Izvor: eKapija | Četvrtak, 27.06.2019.| 12:58
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Borislav Tadić, potpredsjednik Deutsche Telekoma - Budućnost, šanse i lijepi trenuci se ne čekaju

Borislav Tadić
Prvi džeparac zaradio je već sa 14 godina, "kao neko ko zna sa računarima", volontirao kao šesnastogodišnjak, dok je "malo ozbiljnije pare" počeo da zarađuje kada je imao 18 godina, radeći za UNDP, BBC Consulting, Mediacentar... Putovanja su mu strast, obišao je 66 zemalja i skoro sve kontinente i, kako kaže, sve te zemlje su ga nevjerovatno oplemenile i proširile horizonte.

- Većinu mladalačkih želja sam ostvario, od najsmjelijih avantura do doživljaja o kojima se mogu pisati knjige. Ipak, želja mi je da u skorijoj budućnosti proširim porodicu i doktoriram. Na duže staze, volio bih kad bih društvu mogao da ostavim neku ustanovu, park ili fondaciju - počinje svoju priču za eKapiju potpredsjednik Deutsche Telekoma, Borislav Tadić.

Ovaj rođeni Banjalučanin je, kako kaže, dio jednog velikog i angažovanog tima, koji čini sve da bolje poveže ljude u Evropi i širom svijeta.

- Sa većom odgovornošću dolazi i šansa da kao pojedinac mjerljivo više učinite, kako za svoje klijente, tako i za radnike i društvo u cjelini. Ako se na pravi način usmjere lični talenti, ne postoji ono što ne možete postići, kako na nivou kompanije, tako i na nivou doprinosa struci, nauci i društvu u cjelini.

Potpredsjednik jedne od najvećih kompanija u Evropi, Deutsche Telekoma, rođen je 1982. godine. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u rodnoj Banjaluci, a kako nam kaže, imao je sreću da provede divno djetinjstvo u sretnoj porodici, sa mlađim bratom, roditeljima, bakama i dedama, te kasnije dobrim društvom koje je rado diskutovalno i filozofiralo "o svemu i svačemu".

- Ratno i posljeratno vrijeme u Banjaluci me je dodatno motivisalo da se rano angažujem u društvu i na neki način su me te godine očvrsnule. Sjećam se kada je 2012. u Minhenu na nekoliko sati nestalo struje, moje kolege su bile u čudu, a ja sam se prisjetio devedesetih i jednog perioda od 40 dana u mraku, a nerijetko i bez tekuće vode. Neke situacije, jednostavno, nauče čovjeka da se ne uzbuđuje zbog sitnih stvari.

Već kao dječak bio je zaljubljenik u tehniku i kompjutere, programirao je za džeparac u srednjoj školi, pa je odluka za studij elektrotehnike u Banjaluci došla kao logičan izbor.

- Ipak, s obzirom na to da se studij tada primarno bavio elektrotehnikom, fizikom i matematikom na nižim godinama, novi studijski program u Gracu koji je spajao inženjerstvo, razvoj softera sa ekonomijom i poslovnim menadžmentom bio je pravi izbor za mene i prijavio sam se.

Vrijeme studija na Tehničkom univerzitetu u Gracu pamti po "sazrijevanju", navikavanju na novu geografsku, jezičku i kulturnu sredinu, po prijateljstvima koja traju do danas, po skromnom načinu života i kvalitetnom obrazovanju.

- Generalno, nevjerovatan je osjećaj kada imate priliku da doživite stvari o kojima smo učili u školi, kao što su Leonardova Mona Liza ili Kineski zid, ili da radite sa nekim ličnostima koji su formirali moju struku.

Brz napredak u karijeri

U Austriji je brzo postao projektni radnik i studijski asistent na nekoliko instituta TU Graca, kasnije i poznatom Fraunhoferu. Paralelno je godinama, uz studij, radio za Siemens, te kasnije kompaniju Magna International. Uz anganžman u raznim akademskim i studentskim organizacijama, bio je aktivan i po 14 sati dnevno, ali to mu je kasnije itetkako pomoglo da ubrza karijeru.

- Karijeru sam zatim nastavio u Švajcarskoj, odnosno u Cirihu, za stratešku konsultantsku kuću Detecon, a nakon dvije godine sam počeo karijeru u Deutsche Telekomu u Bonu. Iz Bona sam odlazio na projektne zadatke širom svijeta, te proveo više od godinu dana u Južnoj Africi i Kaliforniji, Sudanu, Tanzaniji i Bruneju.

Voli svoj posao i ističe da je digitalna transformacija fantastičan proces promjene, učenja i razvoja. U samo dvije godine obučili su hiljade ljudi u najnovijim tehnologijama, otvorili nova radna mjesta, ubrzali i pojednostavili procese, uveli nove alate, te imali mjerljiv pozitivan učinak na iskustvo svojih korisnika.

- Unutar Deutsche Telekom grupe sam rastao kroz nove pozicije svake tri godine u prosjeku, čime sam stekao sve više i više odgovornosti. Prirodno je da čovjeku vremenom sposobnosti i apetiti rastu, te da uvijek mora da preispita da li je njegov posao adekvatan za životnu fazu u kojoj se nalazi. Ja to redovno radim. Digitalni sektor, u kojem se takmiče vrsna telekomunikaciona, IT i OTT preduzeća poput Amazona i Google, je izuzetno dinamičan, te obavezuje da se svaki dan razvijate kako biste ostali u igri. Puno obaveza i dug radni dan znači da morate da sačuvate smirenost i da znate prioritete, ali i ne zaboravite "veliku sliku" i kvalitetno provođenje slobodnog vremena.

Kaže da je Evropa ključno tržište za Deutsche Telekom, kao i da region Zapadnog Balkana igra važnu ulogu za kompaniju.

- Već 18 mjeseci je Deutsche Telekom grupa poptuno fokusirana na spajanje svoje kompanije T-Mobile US sa kompanijom Sprint u SAD, što je jedna od najvećih investicija Deutsche Telekoma u novije vrijeme. Kada se taj proces uspješno završi, ponovo će fokus biti na jačanju na regionalnim i evropskim tržištima.

Pozitivan stav, "držanje riječi" i svakodnevno zalaganje je ono što cijeni kod kolega. Cijeni i široke lične vidike van poslovnog okruženja, te kvalitetne argumente u diskusiji. Nijemci su u poslovnom kontekstu izuzetno produktivni i fokusirani.

- Cijeli tim mora da bude svjestan individualnih želja, snaga i slabosti svih članova, potrebno je da se ljudi poštuju i da budu spremni da pomognu jedni drugima. Pravi lider je dio tima, djeluje kao "enabler", sluša različita mišljenja i prilagođava stav kada je to potrebno, a ne kao neko koga se plašite ili slijepo pratite.

Voli da upoznaje nove kulture, ljude, floru i faunu, arhitekturu, zbog čega je često na putu. Bio je u 66 zemalja, na skoro svim kontinentima.

- Putovanja nevjerovatno oplemenjuju i šire horizonte. Svaka zemlja je posebna, sa svojom kulturom i ljudima - u Njemačkoj je najveći fokus na poslovanju, u Kaliforniji i Silicijumskoj dolini je pragmatično, sve funkcioniše, očekuje se velika kreativnost i uspjeh, dok se u Južnoj Africi najbolje "uči" različitost i povećava stepen tolerancije i otpornosti. Kulturološki su me oduševili jugoistočna Azija, Kina i Japan, dok bih osim Evrope, život mogao zamisliti i u Južnoj Americi, zbog klime i zanimljivog temperamenta.

Često razmišlja o povratku u rodni grad zbog porodice i prijatelja iz djetinjstva.

- Uz spremnost partnerice, adekvatnu valorizaciju rada i odriješene ruke da pokrenem pozitivne promjene i rast, rado bih pokušao da dam skroman doprinos sredini u kojoj sam odrastao. Radovalo bi me kada bi se školstvo, zdravstvo i infrastruktura, te kultura življenja brže razvijali. Volio bih i kada bi Banjaluka bila čistija, sa više stranaca i povezanija sa drugim dijelovima svijeta.

Arheolog ili političar

Zadovoljan je svojim profesionalnim izborima, međutim da je rođen u 19. vijeku, bio bi istraživač južne hemisfere ili arheolog. U prošlom vijeku bi ga, kaže, vjerovatno privlačila politika.

- U 21. vijeku, kada digitalizacija rapidno mijenja živote milijardi ljudi, mislim da je ovo izvrsna profesija i ne bih je mijenjao. Volio bih da se više bavim humanitarnim i naučnim radom, ali nadam se da će mi se i za to pružiti prilika, na pravom nivou.

Slobodno vrijeme provodi u krugu porodice i prijatelja, bavi se sportom i naučno-istraživačkim radom u domenu implementacije informacionih tehnologija za mir i bezbjednost.

- Sport je izuzetno važan za održavanje ravnoteže kada radite posao gdje morate da sjedite i do 14 sati dnevno, što za stolom, što u avionu. Zato pokušavam da praktikujem trčanje, teretanu, penjanje i plivanje. Jednom godišnje isprobam neki ekstremni sport, poput bundži džampinga ili Strongman takmičenja.

Od gala večera do amazonskih prašuma

Smatra da treba živjeti aktivno i ispunjeno, "kao da sutra nećete biti živi". Budućnost, šanse i lijepi trenuci se ne čekaju, nego stvaraju i "dišu" punim plućima svaki dan.

- Jedan dan sam ujutro bio na poslu u odijelu i kravati, a popodne skakao sa 4.000 m iz aviona. Spavao sam duboko u Amazonskoj prašumi, izlazio pod svjetlima Njujorka i Las Vegasa, divio se arhitekturi Petrograda, brojao zvijezde u čileanskoj pustinji Atakama, penjao se na vulkan sa kojeg se istovremeno vide Atlantik i Pacifik, plivao sa piranama i ajkulama, jeo škorpije i tarantule, mazio leoparda u Africi, "meditirao" u hiljadama godina starim indijskim hramovima, slavio lokalne festivale i nove godine različitih kultura u Aziji. Prisustvovao sam gala koktelima uz najveće operske zvijezde, ali i večerao u sojenicama bez struje sa domorocima tropskog pojasa.

Ponosan je na to što je iz jedne ratom razorene zemlje otišao bez rodbinskih i kumovskih veza u potpuno novi svijet, te dokazao da naši ljudi koji se prilagode i integrišu, bez istih predispozicija koje imaju "lokalci", mogu biti jednako uspješni, ili uspješniji u novoj sredini.

- Talenat i znanje su samo preduslovi, potreban je veliki trud i prije svega, adekvatan stav da bi se postizali rezultati.

Osim roditelja i baka i deda, od kojih se najviše uči u godinama kada se formiramo, uzori su mu Nikola Tesla i Ivo Andrić.

- Učeni, otvoreni i neumorni ljudi koji su imali misiju i trajno promijenili svoju okolinu. Divim se i Jadavu Payengu, čovjeku koji je sam posadio šumu u Asamu u Inidiji, veličine nekoliko Central parkova sadeći drvo po drvo svaki dan 40 godina. U nekim segmentima i Jan Flemingov karakter Džejms Bonda, jer je neustrašiv, dobro obrazovan, imao je težak put od sirotišta do izvrsnih prilika koje mu se pružaju, ponosan na porijeklo i posvećen svojoj misiji. Ipak, jedan od najdražih filmova mi je Beninijev "Život je lijep", jer pokazuje kako se u najmračnijim situacijama može uz osmijeh učiniti nešto veliko.

Želja mu je da u narednim godinama posjeti još zemalja, doživi i podijeli nova iskustva, napreduje u karijeri, te pomogne nepoznatim ljudima ili kako kaže, da svaki dan ima pozitivan odgovor na pitanje - "kada si posljednji put doživio nešto prvi put"?

- Ja sam jednostavan čovjek koji konstantno sanjari i pokušava da dio tih snova realizuje. Jedino je promjena stalna, tako da se nadam da ću još više snova, tuđih i svojih, moći da ostvarim u godinama koje dolaze.

Slobodana Šubara

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.