Mirko Pandurević, direktor Romanijaputeva - Besparica zaustavila investicije

U maju ove godine navršilo se 24 godine od formiranja Romanijaputeva, firme koje je visoko poštovana u oblastima održavanja, zaštite, rekonstrukcije i izgradnje puteva. Već skoro dvije i po decenije firma se bori da obezbijedi što bolje uslove za saobraćaj na putevima Sarajevsko-romanijske i Gornjodrinske regije, posebno u zimskim uslovima.

U posljednjih pet godina privredni ambijent u Srpskoj opteretila je besparica, sve je manje investicija, ali, i pored toga, Romanijaputevi bilježe pozitivno poslovanje. Potvrdio je to i prvi čovjek ove kompanije, Mirko Pandurević, u intervjuu za Sokolačke novine i portal Sokolac-srce Romanije.

Bliži se kraj ovogodišnje građevinske sezone i polako se sumiraju rezultati. Da li je bilo dovoljno posla za vašu kompaniju?

- U minulih pet godina bilo je izuzetno teško opstati na tržištu kada je riječ o poslovanju. Bilo je vrlo malo posla, jer je prisutna nelojalna konkurencija. To se dešavalo i u ovoj godini. I pored toga, finansijski pokazatelji govore da smo u prvih pola godine ostvarili dobit, što je bilo izuzetno teško postići. Vjerujem da ćemo i na kraju ove godine zabilježiti pozitivan rezultat u poslovanju. Osnovni kriterijum za dobijanje posla je najniža cijena, pored tehnički ispravne ponude. Dakle, vi morate najnižom cijenom da ostvarite profit i budete konkurentni na tržištu. Ne postoji nijedna privilegija ili benefit od strane bilo koga na ovom prostoru kada su ovakve firme u pitanju.

Koji su to poslovi koje ste radili u minulim mjesecima?

- Nakon završetka zimske sezone, koja nije bila naporna i za nas finansijski efektna jer je zima bila blaga, krenulo se u poslove redovnog održavanja puteva na osnovu ugovora sa Javnim preduzećem Putevi RS, kompanija je tražila tržište. Naši kapaciteti znatno su bili uposleni na području opštine Višegrad i još uvijek tu radimo na izgradnji olimpijskog bazena, ulica i putnih komunikacija. Radili smo i na području opštine Rogatica na izgradnji bazena, lokalnih puteva i ulica, na Palama smo gradili obaloutvrdu rijeke Miljacke. Nisu to bili visokoprofitabilni poslovi, ali je važno da se uposle kapaciteti. Radili smo na isporuci asfalta i agregata određenom broju firmi u Kantonu Goražde. Velikih investicija nema na ovom području. Besparica ih je zaustavila. Očekujemo da će se to promijeniti. Dobra je vijest da je na čelo Javnog preduzeća Putevi RS došao čovjek sa ovog prostora, koji će, ubijeđen sam, učiniti sve da se ovaj kraj brže razvija, omogućiti da se otvore nove investicije. Razgovara se i o izgradnji takozvane brze ceste preko Romanije.

Romanijaputevi su u svom razvoju osvajali nove proizvode. Koliko je to finansijski osnažilo preduzeće?

- Investicije su, kako rekoh, ograničene kada je riječ o privatnom sektoru, stala je individualna izgradnja. Naš program betonske galanterije, ivičnjaci i ostalo, funkcioniše u mjeri koje tržište traži, ali mi još uvijek, najvećim dijelom, proizvodimo za vlastite potrebe, za potrebe radova koje izvodimo. Ne mogu se pohvaliti da tržište vapi za našim proizvodima. I pored toga, firma ima određenu korist od te proizvodnje.

Poslovanje skoro svih firmi prate problemi vezani za naplatu onoga što se uradi. Je li to prisutno i u Romanijaputevima?

- Uvijek je to bio problem, ali stanje je sada malo povoljnije, nešto se popravilo. Prethodno rukovodstvo u Javnom preduzeću Putevi RS učinilo je mnogo da nam pomogne u naplati potraživanja. Nadam se da će i novo rukovodstvo nastaviti taj kontinuitet upornosti da se naplati za posao koji je urađen. Mi izuzetno poštujemo Javno preduzeće kao investitora i to treba naglasiti. Isto kao što mi namučimo svoje dobavljače, nas muče oni koji su nama dužni za urađeno, ali na kraju niko nikome ne ostane dužan.

Kakva je saradnja sa lokalnim zajednicama? Poznato je da su Romanijaputevi prisutni u 13 opština.

- Romanijaputevi održavaju puteve na području Sarajevsko-romanijske i Gornjodrinske regije, u 13 opština. Sarađujem sa 13 načelnika. Moram reći da imamo izvanrednu saradnju sa svim lokalnim zajednicima i rukovodstvom Grada Istočno Sarajevo, ali sve poslove dobijamo preko tendera, uz potpuno poštovanje zakonskih propisa. Siromaštvo se uvuklo u sve opštine. Nešto više se gradi na području opština Višegrad i Pale. U ostalim lokalnim zajednicama radi se koliko to mogućnosti dozvoljavaju. Imamo i konkurenciju na ovom prostoru, ali jedni drugima ne konkurišemo na način kako je to bilo ranije, kada je bilo svega i svačega. Zna se ko šta može da radi, postoji uzajamno poštovanje na tržištu.

Da li još postoji firma Romanijaputevi u Crnoj Gori?

- Dio privrednog društva registrovan je u Crnoj Gori. Procjena je da na tom prostoru, u poslovima koji se nude, nemamo nikakve šanse za profit. Tu je prisutna konkurencija koja na tenderima nudi minimalne cijene, a mi sa svojim cijenama, uz troškove carine, ulaska i izlaska iz države, ne možemo obezbijediti bilo kakvu dobit. Ove godine ništa nismo radili. Firma i dalje postoji. Ukoliko se stvore uslovi, spremni smo i za velike poslove. U Crnoj Gori se gradi. U toku je izgradnja puta Bar – Bojare, jedan ogroman posao, ali mi svojim cijenama ne možemo konkurisati crnogorskim preduzećima.

Kako vidite vrijeme koje dolazi?

- Očekujem da ćemo ovu poslovnu godinu okončati sa određenom dobiti. U to sam ubijeđen. Uglavnom, za mjesec-dva privešćemo kraju ugovorene poslove, a poslije toga počinjemo pripreme za zimsku sezonu. Tender za poslove održavanja puteva u zimskom periodu je istekao, ali će se obnoviti. Ubijeđen sam da ćemo i naredne zimske sezone raditi na održavanju puteva na području Sarajevsko-romanijske i Gornjodrinske regije, jer za taj posao na ovom prostoru nemamo ozbiljniju konkurenciju. Već smo počeli pripreme, nabavili smo određene količine soli, sukcesivno radimo remont opreme za potrebe zimskog održavanja puteva i bićemo spremni da reagujemo na vrijeme.

Danas je veoma teško redovno izmirivati obaveze prema zaposlenim, neredovne su plate, u nekim firmama radnici mjesecima čekaju na isplatu ličnih dohodaka. Kakvo je stanje u Romanijaputevima?

- Uvijek ima teškoća kada je riječ o isplati plata, posebno u ovom vremenu besparice, opšteg siromaštva. Trenutno imamo 290 radnika. Procjene govore da je, prema trenutnom obimu posla, veliki broj radnika višak. Još nije potpisan Kolektivni ugovor. Ne znam šta se od njega može očekivati, ali nisam veliki optimista da će se stanje popraviti. Ne razmišljamo o otpuštanju radnika, sve obaveze prema njima i državi izmirujemo. Nedavno smo imali inspekcijsku kontrolu koja se uvjerila da poslujemo u skladu sa zakonskim propisima. Nemamo ozbiljnijeg duga prema dobavljačima. Iako ga ima, oni nam tolerišu jer znaju da nećemo ostati dužni. Mi smo, ipak, ozbiljna kompanija.