Izvor: eKapija | Petak, 11.05.2018.| 08:44

Adnan Smailbegović, vlasnik firme Wood Team i predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH - Samo rad daje rezultate

Adnan Smailbegović
Više od dvije decenije traje preduzetnička karijera Adnana Smailbegovića, predsjednika Udruženja poslodavaca FBiH, vlasnike firme Wood Team iz Ilijaša i člana NO Preventa. Sve ovi tri funkcije nisu došle slučajno, jer se temelje na višegodišnjem radu, upornosti, ali najprije urođenoj "žici" za biznis. Zahvaljujući njoj, još u osnovnoj školi je sam zarađivao džeparac fotografišući slavlja i svečanosti u Brezi. Preduzetnik se, kako kaže, ipak rađa, to je urođeni instikt.

- Tada sam za samo sat ili dva izrađivao svih 36 fotografija sa snimka, a tada poznati slikar Rade iz Breze je izrađivao fotografije najmanje sedam dana, jer je čekao da se napuni snimak. A ja odem na jedno slavlje ili svadbu i "ispucam" svih 36 fotografija. Kasnije odem u laboratoriju, i sve fotografije budu gotove za sat, sat i po. To nikom nije bilo jasno. Tada, sa 13 godina sam zarađivao svoj novac. Niko me tome nije naučio. Kasnije sam samo slijedio svoj instikt – kaže na početku razgovora za eKapiju.

Rođen je u Visokom, odakle mu je majka, a otac je iz Breze, u kojoj je on živio do srednje škole. Gimnaziju je završio u Visokom, a Mašinski fakultet u Sarajevu. Nije imao dilemu koji fakultet upisati, jer su mu matematika i fizika bili omiljeni predmeti. Imao je i stipendiju Energoinvesta, u koji se i zaposlio nakon diplomiranja. Nakon nekoliko godina rada u tada velikoj državnoj firmi, shvatio je da to ne prija njegovom senzibilitetu.

- Visoko, u kom sam odrastao, je čaršija koje je poznata po zanatstvu i vrijednim ljudima, koji su se uvijek mimo državnih poslova bavili dodatno tekstilom, kožarstvom, obućarstvom. Tu sam i ja stekao radne navike i učio tapetarski zanat koji mi je kasnije puno pomogao kada je krenula priča oko formiranja Preventa. Kad se Prevent podizao, bio sam na svom terenu, jer sam znao posao sa kožom.

U vrijeme dok je radio u Energoinvestu izašao je Zakon o čekanju, koji je omogućavao da se radnicima koji žele da odu sa posla, uplaćuju doprinosi, ali ne i plata. On je to iskoristio i otišao iz Energoinvesta, i kasnije vrlo brzo pokrenuo privatni biznis.

- Volio sam da radim i zaradim, i kasnije potrošim novac na svoje potrebe i želje.

Poslije rata, trebalo je, kaže, raditi i naći načina da se zaradi. Razmišljao je čime da se bavi, jer je tržište bilo prazno i moglo se prodati sve što se proizvede. Firmu za proizvodnju obuće osnovao je 1996. godine i proizvodili su do 2.000 pari koje su plasirali širom BiH.

Kako je nastajao Prevent

Poslije toga, odlučuje da realizuje svoju ideju o tapaciranju autosjedišta kožnom galanterijom, jer to iskustvo stekao još u Visokom, gdje se bavio tapaciranjem. U to vrijeme upoznaje Nihada Imamovića, vlasnika ASA-e, koji se bavio uvozom Volkswagen automobila.

- Nazvao sam ga i pitao da li može da mi da spisak ljudi koji su kupili kod njega automobile, kako bih im ponudio ugradnju presvlaka. Vodio sam se idejom da uradim jedan ili dva auta sedmično i moglo bi se od toga lijepo živjeti. Nihad je pogledao kako sam uradio to u svom tadašnjem meganu i rekao da dobro izgleda. Otišli smo nakon toga kod njega u kancelariju kada je on pozvao Nijaza Hastora, koji je tada imao razvijen posao sa autopresvlakama. Zamolio je Hastora da takav biznis pokrenu i u Bosni. Hastor je tada rekao da ima kapaciteta za proizvodnju oko 100 preslaka dnevno. Mislio sam da je to neizvodljivo.

Ubrzo su on i Nihad Imamović otišli u Sloveniju gdje je Prevent imao svoje firme, kako bi se upoznali sa proizvodnjom.

- Zapanjilo me ono što sam vidio, te sam satima ostao u hali i gledao proizvodnju. Jedva su me izbacili. Tad sam se uvjerio šta je industrija, jer ono što sam ja do tada radio sa presvlakama bio je samo zanat.

Na povratku nazad u BiH, Nijaz Hastor ih zove i daje zeleno svjetlo da pokrenu proizvodnju autopresvlaka i u BiH. Sa Volkswagenom je dogovorio da kapacitet bude 1.000 presvlaka dnevno.

- Tako je počela priča sa Preventom, koji će naredne godine napuniti 20 godina rada. U toj kompaniji sam proveo 13 godina kao direktor i imali smo zaista veliku ekspanziju rasta. Krenuli smo sa 50 zaposlenih, a danas je više od 6.000. Po statistici, mi svakog dana otvorimo jedno radno mjesto.

Privatni biznis daje slobodu

Uz sve to, Adnan Smailbegović nije odustajao ni od svoje ljubavi ka namještaju. Zarađeni novac uložio je u firmu Wood Team u Ilijašu, koja sada ima 200 zaposlenih. Skoro cjelokupna proizvodnja ide u izvoz.

- S obzirom na to da sam bježao od rada u državnom sektoru, svakoga bih savjetovao da pokrene nešto privatno. Prije nekoliko godina savjetovao sam ćerku i zeta koji su arhitekte da krenu u svoj biznis i uspjeli su. Tu se krije sloboda. Naučio sam da uspjeh dolazi isključivo radom. Nekad vam se može učiniti da taj rad neće dati rezultate, ali vjerujte da hoće. To je poruka koju šaljem saradnicima - samo rad daje rezultate. Ko uspije na foru, to nije na duge staze.

Kaže da shodno njegovom iskustvu, od ukupnog broja ljudi sa kojima radite samo je njih 3 ili 4% briljantno.

- Šta god da im date da rade, urade odlično, uz neke male korekcije. Njih treba prepoznati i čuvati kao blago. Međutim, imate i 5% onih kojih je najbolje što prije se riješiti. Na kraju, ostaje velika većina koja će uvijek biti prosječna. Sa njima treba jako puno raditi, neki će biti bolji, neki lošiji. Uglavnom, u svakom timu svako je tu iz nekog razloga. Pravi menadžer sve ovo treba da prepozna, a kasnije motiviše i organizuje rad.

Vizionarstvo kao inspiracija

Da bi se kompanija razvijala i išla u nove izazove, kaže, zahtjeva nekog ko ima viziju. Postoje ljudi koji stvaraju firme i oni koji ih podižu i razvijaju, a on je kako kaže, u prvoj grupi.

- Pravo poduzentištvo je u stvari kad se pravi nešto novo, a upravljanje je menadžmet koji se može naučiti. Za lidera se ipak treba roditi, ali je i upornost ključ.

Kroz karijeru volio je da sluša druge, i kad je bio nadređeni i podređeni. Komunikacija, kaže, rješava 70% problema.

- Volio sam donositi odluke i to jeste najteže. Nekad one dođu iz stomaka, nekad po intuiciji, a često i na bazi činjenica. Ali se moraju donositi. Bolje je donijeti i pogrešnu odluku, nego nikakvu.

Svoju djecu usmjeravao je na tehničke fakultete, a ima objašnjenje zašto.

- Govorio sam im da su dvije najvažnije discipline u učenju matematika i jezeci. Bez jezika ste nigdje, a matematika vas uči rješavanju problema. Da biste riješili zadatak morate biti uporni i metodični. To je poseban način razmišljanja.

Srećan je što je imao priliku raditi sa interesantim ljudima u Preventu, od kojih je učio. Uzor mu je, kaže, Gazi Husrev-beg, osnivač Sarajeva.

- Zamislite, on je već u 16. vijeku osmislio nešto što i danas fukncioniše - Baščaršiju, Bezistan, Sahat kulu. Taj koncept i danas živi i samofinansira se. Bio je to vizionarski koncept koji evo traje vijekovima.

Teodora Brnjoš


Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.