilo izuzetak. Bili smo redovni na predavanjima i u čitaonici ali nismo izbjegavali ni "vannastavne" obaveze. Iz tog perioda života nosim čvrsta prijateljstva i draga poznanstava sa ljudima različitih profila, interesa i hobija.

Kao student imao je sreću da su profesori i asistenti hranili entuzijazam i znatiželju svojih studenata pa su često dugo ostajali poslije predavanja i vježbi diskutujući o aktuelnostima i stanju u zemlji, u okruženju i u svijetu.

- Već na fakultetu sam zarađivao od primjene ekonomije, kako u porodičnom biznisu, tako i na berzi. Kostantno radim na sticanju novih znanja, zvanja i vještina. Radio sam razne licencirane poslove kao sudski vještak i investicioni menadžer i značajan dio zarade usmjeravao u usavršavanje i obrazovanje. U međuvremenu sam širio vidike, znanja i poznanstva kao član Centra za međunarodne odnose u Banjaluci i član Udruženja ekonomista RS – SWOT.

Glavni motiv mu je da svaki dan bude bar malo bolji nego juče.

- Uvijek postoji prostor da se bude bolji sin, brat, muž, roditelj, čovjek, stručnjak, partner, prijatelj, kum ili komšija. Nastojim i podstaći "prvog do sebe" da bude bolji, da napreduje, da radi na sebi i da svaki dan nauči nešto novo. Svi imamo izbor da svaki dan napredujemo za barem jedan korak ili da stojimo u mjestu. Na kraju će se, za one koji se kreću, taj zbir koraka pretvoriti u sjajna iskustva ili barem u lijepe uspomene, a biće korisniji i zanimljiviji kako sebi, tako i porodici i društvu. Privatno volim da se takmičim, ali u karijeri nastojim da se ne poredim sa drugima već samo sa sobom.

Smatra da formalno obrazovanje jeste važno, ali nije presudan uslov koje poslodavci, tržište rada i sredina zahtjevaju. Treba biti spreman na promjene, na cjeloživotno učenje i biti u toku sa novim trendovima i zahtjevima.

Upravljanje imovinom vrijednom više od 220 mil KM

Imovina PREF-a čini 1% ukupne imovine RS i zato je, kaže Grujić, velika i odgovornost i privilegija da se njom upravlja. Iznos dividende, koju je PREF od osnivanja isplatio Fondu PIO RS kao osnivaču, prelazi 47 mil KM. Kada se to sabere sa sadašnjom vrijednosti imovine fonda dobija se iznos koji je veći od onog pri osnivanju fonda.

- Uz redovnu isplatu dividendi osnivaču, važan rezultat rada PREF-a jeste to što smo uspjeli da zaštitimo, pa čak i da uvećamo vrijednost imovine kojom upravljamo. Takav rezultat je posljedica svakodnevnog zalaganja najperspektivnijih mladih stručnjaka u regiji. Imamo 11 zaposlenih a prosjek godina je manji od 40. Svi su visokoobrazovani, a više od pola je steklo ili je u procesu sticanja zvanja mastera ili više od toga. Osim toga, svi posjeduju značajno radno iskustvo na tržištu kapitala, a i dalje stiču dodatne licence.

PREF podržava obavezno penzijsko osiguranje u RS i penzijski sistem pokušavaju učiniti stabilnijim ne samo u sadašnjem vremenu, nego i dugoročno, što su pokazali kao učesnici u osnivanju prvog dobrovoljnog penzijskog fonda na našim prostorima.

- Velika je odgovornost koordinisati rad kolektiva koji upravlja imovinom koja prelazi 220 mil KM i pri tom svake godine uplati 5 ili 6 mil KM u budžet. S druge strane, ostvarenje svakog sna je sarađivati sa ovakvim ljudima.

Lijepo je kada se u životu mnogo stvari poklopi pa radiš ono što voliš. Tada posao prestaje biti posao, kaže Grujić.

- Postoji izreka da ako radite ono što volite nećete raditi ni dan u životu. To je preromantično rečeno. Kada dobijete posao za kojim ste strastveni, naporno ćete raditi, ali vam neće smetati što radite. Tada nema barijera i ništa ne pada teško. Osim toga, neke faze treba tek doživjeti kao obavezu na putu do cilja.

Za veliki uspjeh smatra to što nije izigrao povjerenje saradnika i klijenata i što nije stavljao lične interese ispred interesa klijenta.

- Glavni motiv koji me vodi je svijest o potrebi za stalnim učenjem i usavršavanjem. Sviđalo se nama ili ne, u poslu smo svi roba i zamjenjivi smo. Ako ne radiš na sebi i ne usavršavaš stečena znanja i ne stičeš nova - pregaze te nova znanja i mlađe snage. Ako upadneš u zamku da si srećan i zadovoljan trenutnom pozicijom brzo ćeš se razočarati. Ako ne pratiš inovacije i zahtjeve tržišta u svojoj struci brzo postaneš prevaziđen. Osim toga, treba biti svjestan velike ponude radne snage. Kako god da radiš svoj posao lako je naći nekoga ko će raditi isto kao ti, ako ne i bolje, za iste ili čak i manje pare.

Na pitanje kada bi ponovo birao profesionalni put, kaže bez dvoumljenja da bi to opet bila ekonomija. Vjeruje da mu je ovaj životni poziv omogućio u potpunosti ispunjen život

Druženja sa prijateljima iz djetinjstva

Svaki slobodan trenutak, bez telefona i "još ovo" momenata, posvećuje porodici. Kad ostane sam često utone u san nakon čitanja. Prija mu kada rekreativno igra fudbal. Ima društvo koje u manje-više u istom sastavu već 12 godina jednom sedmično igra mali fudal.

- Nažalost, zbog nepredviđenih obaveza, često se desi da ne stignem na taj termin. Alternativa toj "terapiji" mi je trčanje. Obujem patike, ponesem slušalice, istrčim iz stana i za nekoliko minuta sam u drugom svijetu. Tako sam zadržao kondiciju i mogu da za pristojno vrijeme istrčim polumaraton. Nije mi prioritet rezultat na trci već baš opuštanje i odmor. Prija mi da se družim sa ljudima sa kojima sam rastao i koji su uticali na moje oblikovanje. Lijepo je kada se ispričamo uz pivo i roštilj bez vaganja riječi i ozbiljnih tema.

Velikim uspjehom smatra i činjenicu da različite okolnosti nisu uticali na dobre odnose sa dragim ljudima koje je upoznao kroz odrastanje, školovanje, sport i posao.

Smatra da treba živjeti na način da njegujete vrijednosti u koje vjerujete. Ljude treba tretirati onako kako biste htjeli da se oni odnose prema vama.

- To znači da ne treba ogovarati i ne osuđivati već se staviti "u tuđe cipele" te biti ljubazan, cijeniti prijatelje i porodicu, slušati ih, nastojati popraviti nedostatke, i biti istrajan.

Povjerenje nastoji opravdati rezultatom. Što je stariji uvrede, poniželja i omalovažavanja lakše oprašta ili ih ignoriše.

- Onima koji smiju da ih iznesu pod svojim imenom i prezimenom, sa prikazanim likom i djelom, opraštam s osmjehom. Podstičem kulturu otvorene razmjene mišljenja, stavova i argumenata dok god je to u okvirima pristojnog ponašanja i debate. Ipak, preduslov za to je da učesnici u debati imaju određen nivo emocionalne i socijalne inteligencije što je okvir da diskusija neće preći granice kolegijalnosti i korektnosti.

Za neostvarene planove, kaže, dugačak je spisak. Planira da položi ispite za još neke licence u zemlji i inostranstvu koje se odnose na oblast finasnija i finasnijskih tržišta.

- Planiram i da usavršim kuvanje. Još nisam istrčao polumaraton za manje od 100 minuta, a raste i spisak knjiga koje ću da pročitam.

Za kraj nam kaže da je planova još mnogo. Kad se oni realizuju i kad glava osijedi nada se da će biti povoda da priča o ponosu i najvećem životnom uspjehu.

Slobodana Šubara

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.