Izvor: eKapija | Četvrtak, 06.10.2016.| 12:30
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Carlo Petrini, osnivač globalnog pokreta Slow Food - Hrani moramo vratiti vrijednost koju je nekada imala

Carlo Petrini (Foto: slowfood.it)
Posljednjih dana septembra Torino je bio gomaćin manifestacije Terra Madre-Salone de Gusto, a koji je održan povodom 30. rođendana svjetske organizacije Slow Food i 20. godišnjice od kada je održani prvi Salone de Gusto. U ovaj pijemontski grad stiglo je sedam hiljada delegata iz 143 zemlje i 1.000 zajednica iz mreže Terra Madre sa čak pet kontinenata.

Torinska manifestacija bila je u duhu onog što Slow Food kao pokret želi da promoviše širom svijeta: dovoljno dobre i kvalitetne hrane za sve na planeti.

Pokret ili organizacija Slow Food, koja danas uključuje milione ljudi iz 160 država, nastala je 1980. godine sa željom da promoviše i podstakne razvoj lokalnih agrokultura, lokalnih uzgajivača hrane i generalno tradicija koje čuvaju pojedinačni proizvođači, a sve to u kontrastu sa brzim životom koji nas okružuje.

Osnivač pokreta, Italijan Carlo Petrini nakon manifestacije u Torinu ekskluzivno za eKapiju govori o izazovima sa kojima se suočavaju i zašto je važno imati adekvatan pristup u modelima ishrane kako bi se na globalnom nivou bacalo što manje hrane.

eKapija: Slow Food je nedavno obilježio trideseti rođendan. Šta se promijenilo u proteklih 30 godina? Sa kakvim izazovima se suočavate?


- Teme kojima se Slow Food bavi promijenile su se i razvile zajedno sa pokretom. Na samom početku, bili smo usredsređeni na odbranu uživanja u hrani, kroz potvrdu prava na dobru hranu. Sa te početne tačke, ušli smo u mnogo dublja razmatranja načina na koji se hrana proizvodi, prerađuje, plasira i konzumira i shvatili smo da je naš sistem ishrane višestruko ugrožen. Nažalost, sa vremenom su ti problemi postali sve očigledniji i nisu se više ticali samo onih koji neposredno rade sa hranom, već i jednog mnogo šireg građanskog društva, koje je počelo da vodi računa o temama u vezi sa održivom proizvodnjom hrane i odgovarajući način života.

Smatram da je za jedno udruženje kakvo je Slow Food cilj takav da se stalno pomjera kako mu se mi približavamo. Dobili smo nekoliko bitaka, ali se stalno susrećemo sa novim relevantnim temama i novim izazovima, koji od ovog međunarodnog udruženja i građanskog društva koje ono predstavlja zahtjeva veliku posvećenost i strast.

eKapija: U kojim zemljama je Slow Food doživio uspjeh i zbog čega?

- Slow Food je međunarodno udruženje prisutno u 160 zemalja širom svijeta, a to omogućuje jedna od glavnih karakteristika udruženja – sposobnost da se stvore nove mreže i u njih uključe različite vrste ljudi i profesionalaca, sa različitim stepenom i vrstom uključenosti u projekat. Zahvaljujući našoj mreži Terra Madre, koja je nastala prije 12 godina da bi postala značajan glas u političkoj debati o gajenju hrane, ideale Slow Food-a sada dijeli mnoštvo poljoprivrednika širom svijeta, uključujući takozvane zemlje u razvoju na svim kontinentima.

Posebno smo prisutni u Africi, gdje ulažemo dosta truda u projekat "10.000 bašta u Africi". Svaka od ovih bašta jeste i biće osnova za razvoj novog afričkog liderstva, koje je apsolutno sposobno da raspravlja o temama koje se tiču očuvanja sopstevenih teritorija, poljoprivrede i prehrambene tradicije.

Naš pokret, međutim, doživeo je značajan uspjeh i u industrijalizovanim zemljama, gdje se mnogi već suočavaju sa problemima koje stvara trenutni sistem ishrane, kao što su gubitak biodiverziteta, ugrožena dobrobit životinja, bolesti vezane za ishranu, uništenje prirode, zagađenje podzemnih voda itd.

eKapija: U kojoj mjeri je hrana izgubila vrijednost? Kako bi se ovaj problem mogao efikasno riješiti?

- Hrana je obezvrijeđena onda kada je postala roba i kada je njena vrijednost počela da se izražava isključivo krajnjom cijenom, pri čemu se ne uzima u obzir način proizvodnje, prodaje i potrošnje. Tokom druge polovine 20. vijeka, kada je zapadni svijet preživio ratove i nestašicu i uskočio u ekonomski rast, bilo je pravo postignuće nebrinuti šta će se jesti. Ali time što smo pažnju preusmijerili sa "neophodnog" na "suvišno", kao i propagiranjem potrošačkog načina života, mi smo zanemarili one vrijednosti koje su oduvijek bile sastavni dio ishrane i koje je čine nečim što nije samo "gorivo" za naše biološke aktivnosti.

Industrija je bila spremna da iskoristi ovaj trend, tako da je uskoro nastala prehrambena industrija, koja je ponudila novi sistem vrijednosti, koji do tada nije bio svojstven proizvodnji i potrošnji hrane, kao što je brza konzumacija, smanjenje vremena potrebnog za spremanje hrane, laki modeli ukusa, niske cijene itd. Očigledno je da nas ova brza i prinudna promjena višestruko košta, ali nismo uvijek svjesni posljedica sopstvenog izbora kada je riječ o hrani.

(Foto: branislavpudar/shutterstock.com)
Ako hoćemo da preokrenemo ovaj trend, moramo da ponovo osmislimo model ishrane. Prvi korak je znati šta jedemo, što nije uvijek lako, jer je industrija spremna da uloži mnogo novca u reklamu, ali ne pruža uvijek tačne informacije o, na primjer, porijeklu i načinu prerade. Nakon toga, moramo da odlučimo koji model želimo da podržimo – da li želimo da podržimo sadašnji industrijski sistem, u kom se hrana tretira kao roba, a ljudi kao potrošači, ili želimo da podržimo one koji proizvode manje količine na održiv način, koji poštuju činjenicu da područje na kojem žive prehranjuje planetu, koji vrjednuju biodiverzitet i koji nam prilaze kao saradnici u proizvodnji? Mi se zalažemo za ovu drugu opciju.

eKapija: Da li je realno očekivati da se proizvodi manje da se ne bi bacalo toliko hrane?

- Povremeno se može čuti mišljenje da treba povećati proizvodnju hrane da bi se pobijedila glad, ali to nije istina, jer na globalnom nivou već proizvodimo i bacamo previše hrane.

Svakako treba da bacamo manje hrane, ali do toga dolazi u različitim dijelovima prehrambenog lanca. Veliki dio se baci pri uzgoju, gdje se proizvodi sa manjim nepravilnostima odbacuju jer ne odgovaraju korporativnom standardu izgleda proizvoda. Zatim se dosta toga baci u fazi prodaje, a onda i mi dosta bacimo kod kuće. Da bi se to preokrenulo, treba smanjiti količine koje se odbace ne samo prilikom proizvodnje već i u drugim fazama. To je, opet, moguće samo ako hrani vratimo vrijednost koju je nekada imala i prestanemo da je smatramo robom koju možemo da odbacimo.

eKapija: Kakva je perspektiva Slow Food koncepta u zemljama bivše Jugoslavije, npr. u Bosni i Hercegovini i Srbiji?

- Srbija i Bosna i Hercegovina odlikuju se nevjerovatnim biodiverzitetom, što je rezultat kompleksnih istorijskih prilika i stalnog miješanja kultura i uticaja. Zatim, to su područja na kojima je zemljoradnja i dalje veoma važna i ne previše industrijalizovana, što ostavlja prostora za poljoprivrednike koji proizvode manje količine hrane. Zaista mislim da zajedno možemo da zaštitimo kulturu ishrane i tradiciju ovog područja koje se odlikuje velikim biodiverzitetom time što ćemo promovisati raznovrsnost prehrambenih proizvoda i zalagati se proizvođače na malo kao zaštitnike istog tog biodiverziteta.

Teodora Brnjoš



Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.