Izvor: eKapija | Petak, 10.11.2017.| 11:39
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Ivan Rašković, gradski arhitekta - Banjaluka može biti centar regije i kapija zapadnog i centralnog Balkana

Ivan Rašković
Ivan Rašković postavljen je 1. septembra ove godine za gradskog arhitektu Banjaluke, čime je ova funkcija "oživjela" poslije 80 godina. Njemu je povjeren zadatak da sa kolegama arhitektama iz regiona kreira novi urbanistički plan Banjaluke, nakon što je posljednji donijet 1975. i prestao da važi 1990. godine.

U intervjuu za eKapiju Ivan Rašković govori o izazovima ovog posla, šta su do sada bile greške u urbanističkoj slici Banjaluke i na čemu treba bazirati budući razvoj.

eKapija: Na funkciju gradskog arhitekte Banjaluke dolazite 80 godina nakon što je Grad posljednji put imao osobu zaduženu za to. Koliko je ovo za vas izazov i odgovornost?

- Samim prihvatanjem date pozicije svaki profesionalac je u situaciji da "kruniše" svoju karijeru baveći se konceptualnim pitanjima jednog grada koji je uz to glavni grad jedne državne zajednice i bitan punkt jedne čitave regije. Mjera izazova i odgovornosti je, takođe, jasna. Iako je sama funkcija savjetnička, dakle, bez izvršne moći, jasno je da će moji stavovi, savjeti i prijedlozi ići direktno do gradonačelnika i ostalih institucija koje će ih, ukoliko smatraju da su valjani, i sprovoditi. Dakle, ono što se ostvari je i moja odgovornost, bez obzira što je drugi to sproveo. Stoga, izazov je veliki i opravdanja za neuspjeh nema.

Učiniću sve da izbjegnem jedan rasprostranjen manir naše sredine - prihvatanje privilegija, a odbacivanje odgovornosti. Često se kod nas ne shvata da, što je privilegija veća to je i proporcionalno odgovornost veća. One su, jednostavno rečeno, dijalektički nerazdvojne.

eKapija: Sa kolegama već uveliko radite na smjernicama za izradu novog urbanističkog plana, od koga se puno očekuje. Da li je u nedostatku plana, koji nije donijet još od 1990. godine, Banjaluka trpila neke posljedice u urbanističkom razvoju?

- Naravno, i to sistemske, baš kao i svi drugi gradovi koji su prošli tranziciju. Kažem prošli, jer je tranzicija završena. Iz socijalizma smo prešli u kapitalizam i to liberalni. Mnogi misle da od tranzicije ima još nešto, a u stvari nema, ona je gotova i ovo što živimo je "normalan" život u tržišnoj ekonomiji. Potrebno je da se na njega naviknemo, a ne da očekujemo da će se nešto dalje desiti ili još gore – da čekamo da će se "stara, dobra, vremena" vratiti.

(Foto: novak.elcic/shutterstock.com )
Urbanistički problemi Banjaluke su izraženi u dugom periodu planske i zakonske deregulacije, i takođe, oslabljene države. Sve zajedno je stvorilo uslove da interesi privatnog kapitala u mnogim slučajevima, ne uvijek, nadvladaju javni, kolektivni interes društva. Posljedica su neke investicije koje su nastale pod opisanim principom, kao i veliki broj regulacionih planova koji su urađeni bez sagledavanja šire situacije, i koji su pratili mikroprofitni interes. Oslabljena država tog perioda je sve to legitimisala kroz fenomen "servisnog urbanizma". Pomenuti regulacioni planovi, opet ne svi, moraju biti pretreseni da bi se vidjelo koji od njih se mogu uklopiti u buduću viziju Banjaluke, a koji su joj u suprotnosti.

Najzad, Banjaluka je, nažalost, dijeleći sudbinu regije, prošla kroz ratni period, što drugi tranzicioni gradovi nisu pa je u jednom periodu, razumljivo, urbanistički razvoj bio tercijarna, neaktuelna tema.

eKapija: Šta je do sada bilo haotično u urbanističkoj slici Banjaluke?

- Najprije, razumljivo, divlja gradnja, koja se razvijala u koncentričnim zonama oko urbanog jezgra. To je najhaotičniji vid razvoja banjalučkog gradskog tkiva.

eKapija: Da li ste u kontaktu sa građanima i nadležnim ljudima Gradske uprave uspjeli da prepoznate šta je ono što oni žele od budućeg razvoja Banjaluke?


- Za sada da. Smatram da sam uz njihovu pomoć, kao i uz dokument "Programski zadatak za izradu urbanističkog plana Grada Banjaluka", sagledao bar glavne teme budućeg razvoja grada. Naravno, uzevši u obzir da sam postavljen tek 1. septembra ove godine, još je dug put mog "uranjanja" u materiju.

(Foto: evronphoto/shutterstock.com)
eKapija: U svim većim centrima je poseban izazov pomiriti interese investitora i apele stručne javnosti. Da li se danas, generalno, više podilazi investitorima?

- Mislim da je situacija ipak bolja nego u periodu tranzicije, devedesetih. Ipak, i dalje postoje te tendencije koje se suzbijaju, najprije dobrim i pravovremenim planiranjem koje izlazi u susret investitorima čuvajući javni interes sa druge strane, kao i kontrolama, inspekcijskim radom i slično. Dobija se utisak da su periferije gradova ugroženije po ovom pitanju od centralnih zona. Tamo "divlja gradnja" i dalje postoji.

eKapija: Kako vidite Banjaluku u odnosu na veće gradove u regiji - Beograd, Zagreb, Ljubljanu? Da li Banjaluka može primijeniti neku njihovu uspješnu praksu?

- Svakako! Banjaluka se može poslužiti kako dobrim tako i negativnim iskustvima pomenutih metropola. Saradnja sa ovim gradovima je, koliko sam do sada vidio, na visokom nivou. Banjaluka nije mali grad, pa se mnoga sistemska poređenja mogu sprovesti, npr. pitanja saobraćaja, komunalnih mreža, zaštite okruženja, pitanje identiteta, uključivanje javnosti u gradske odluke i još mnogo toga.

eKapija: U kom pravcu bi trebalo razvijati budući urbani razvoj Banjaluke? Koji epitet biste željeli da date ovom gradu u budućnosti?

- Osnovno strateško opredjeljenje Banjaluke, zapravo njen koncept je da bude srednjoevropski grad. Njen složeni identitet generisan je geografskim položajem, istorijskim tokovima i kulturološkom podlogom kao posljedicom istorijskog razvoja. Cilj je da se razvije u održiv, infrastrukturno i prostorno efikasan, napredan, privlačan, značajan, okrenut građanima, udoban, energetski efikasan, demokratski i vizuelno lijep grad od regionalnog značaja. Centar regije i kapija zapadnog i centralnog Balkana - to je moguće!

eKapija: Koliko će trajati izrada plana i kada bi mogli govoriti o prvim idejama uređenja?

- To pitanje je nezahvalno jer izrada, a pogotovo donošenje plana, zavisi od nekoliko faktora koje obrađivač plana pa i sam inicijator ne mogu u potpunosti vremenski kontrolisati. To je, najprije, rad upravno-političkih foruma kao što su razna tijela, komisije i najzad – sama Skupština grada, što su sve predstavničke institucije u kojima su delegati iz različitih vrijednosnih, sistemskih i najzad, političkih opcija. U svim tim tijelima se vodi borba stavova, a za ostvarenje ciljeva koji su često suprotstavljeni. Stoga, donošenje plana se može razvući na period duži od predviđenog ili čak logičnog. Rok se, čak, može "sabotirati" i odlagati u nedogled, ako za to postoji npr. "zla" namjera nekoga ko se sa rješenjima u planu ne slaže. Stoga, pitanje ostaje bez preciznog odgovora i to iz navedenih razloga.

Teodora Brnjoš

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.