Marinko Tomić, generalni direktor EuroExpressa - Pažljivo slušajte pametne ljude

Vrlo rano je shvatio da ima osjećaj za biznis i da je rad sa ljudima nešto što voli i u čemu je dobar. Nikada nije želio da mu život bude predodređen i monoton, što se, kaže, i nije desilo. Izazovi i želja za uspjehom motivisali su ga da uvijek radi nekoliko poslova, a već u ranim dvadesetim započeo je svoj prvi privatni biznis. Danas je na čelu vodeće firme za brzu poštu u BiH, sa više od 500 zaposlenih.

- Moj savjet je da pažljivo slušate pametne ljude oko sebe. Ideje za svoje poslove uvijek sam dobijao upravo slušajući - kaže na početku razgovora za eKapiju generalni direktor i vlasnik banjalučkog EuroExpressa Marinko Tomić.

Rano djetinjstvo proveo je u Njemačkoj, da bi se u rodnu Tuzlu vratio poslije završene osnovne škole.

- Oduvijek sam želio da se vratim u Tuzlu iz koje sam otišao kada sam imao pet ili šest godina. Međutim, ubrzo nakon povratka počeo je rat u BiH i sa roditeljima se ponovo vraćam u Njemačku. Tamo sam nastavio školovanje i ostao sve do 2007. godine.

Posle završene srednje škole Tomić započinje svoj prvi privatni biznis.

- Imao sam 21 godinu kad sam otvorio klub u Augsburgu i dobro sam se snalazio u tom poslu. Nije to bila neka velika investicija iz ove perspektive, ali za nekog takog mladog, ipak jeste. Kada imate 21 godinu novac trošite bez razmišljanja da će vaš posao u jednom trenutku možda stati. Živite i ne razmišljate, ali možda tako i treba... Nije mi žao, jer sam na vrijeme proživio sve. Baš tada sam i shvatio da mi rad sa ljudima "leži", kao i da imam dobar osjećaj za biznis.

Vrlo brzo nakon ulaska u ugostiteljski biznis, naš sagovornik ulazi u novi posao - otvara marketinšku agenciju i u tom poslu ostaje skoro 10 godina, paralelno sa ugositeljstvom.

- Ideja za marketinšku agenciju je nastala slučajno. U razgovoru sa prijateljem koji se bavio nečim sličnim na vrijeme smo prepoznali da je to interensantan i perspektivan posao. Ušli smo u partnerstvo sa Nijemcem koji je već bio u marketingu i otvorili smo agenciju. Pokrivali smo tržište Njemačke i dio Austrije i Švajcarske. Poslije smo se proširili i na Španiju i Francusku. I u ovom poslu sam se prepoznao i dobro snalazio, iako nisam kreativac koji je lično kreirao reklamu. Bio sam vrlo sposoban da prodam prostor za reklamiranje - od bilborda, do emitovanja na TV-u i radiju.

Kaže da se nije plašio novih pokušaja u biznisu. Nikada nije mirovao samo sa jednim poslom i uvijek je tražio nove izazove.

- Prije nešto više od 10 godina došla je ideja za brzu poštu. Razgovarajući sa nekim ljudima prepoznao sam da postoji prostor za otvaranje još jedne firme za brzu poštu, sa uslugom i kvalitetom koji tada nije postojao kod nas.

Glavni motiv mu je da bude najbolji u onome što radi i, iako misli da je to već postigao u ovom biznisu, i dalje se trudi da bude još bolji. To mu daje dovoljno energije i snage da u poslu bude uspješan.

- Na čelu EuroExpressa sam od osnivanja 2007. Najveći izazov svakog poslodavca, pa i mene, je da garantujem budućnost firme i obezbijedim egzistenciju svih zaposlenih.

Zadovoljan je jer radi ono što voli, posao mu nije monoton i svaki dan nosi novi izazov i bitne odluke, koje, kaže, nekada nisu jednostavne, ali sve to čini život interesantnim.

- Preporučio bih svakom mladom preduzetniku i nekome ko kreće sa biznisom da pokuša da radi ono sa čim može da se indentifikuje, da može da kaže "To mogu da predstavim, to mogu da zastupam", jer novac kao motiv bi trebalo da bude sekundaran, a primaran je uspjeh. Novac će doći kao rezultat svega toga.

EuroExpress trenutno ima 24 lokacije na kojima možete predati pošiljke. Pokrivena je cijela BiH i, kako Tomić tvrdi, imaju najgušću i najoptimalniju mrežu u BiH.

- U budućnosti želimo dodatni razvoj i nove centre, kao i usavršavanje usluge prema klijentima, što ćemo i postići jer konstantno zapošljavamo kvalifikovane kadrove koje kroz interne obuke usavršavamo i dajemo im priliku za napredak. Imamo tim koji se bavi edukacijom i motivacijom zaposlenih i mislim da je to razlog uspjeha EuroExpressa. Imamo više od 500 zaposlenih i više od 300 vozila, što nas čini liderom u BiH.

Početak u vrijeme krize

Iako je Euro Express nastao 2007. godine, u vrijeme početka krize, kaže da ga to nije spriječilo da pokrene posao.

- Krize uvijek postoje, pogotovo na našem podnjeblju, i uvijek smo u nekoj krizi. Kriza ne smije biti prepreka za bilo kakav početak. Potrebno je uložiti dovoljno energije i entuzijazma u svaki posao i tada prepreke ne postoje. Iskreno, moj početak nije bio lagan, ali kada se posvetite nečemu kako treba, rezultat mora doći. Morate biti prisutni i srcem i mozgom. Ako radite samo mozgom, to nije to, kao ni ako radite samo srcem. Ako nema rezultata, nešto fali.

Kod saradnika cijeni direktnost, iskrenost i odanost. Ističe da je u svakom poslu ključan timski rad, pa i ako imate samo dva zaposlena, moraju da funkcionišu kao tim.

- Isto je i u privatnom životu, odnosno u porodici. Ako u porodici ne postoji timski rad, onda ona ne funkcioniše. Bez timskog rada ne postoji uspjeh.

Kao najveći uspjeh u karijeri smatra to što je omogućio velikom broju zaposlenih zadovoljstvo u poslu i osiguranu egzistenciju.

- Opet bih birao isti put. Možda bih neke greške izbjegao, ali iza svakog uspjeha stoji niz prethodnih neuspjeha ili pogrešnih koraka. Neke greške sam morao ponoviti kako bih shvatio da su bile greške, ali mislim da bez njih ne bi bilo ovoga danas.

Sve što je postavio kao cilj, ostvario je. Nada se da ovo ne zvuči pretpotentno, i dodaje da ovo ne znači da se ne rađaju nove ideje i da sebi ne postavlja nove izazove za budućnost.

- Dok je živ čovjek ima neke ideje, i treba da ih ima jer ga one održavaju živim i vedrim. Svakodnevno dobijam ideje o kojima razmišljam, neke sam postavio kao ciljeve. Iskreno, mogu da kažem da nema ničega što sam poželio da bar nisam probao. Ako postoje želje i ciljevi, nema razloga da se ne krene ka njima.

Sebe doživljava kao vizionara koji stoji iza svojih riječi.

- Imam iluzije koje se nisu ostvarile, a to je dječija želja da budem pilot ili specijalac. Čak sam se i kandidovao za vojnu akademiju i prošao sam konkurs, ali sam u startu odustao, jer je trebalo dosta truda, za šta nisam bio spreman u tom periodu života. Samo sam želio da mi život ne bude u rafovima i monoton, odnosno da nije predodređen. To sam uspio da postignem.

Najveći uspjeh i ponos su mu srećna i zdrava porodica.

- Kad god nam se pruži prilika, otputujemo. I danas se sjećam odlazaka na more u tinejdžerskim danima, zajedno sa izviđačkim grupama. Spavali smo u šatorima, vrijeme provodili uz gitare pored logorske vatre. To je bilo bezbrižno djetinstvo. Volio bih kada bi i naša djeca mogla da prođu nešto tako, mada je to sada teško. Oni virtuelno proživljavaju sve ono što smo mi u stvarnom svijetu.

Kaže da osim vremena koje provodi sa porodicom, voli i da ode u provod sa društvom, uz neku lijepu muziku i čašu dobrog pića.

- To mi daje odušak i time negativnu energiju izbacujem iz sebe kako bih sutradan bio nasmijan i opušten na poslu.

Slobodana Šubara