Izvor: eKapija | Srijeda, 29.03.2017.| 14:08
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Jasna Ornela Berry, glumica - Nisam dopustila da život prolazi pored mene, bila sam dio njega

Jasna Ornela Berry (Foto: azramag.ba)
Jasna Ornela Berry je glumica koju mnogi pamte po ulogama u filmovima i serijama koji su obilježili period od Jugoslavije pa do danas. Za Azru govori o bogatoj glumačkoj karijeri, prvoj ulozi koju je odbila, slobodnijim scenama koje je imala priliku igrati, porodici, ali otkriva i na koji način najradije provodi svoje slobodno vrijeme i zašto odlazi u šoping samo kad mora.

Glumica koja je obilježila pozorišnu, filmsku i televizijsku scenu još od perioda Jugoslavije pa sve do danas, i dalje se može pohvaliti poslovnim ponudama, kako u televizijskim serijama, tako i u filmovima. Prošle godine Jasnu smo imali priliku gledati na 22. Sarajevo Film Festivalu u filmu "Vlažnost", srbijanskog reditelja Nikole Ljuce, dok je ovih dana u programu televizija ponovo aktuelna serija "Dva smo svijeta različita", u kojoj igra Bahru, suprugu direktora pozorišta. Brojne su uloge po kojima ovdašnja publika pamti Jasnu - "Grbavica", "Dobro uštimani mrtvaci", "Crna hronika", "Lud, zbunjen, normalan"…

Jasna veoma otvoreno govori, i to je uistinu svrstava u red rijetkih glumaca ovih prostora, o svakom poglavlju svoga života. Na početku karijere zbog njene ljepote i fizičkog stasa, reditelji su je doživljavali fatalnom, zbog čega su joj nudili i uloge u kojima je trebala igrati malo slobodnije scene. Nikada Jasna nije izbjegavala ovakva pitanja, naprotiv, o njima je govorila otvoreno, iz pozicije vrhunskog umjetnika, čija radna biografija je ispunjena značajnim naslovima.

Sav svoj glumački raskoš pokazala je u filmu Jasmile Žbanić "Grbavica", u kojem je utjelovila lik dobre prijateljice Sabine, koja prijatelja ne ostavlja na cjedilu, već naprotiv, čini sve da pomogne nesretnoj majci, pred kojom je tek suočavanje s istinom da je dijete plod najstrašnijeg silovanja.

S jednom od najpoznatijih glumica ovih prostora, Azra je razgovarala prošle sedmice. "Dva smo svijeta različita", serijal koji nas ponovo podsjeća na vrijeme u kojem ne živimo samo mi već i šire okruženje, a u kojem caruje zvanje, ali ne i znanje, spoj dva načina života, primitivizma i nekulture i gradske bahatosti "Dva smo svijeta različita", spontano se nametnuo kao tema s kojom je Azra otvorila ovaj razgovor. Osim Jasne, u serijalu igraju još i Emir Hadžihafizbegović, Tatjana Šojić, Željko Duvnjak, Nermin Omić, Ivan Bekjarev…

– I prije sam veoma uspješno sarađivala s produkcijom "Fist" i s rediteljem Elmirom Jukićem, kojeg neizmjerno cijenim i volim. Pozvao me je i ponudio mi ulogu. Bahra je uloga koja se uveliko razlikuje od svih uloga koje sam do sada imala priliku igrati. Oduvijek sam željela igrati nekoga poput Bahre. To je bio veliki izazov za mene. Veoma sam uživala snimajući seriju u jednoj pozitivnoj atmosferi. Jedan period mi je bilo naporno snimati, jer sam uporedo, zbog pomjerenih termina snimala i igrani film "Unutra" u režiji Namika Kabila, u kojem sam igrala sve ženske likove, a bilo ih je šest s ogromnom količinom teksta.

U našoj zemlji se ne snima mnogo filmova, profesionalci objašnjenje nude u nedostatku finansijskih sredstava. Koliko je danas glumac uopće u prilici, u deficitu ponuda, dobrih scenarija, pa i samog broja ostvarenja koja se rade, birati uloge? Kakva je Vaša poslovna filozofija u tom smislu?

– Filmska produkcija je veoma važna za svaku zemlju, kao i kultura uopće. Kod nas ne postoji uspostavljen sistem finansiranja na nivou države. Ono malo novca s kojim raspolaže "Fondacija za kinematografiju" na nivou Federacije, nije dostatno ni za snimanje jednog ozbiljnijeg filma. Samo zahvaljujući upornosti i sposobnosti pojedinaca u potrazi za koproducentima, snimi se tu i tamo poneki film. Svjesna te činjenice, ipak sam u zadnjih nekoliko godina odbila sarađivati u tri filma, jer se nisam pronašla u tim ulogama.

Razmišljate li ponekad o svom više od tri decenije dugom glumačkom stažu? I u koji period karijere se najradije vraćate?


– Pa, malo duže od tri decenije. Svaki period ima neke svoje draži. Imam privilegiju raditi posao koji volim, koji me ispunjava i u kojem uživam. Strast koju sam imala na početku svoje karijere osjećam u istoj mjeri i sada.

Imate sina Vuka, koji je krenuo Vašim stopama. Koliko je neizbježno u porodici u kojoj su roditelji profesionalno vezani za scenu, da i djeca svoja interesovanja usmjere u istom pravcu?

– To je bio logičan slijed i ta porodična tradicija se nastavlja. Mi smo umjetnička porodica. On je odrastao u teatru. Kao dječak je igrao glavnu ulogu u jednom dječijem mjuziklu, a s obzirom na to da je išao u baletsku školu, igrao je i u nekoliko baletskih predstava u Narodnom pozorištu. Prije akademije snimio je tri igrana filma. U filmu "Klopka" partneri su mu bili Mustafa Nadarević, Ratko Polić i Milena Zupančić. Kad se tako inficirate umjetnošću, teško da ćete od toga odustati. Upozorila sam ga da su danas druga, teža vremena. Mi smo nekada u Jugoslaviji na 22 miliona imali samo nekoliko Akademija, a sada na četiri miliona ljudi imamo četiri Akademije koje odškoluju mnogo glumaca koji nemaju mogućnost da igraju kad im je najpotrebnije i bruse svoj talent. Svi ti mladi ljudi osjećaju veliku nesigurnost a samim tim im je u takvim uslovim teško raditi i napredovati. Od njih se očekuje da ravnopravno stanu uz svoje već iskaljene kolege koje nerijetko nemaju baš razumijevanja, zaboravljajući na to kakvi su oni bili na samim počecima, ali u neka mnogo povoljnija vremena. Iz tih razloga imam veliko razumijevanje prema mladim kolegama i uvijek sam im spremna pružiti nesebičnu pomoć.

(Foto: azramag.ba)
Otkrili ste jedne prilike da je prva filmska uloga koju ste odbili sa 19 godina, bila u filmu Ivice Matića "Žena s krajolikom". Zašto? I da li je kasnije u vašoj karijeri bilo mnogo naslova u kojima niste željeli učestvovati, i koliko se danas kajete zbog toga?

– U filmu sam trebala, između ostalog, da se skinem. Nisam imala problem sa skidanjem, samo nisam tako htjela početi karijeru na filmu, jer sam mislila da će mi ubuduće nuditi samo takve uloge. Shvatila sam nakon nekoliko odbijenih uloga tog tipa da me reditelji tako doživljavaju i da od toga ne mogu pobjeći. Žao mi je što sam odbila Ivicu Matića, jer je on bio jedan divan reditelj.

Kad Sharon Stone snimi "Sirove strasti", svi njene scene doživljavaju kultnom, prepričavaju kao neku vrstu umjetnosti, na Balkanu kad se za potrebe uloge skinu Jasna Ornela Bery, Tanja Bošković, Lucija Šerbedžija, Mira Furlan, Ljiljana Blagojević…, dočeka se s mnogo predrasuda, pa čak i danas, kada je svijet na vrhuncu civilizacijskih dometa. Kako to komentirate?


– Živimo u vrijeme hipokrizije. U svakom segmentu našeg života susrećemo se s duplim aršinima, s dvostrukim moralom. Puni smo predrasuda, a čovjek koji ima predrasude nije slobodan čovjek. Odigrala sam više od stotinu uloga u teatru, na filmu i televiziji. Koliko se sjećam, imala sam slobodnije scene samo u nekoliko filmskih i teatarskih uloga, ali eto neki vas pamte samo po tim ulogama.

Uloga koja je pokazala sav raskoš Vašeg glumačkog znanja, i publika Vas je jako zavoljela kroz nju, bila je uloga Sabine u filmu Jasmile Žbanić "Grbavica". Koliko je Vama ta uloga važna?

– Na kastingu mi je ponuđeno da odglumim nešto sasvim drugo, što sam ja odbila, jer nisam više htjela snimati taj tip uloga. Bilo mi je teško odbiti, jer sam u Jasmili prepoznala kapacitet mladog talentiranog čovjeka i strast koju i sama osjećam prema ovom poslu. Prilikom sljedećeg našeg susreta, Jasmila mi je ponudila Sabinu. Vežu me veoma lijepe uspomene za film "Grbavica", koji je kao što znate u Berlinu osvojio "Zlatnog medvjeda", a uloga Sabine mi je draga, kao i većina mojih ostvarenih uloga.

Danas, kada govorimo o ženi i svim ulogama koje joj život nameće; biti dobra majka, imati karijeru, ne zanemariti kuhinju… Ko je osoba na koju ste se u životu, izuzev, naravno, na vlastite snage, uvijek i bez izuzetka mogli osloniti?

– Iako imam veliku energiju, ponekad je bilo teško sve to izbalansirati, jer smo suprug i ja mnogo radili. Dešavalo se neminovno da u određenim trenucima jedna strana biva uskraćena. Trudila sam se sve to dobro organizirati u čemu sam imala veliku nesebičnu podršku i oslonac mojih najbližih. Imala sam sreću da je moj suprug koji je inače bio veliki umjetnik, uživao da ide na pijacu i da kuha. Bili smo situirani pa smo mogli priuštiti i ženu dok je sin bio mali, koja bi ga čuvala dok smo suprug i ja na poslu, kao i ženu koja je održavala kuću.

Uvijek ste važili za lijepu i njegovanu ženu. Jeste li uvijek imali dovoljno vremena da, kako se to kaže, radite na sebi, da se posvetite tzv. običnim stvarima i radostima? Koliko danas uživate u šopingu, bjuti tretmanima…?

– Svjesna sam da ljepota dolazi iznutra i da je to produkt našeg razmišljanja i načina života. Nije dovoljno njegovati samo tijelo, nego i duh. Moramo u slobodnim trenucima raditi stvari koje nas ispunjavaju. Nastojim naći vremena za sebe. Smatram da žena ne mora po svaku cijenu biti našminkana, ali je imperativ savremene žene da mora biti njegovana. Njegovan izgled dugujem i zdravom načinu života. Ne pijem kafu i alkohol, ne pušim, ne jedem meso, osim ribu. U mojoj ishrani zastupljena je mediteranska kuhinja u kojoj dominiraju maslinovo, susamovo, laneno ulje, a od nedavno i kokosovo ulje s mnogo povrća. Što se tiče šopinga, jedna sam od rijetkih žena koja zaista ne uživa i ne voli obilaziti butike i tržne centre. Samo kad zaista moram.

Postoji li recept kako najbolje prihvatiti činjenicu da godine prolaze?

– Ne znam da li postoji recept, ali ja nemam problem s tim. U životu sam disala punim plućima, trudila se da ga obogatim i prepoznam sreću u trenutku kada bi se desila. Nastojala sam raditi stvari koje me ispunjavaju, i nisam dopuštala da život prolazi pored mene već sam bila dio njega. Mislim da svojim postupcima, odlukama i udjelom u njemu, možemo itekako utjecati na kvalitet života. Godine su neminovnost na koju ne možemo utjecati. Važno je dostojanstveno stariti. Prioriteti se s godinama mijenjaju. Sada uživam u stvarima i sitnicama za koje prije nisam imala vremena, a to je, morate priznati, velika stvar.

Sada, kada se okrenete iza sebe i analizirate sva postignuća, možete li reći da ste i kao glumica i kao žena imali ispunjen život?

– Da, mogu zaista reći.

Jeste li uvijek i u svemu slušali samo sebe?

– Uvijek sam željela čuti mišljenje meni dragih ljudi, ali bih donosila odluke sama tek kada sazriju u mojoj glavi, osluškujući svoju intuiciju i slušajući svoj instinkt. Veoma sam odgovorna, analitična i preventivac po prirodi, što je ponekad opterećujuće.

Ako biste imali mogućnost ponoviti život, koje momente biste izbjegli?


– Svi mi imamo svoje uspone i padove. Mislim da sam u svom životu imala više sretnih trenutaka i zbog toga se osjećam privilegovanom. Ne postoji konstantna sreće. Pitanje je samo naše percepcije i vještine kako se s tim nositi i izaći iz toga što manje povrijeđen. Ali s obzirom na to da nemamo mogućnost ponoviti život, ne želim o tome razmišljati i opterećavati se.

Osim u majčinstvu, imate priliku uživati i ulozi bake. Kako provodite vrijeme sa svojim unucima?

– To su zaista momenti u kojima uživam sa svojim prinčevima. Mnogo se šalimo, razgovaramo, čitamo i igramo se. Tada sam najopuštenija i tu punim baterije. To su jedni od mojih najdražih trenutaka.

(Napomena: tekst i fotografije u potpunosti preuzete sa sajta magazina Azra)


Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.