Izvor: eKapija | Nedjelja, 08.09.2019.| 18:40
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Vladislav Lalić, regionalni direktor IKEA - Život i posao su maraton, a ne sprint

Vladislav Lalić je Beograđanin, koji cijeli svoj život putuje po svijetu i mijenja mjesta boravka, ali ga korijeni uvijek vraćaju mjestu rođenja. Svoju, i želju supruge, ispunio je 2009. godine. Od tada živi u Beogradu, sa zaduženjem potpredsjednika Upravnog odbora Savjeta stranih investitora Srbije i regionalnog direktora za razvoj kompanije IKEA za jugoistočnu Evropu.

- Promjene mjesta boravka obilježile su dio mog života, iako mi je oduvijek bilo najljepše u Srbiji, u Beogradu, sa svim manama i vrlinama. Težio sam sa porodicom da se vratim. Oženjen sam i imam dva sina. Jedan je rođen u Turskoj, a drugi čim smo se vratili u Beograd - započinje razgovor za eKapiju.

Rođen je 22. septembra 1969. godine. Otac mu je Vojislav Lalić, pravnik, ali mnogo poznatiji kao eminentni novinar, jednako kao i stric Borislav. Majka se bavila advokaturom, dok je mlađi brat arhitekta.

Iako je u detinjstvu mnogo puta mijenjao mesto boravka, kaže da se ovog perioda sjeća kao bezbrižnog. Četiri razreda osnovne škole završio je u Beogradu, a potom nastavio obrazovanje u internacionalnoj, američkoj školi u Švedskoj, odakle je otac izvještavao.

Potom je u Zemunu završio gimnaziju, a studije ekonomije u Grčkoj, na američkom fakultetu, gdje je otac radio kao dopisnik Tanjuga.

- Vratio sam se u Beograd 1991. godine u januaru. Već u aprilu sam se prijavio konkurs u kompaniji IKEA, koja je tada imala start šop u hotelu Hajat, otvoren marta 1991. godine. Ipak, zbog sankcija, u junu sledeće godine je zatvoren. IKEA je tada obećala da će svi radnici ponovo imati priliku da rade u ovoj kompaniji, ukoliko se ikada vrati u Srbiju. To obećanje je ispunila - kaže naš sagovornik.

Narednih 17 godina Vladislav je proveo živeći u inostranstvu i radeći za kompaniju IKEA. Jednu godinu bio je u Sloveniji, pet godina u Rumuniji, sedam i po u Turskoj i tri u Španiji. Bavio se nabavkom za cijeli Bliski istok, centralnu Aziju, Egipat, Tursku, a posljednje tri godine prije povratka u Srbiju bio je direktor nabavke za jugozapadnu Evropu - Španiju, Portugal, Veliku Britaniju, Francusku i Belgiju.

Posao ga je vratio u Beograd, kako bi kompanija IKEA prošrila poslovanje i u regionu. Tako je prvo otvorena robna kuća u Zagrebu, kao i outlet centar. Otvoreni su objekti u Beogradu, Bukureštu, plan za sledeću godinu je Ljubljana, kao i otvaranje prve robne kuće u Kijevu. Takođe, u planu je otvaranje ritejl parka u Beogradu, odmah pored robne kuće IKEA.

Kako naglašava, čovjek mora da bude svjestan odakle je:

- Ja sam iz Beograda, moj otac je iz Crne Gore i smatram se Srbinom. Rođen sam ovde, a najvažnije je kako se čovjek osjeća. Ja se osećam tako i tako sam vaspitao svoju djecu, zajedno sa suprugom. Treba da znaju da su odavde, da su Srbi, a da naravno poštuju i uvažavaju sve druge - naglašava Lalić.

Iako nijedna zemlja ne može da stane rame uz rame sa Srbijom, Vladislavu je u najljepšoj uspomeni ostala Turska.

- Ono gde ste rođeni ima svoje specifičnosti i ne može se nadomjestiti ničim. Ipak, Turska mi je ostala u izuzetno lijepom sećanju, ne samo što nam se stariji sin rodio tamo, već i kao zemlja, narod. Moje iskustvo, što privatno, što profesionalno, bilo je sjajno. To je divna zemlja za život, a narod vrlo otvoren i ima dosta sličnosti sa nama po mentalitetu - kaže Vladislav.

Posebno naglašava da su Turci disciplinovani i vrijedni, pa je IKEA u ovoj poslovno potentnoj zemlji ostvarila izuzetne rezultate, i to u relativno kratkom periodu od 1998. do 2005. godine, kada je poslovni promet višestruko uvećan.

- Ti rezultati govore sami po sebi. Profesionalno, mi smo kao kompanija imali sjajne rezultate, a njih ne možete da ostvarite ako nemate sa druge strane nekoga ko može da odgovori vašim zahtjevima i da vas prati - smatra sagovornik.

Selidba iz zemlje u zemlju obogatila je Lalićev riječnik novim jezicima. Tako se danas tečno služi, pored engleskog, i švedskim, govori rumunski, a kako kaže, za španski mu je potreban mali podsjetnik.

Život i posao su maraton, a ne sprint

Od oca i strica je naučio da, ako puno radite, a volite svoj posao, to je onda privilegija. Zbog njihove novinarske profesije stekao je širinu, drugačije vidike i shvatio da život u drugoj zemlji ima i svoje prednosti, iako se uvijek vraćao Beogradu.

- Upoznajete nove ljude i postajete bogatiji čovjek, koji drugačije sagledava stvari, stičete iskustvo, radoznalost, koja je karakteristika novinarske profesije. To je velika vrlina i vjerujem da to ne bih stekao u toj mjeri da nije bilo profesije kojom se bavi moj otac, koji i danas piše, iako u osmoj deceniji - smatra Vladislav.

Sjeća se da je, dok je odrastao, kuća bila puna novina, pa ih i dan danas kupuje, posebno kada putuje avionom.

Vladislav smatra da je privilegija da radite ono što volite i za šta ste se školovali. Posebno ukoliko su vrijednosti koje kompanija neguje vrlo približne vrijednosnom sistemu samog čovjeka, kao što je slučaj kod njega. Duboko veruje u četiri principa.

- Naporan rad, istrajnost, disciplina i skromnost su suština i moja lična filozofija. Riječ je o sistematičnom radu, a da kada se susretnete sa problemom ne odustanete. Nije stvar da li ćete pasti, nego koliko ćete se brzo podići - uvjeren je sagovornik eKapije.

Napominje da se mnoge stvari u poslu mogu primjeniti iz sporta, posebno kada je riječ o disciplini.

- Disciplina je jako bitna. Svjesno se odričete, istrajni ste, ne posustajete kako biste došli do cilja. Čovjek mora da bude sa obje noge na zemlji, jer je uspjeh relativna kategorija. Ne bi trebalo da poleti visoko, jer je skromnost jedna od najvažnijih vrijednosti koje čovek može da ima. Život, a i posao, su maraton, nisu sprint. To je jako bitno da se ne zaboravi. Ako vi trčite određenim tempom, koji je prilagođen da stignete u najbržem mogućem roku, ali i da izdržite, to je jako bitno - objašnjava Lalić.

U skladu sa skromnošću kojom se vodi, ne želi da izdvaja svoje poslovne uspjehe, već kaže da je ponosan kada uradi sve što je do njega, te da je na drugima da procjene da li je to uspešno.

- Ponosam sam na sve što smo uradili u regionu, a mogu da izdvojim robnu kuću u Beogradu, što je i profesionalno, emotivno i lično, bilo ostvarenje nekih snova i ambicija započetih prije više od 25 godina. Kada čovjek uradi najviše što može, rezultati dolaze, ciljevi se ostvaruju. Treba imati sreću, ali je i provocirati, rizikovati - vjeruje Vladislav.

Balans poslovnog i privatnog je moguć

Sticanjem iskustva, čovjek svoje obaveze može da prilagodi i da napravi balans između privatnog i poslovnog dijela života. To je iskustvo našeg sagovornika. Uvjeren je da čovjek ne može samo da radi, jer to nije dugoročno održivo.

- Ja se trudim da ne radim vikendom, jer radni dan traje dugo, a vikend je za porodicu, prijatelje, za sebe samog. Ipak, sve zavisi od čovjeka do čovjeka. Meni ova formula omogućava da ostvarujem poslovne ciljeve, a da sa druge strane da ne zanemarim i porodicu.

U tom duhu se trudi da rekreativno svake nedelje ujutro igra košarku sa prijateljima. Veliki je ljubitelj sporta i vjeruje da čovjek u sportu može da primjeni mnoge prave vrijednosti sa kojima se susreće što u poslu, što u svakodnevnom životu.

Ovaj veliki navijač Crvene zvezde, svoju, kako kaže iracionalnu ljubav prema klubu, prenio je i na sinove. Strast koja ga ne napušta naslijedio je od dede. Upravo je Zvezda bila jedna od stvari koja mu je nedostajala u inostranstvu.

- Zvezdu mnogo volim i gledam, prije svega, fudbal i košarku. Sa drugarima idem na utakmice i to je već ritual. Taj dio života mi je mnogo nedostajao, a neke stvari kod kuće ne mogu da se nadomeste. Ne mogu ja da navijam za Galatasaraj, Real Madrid, Steauu. Mogu jedino za Zvezdu. To je uostalom jedna od najvažnijih sporednih stvari na svijetu! - napominje Lalić.

Savjet stranih investitora se zalaže za bolju poslovnu klimu

Vladislav Lalić obavlja još jednu dužnost - potpredsjednik je Upravnog odbora Saveta stranih investitora (FIC).

Savjet stranih investitora je nezavisna institucija, koja okuplja više od 100 velikih stranih kompanija, koje imaju istorijat dugoročnog poslovanja. Do sada su investirale skoro 34 mlrd EUR u Srbiju i zapošljavaju više od 100.000 ljudi.

- Mi ne zastupamo interese jedne kompanije i ne riješavamo pojedinačne probleme jedne kompanije, već se zalažemo za poboljšanje poslovne klime, kako bi taj ambijent bio održiv, konkurentan, privlačan za druge investitore - napominje Lalić.

Dodaje da je značaj Savjeta i u tome što su ove kompanije prepoznate kao one koje u poslovanju zastupaju visoke etičke standarde. To je u vezi sa načinom i ophođenjem prema svojim zaposlenima, načinom na koji posluju. Dobar su primjer drugima, jer imaju visok standard poslovanja.

- Savjet ima značaj u dijalogu sa relevantnim institucijama, a prije svega sa Vladom, kojoj daje konstuktivne predloge kroz 11 komiteta. Ovaj rad je ekspertski i detaljan, a tiče se zakonske regulative, podzakonskih akata i tako dalje. Kroz Belu knjigu, koju objavljujemo jednom godišnje u novembru, pokušavamo da ukažemo na oblasti koje bi trebalo poboljšati i struktuirano pratimo šta se dešava u oblastima gdje smo predložili da se neke promjene dese - objašnjava Vladislav.

Dodaje da sa Vladom njeguju partnerski, otvoreni odnos i interakciju koja se zasniva na poštovanju, razumijevanju i prihvatanju. Ipak, nisu do kraja zadovoljni.

- Kroz Belu knjigu dajemo predloge za poboljšanje poslovne klime i u njima mjerimo gde je došlo do značajng napretka, određenog napretka i nikakvog napretka. U suštini, ono što smo mi uspjeli da dostignemo prošle godine bilo je na nivou jedne trećine prijedloga, koji su dostigli određeni napredak. To za nas nije neki zadovoljavajući nivo, vjerujemo da bi trebalo da bude pola, odnosno, da svaka druga preporuka pokaže određeni napredak - napominje Lalić.

U svrhu toga je prije dvije godine sa Vladom Srbije osnovana radna grupa koja bi trebalo da objedini rad relevantnih ministarstava i komiteta FIC, kako bi se na prijedlozima na još organizovaniji način radilo.

- Nažalost, ta radna grupa nije bila u funkciji, pa se nadamo da će se to promjeniti tokom ove godine. Mi smo osam oblasti definisali kao prioritetne, a samo u domenu nekretnina i inspekcijskog nadzora došlo je do nekog značajnijeg napretka. Trebalo bi da budemo efikasniji i da predlozi daju značajnije rezultate. Digitalizacija, stečaj i propisi deviznog poslovanja ostarili su umjeren napredak, a po pitanju poreza, radnog prava i bezbjednostu hrane nije bilo napretka. To bismo želeli da se promjeni. Nadamo se i vjerujemo da će doći do pomaka, jer će to direktno uticati na bolju poslovu klimu. To je u interesu svih investitora - napominje Lalić.

Savet svake godine ima i sasatanak sa delegacijom MMF-a i sa EU. Kako napominje naš sagovornik, MMF vrlo pažljivo prati šta se radi u Beloj knjizi, a u oktobru FIC posećuje Brisel.

- Voljeli bismo da vidimo napredak u tri oblasti: održiva finansijska konsolidacija kroz korporatizaciju javnih preduzeća, dosledna primjena zakona i veća transparentnost u javnim konsultacijama. To bi uticalno na brži rast srpske ekonomije, koji je održiv, stabilan, ali nije dovoljno velik, koliko bi mogao da bude. To bi doprinelo bržem razvoju, većoj konkurentnosti i povećanje standarda građana. Sve su te stvari povezane - uveren je Vladislav Lalić.

Kada je riječ o izvještaju Financial times-a, po kojem je Srbija na prvom mjestu po broju stranih direktnih investicija, Lalić vjeruje da je riječ o kombinacija više faktora.

- Postoji fiskalna disciplina, fiskalna konsolidacija, a makroekonomska stabilnost daje investitorima dobar znak, kako stranim, tako i domaćim, koji bi trebalo da imaju jednak tretman i jednake uslove. Svaki investitor voli predvidljivost, da zna na šta može da računa, da rizik bude na što nižem nivou. Definitivno postoje pomaci, koji su doveli do većeg broja istranih investicija. U toku je veliki broj infrastrukturnih projekata i drugih komercijalnih projekata, tu su između ostalih kineski i japanski investitori, Šandong Liglong, Toyo Tires. Povoljan investicioni momenat treba iskoristiti na pravi način i kroz dalje poboljšanje poslovne klime i okruženja, stvoriti osnovu za dugoročno održivi ekonomski rast. Mislim da ništa ne uspjeva dobro kao dobar primjer. Ako imate zadovoljnog investitora, koji želi da poveća broj svojih investicija ili da preporuči nekom drugom da dođe, bitno je da prenese dobro iskustvo, jer se tako lakše donose odluke - zaključuje potpredsednik Upravnog odbora Saveta stranih investitora Vladislav lalić.

Aleksandra Kekić
Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.