Izvor: eKapija | Srijeda, 30.09.2015.| 15:29
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Dražan Erić, plastični i rekonstruktivni hirurg - Moj posao je privilegija

Dražan Erić
Doc. dr Dražan Erić nedavno je, zajedno sa kolegama iz Univerzitetske bolnice u Foči, izveo replantaciju šake, što je prvi takav zahvat u RS. Time je 23-godišnjem mladiću, kojem je cirkular odsjekao pola šake, pomogao da ne ostane invalid. Upravo je ta želja da pomaže ljudima bila ključna da upiše medicinu. Kaže da je najbitnije da volite ono što radite i da radite ono što volite, što je on pronašao u svom poslu.

- Replantacija šake je i za velike centre ogroman poduhvat, a posebno za našu ustanovu kojoj gravitira oko 50.000 stanovnika. Mi nismo mogli izabrati teži nivo replantacije, jer na dlanu morate napraviti najmanje šest mikrovaskularnih anastomoza i potrebno je da sve funkcionišu. Ako jedna od njih ne funkcioniše vi gubite jedan prst, a i to može dalje da zakomplikuje situaciju. Na svu sreću vrlo korektno sam napravio svih šest anastomoza i sve su ostale funkcionalne - kaže na početku razgovora za portal "eKapija" doc. dr Dražan Erić, šef Odjeljenja za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju Univerzitetske bolnice u Foči.

Iako ima samo 37 godina, Erić je već postigao velike rezultate u svom poslu. Medicinski fakultet u Foči završio je kao student generacije 2003. godine sa prosječnom ocjenom 9,59. Odmah je izabran za asistenta na anatomiji, a magistarsku tezu je odbranio 2008. godine.

- Specijalizaciju iz plastične i rekonstruktivne hirurgije položio sam sa odličnim uspjehom 2009. godine kod prof. dr Milomira Ninkovića. Doktorsku disertaciju iz rekonstruktivne hirurgije potkoljenice odbranio sam kod istog profesora 2013. Godinu dana kasnije postao sam docent na Katedri za hirurgiju i od tada izvodim teoretsku i praktičnu nastavu iz Plastične i rekonstruktivne hirurgije.

Skromno kaže da je djetinjstvo proveo u Podlugovima, prelijepom mjestu koje je Zdravko Čolić proslavio pjesmom "Stanica Podlugovi", a mnogi će reći da je ovo mjesto poznato i po doktoru Eriću. Sa roditeljima odlazi da živi u Brčko 1995. gdje je završio gimnaziju. Medicinski fakultet u Foči je upisao 1996. godine.

- Studentske dane pamtim po svom dekanu akademiku prof. dr Boriši Staroviću i prof. dr Olgi Blagojević koji su činili sve za nas, mlade ljude, u tim teškim poslijeratnim vremenima. Nema dana kada se ne sjetim njih i njihovog napora da nam obezbjede sve uslove koji su potrebni za život u studentskom domu i redovno odvijanje nastave.

Doktor Erić je 2001. godine proglašen za najboljeg studenta na oba univerziteta u Republici Srpskoj. U međuvremenu je postao student prorektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu i sve slobodno vrijeme je odvajao za rad na poboljšavanju studentskog standard, ali i prava studenata u Republici Srpskoj.

- Mislim da smo tada postavili dobre temelje studentskoj uniji koja je sada izrasla u jednu respektabilnu organizaciju u Republici Srpskoj.

Plastična i rekonstruktivna hirurgija

- Imao sam sreću da me je moj mentor, prof. dr Boriša Starović, koji je inače bio plastični hirurg, pozvao jednog dana u operacionu salu da mu asistiram. Ništa ne bi bilo čudno da tada nisam bio druga godina Medicinskog fakulteta. Od tog dana moj se život promijenio i shvatio sam da je to upravo ono što želim. Prof. dr Starović, osim što je bio odličan hirurg, bio je i odličan pedagog i znao je na pravi način da me uvede u tajne plastične hirurgije.

Kaže da mu je to bio samo podsticaj da za vrijeme studija uči o plastičnoj hirurgiji, jer je prije svake operacije morao proći ispitivanje o anatomiji i hirurgiji kod prof. dr Starovića.

- Dugo godina poslije njegove smrti razmišljao sam zašto sam baš ja bio taj koga je izabrao i, vjerujte, da sam onog momenta kada sam napravio replantaciju šake i ugledao dobru cirkulaciju u prstima sve shvatio. On je bio vizionar koji se jednom rađa na našim prostorima.

Naš sagovornik kaže da plastična hirugija u RS nije na onom nivou na kojem je bila prije rata. Tadašnja sarajevska klinika za plastičnu hirurgiju je postavila visoko ljestvicu koju sada polako pokušavaju da dostignu.

- Ja sam optimista, pogotovo kada imamo mlade i perspektivne hirurge u Banjoj Luci kao što su dr Nikola Baroš i dr Srđan Veselinović.

Doktor Erić kaže da u rekonstruktivnoj hirurgiji bez timskog rada nema uspjeha.

- Mi smo to operacijom replantacije šake i pokazali i želio bih još jednom da se zahvalim doc. dr Maksimu Kovačeviću, ortopedu i doc. dr Milivoju Dostiću anesteziologu kao i mladim kolegama dr Ivani Popadić i dr Jeleni Andan.

Boravak u Minhenu, na edukaciji kod prof. dr Milomira Ninkovića, ističe kao jedno ogromno iskustvo. Kaže da je tu shvatio gdje se nalazi naša medicina, a posebno hirurgija, i da je naučio mnogo operativnih zahvata koje nije imao priliku da vidi na našim prostorima.

Privilegije posla

O osjećaju kada nekom pomognete da ukloni svoje nedostatake, kaže da ga je teško opisati, ali da vremenom shvatite koliko je ovaj poziv human i koliko možete da promijenite nečiji život. Ističe da je to je privilegija plastične hirurgije pogotovo kada su u pitanju urođene anomalije.

S obzirom na to da u Univerzitetskoj bolnici Foča imaju Odjeljenje za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, čiji je dr Erić šef, dolaze im pacijenti od Bijeljine do Trebinja.

- U posljednje vrijeme dosta pacijenata dolazi i iz Federacije Bosne i Hercegovine tako da su naši kapaciteti stalno popunjeni. Na odjeljenju se uradi najviše operacija iz rekonstruktivne hirurgije, hirurgije šake, tumora kože i mekih tkiva, te iz estetske hirurgije.

Izazovi i uspjesi

- Najveći izazov u karijeri mi je bila replantacija kažiprsta koju sam uradio prije pet godina, a vrhunac karijere je upravo replantacija šake. To je vrhunac rekonstruktivne hirurgije s obzirom na to da vi mrtvom dijelu tijela vraćate život.

Na pitanje gdje vidi sebe za deset godina kaže da ne pravi dugoročne planove, ali da se nada da će se posvetiti edukaciju mladih kolega i unapređenju plastične hirurgije u Republici Srpskoj.

- Najveći uspjeh, za sada, je to što sam pozvan da održim predavanje o rekonstruktivnoj hirurgiji šake povodom proslave 150 godina Britanskog udruženja za plastičnu hirurgiju i 60 godina Belgijskog kraljevskog udruženja za plastičnu hirurgiju. Bio sam jedini predavač iz jugoistočne Evrope.

Kada bi ponovo birao profesionalni put, Erić kaže da bi bez razmišljanja to bila plastična hirurgija.

Motivacija i slobodno vrijeme

- Moja porodica mi je glavna motivacija i mislim da je ona osnova za jedan skladan i normalan život. Kada imate to zadovoljstvo i razumijevanje porodice, onda ste ispunjeni i u privatnom i profesionalnom smislu.

Erić kaže da nema puno slobodnog vremena, a kada ga ima provodi ga sa kćerkom Katarinom i suprugom Jelenom.

Mana mu je, kaže, što puno vjeruje ljudima. Najveće životne vrijednosti, po njemu, su poštenje i humanost. Voli da putuje i upoznaje druge kulture.

- Jedan od mojih hobija su putovanja i kada god uhvatim priliku, sa porodicom odem da obiđem neku destinaciju. U sjećanje mi se urezao Jerusalem kao spoj jevrejske, hrišćanske i muslimanske kulture, Edinburg kao jedan lijep srednjovjekovni grad sa svojim dvorcem i Briž koji još zovu Venecija sjevera.

Dobrotu uvijek vraća dobrotom, a na uvredu i poniženje gleda kao na pokušaj malih ljudi da minimiziraju vaš uspjeh. Kaže, ne treba se osvrtati na to i gubiti energiju.

Na pitanje kome se divi, doktor Erić kaže da je to kćerka Katarina kojoj je godina dana i 10 mjeseci.

- Ona je predmet mog divljenja zato što me svaki dan iznenadi svojom kreativnošću.

Za kraj našeg razgovora, Erić kaže da nema posebnih želja i ambicija, sem da ga posluži zdravlje, a ostalo će samo doći.

Slobodana Šubara


Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.