Izvor: Novosti | Nedjelja, 04.01.2015.| 16:04
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Tijana Bošković, odbojkašica - Blago timu što je ima

Tijana Bošković (Foto: facebook.com )
Srpski sportski dragulj će u 2015. da proslavi punoljetstvo i nove medalje. Ljetos i u ranu jesen zadivila je planetu dominacijom na EP juniorki, kao i debijem na SP seniorki u odbojci.

Kako god okrenete - ona je čudo. Već i vrapci znaju da je fenomen mlađane Tijane Bošković iz Bileće u tome što sa svega sedamnaest godina hara na takmičenjima seniorske konkurencije. Ali šta je još čudesnije u vezi sa "malom" Tićom, ili kako je društvo, modernije zove, Ćo-ti? Činjenica da sve šta se događa njoj, kao i svijetu oko nje, prihvata sa nevjerovatnom prirodnošću, spontanošću i mirnoćom, čak i zrelošću... A takva je i na terenu dok uporno demonstrira nepodnošljivu lakoću igranja.

Ako se napregnemo prisjetićemo se sportskih vunderkindova, aktuelnih, ili onih, iz dalje i bliže trofejne srpske istorije. Možda će poneki nevjerni Toma da kaže kako je Tijani, uzdanici srpskog šampiona "Partizan Vizure" iz Beograda, lako, jer je elitna, Super liga nikad mlađa, sa klubovima skromnog budžeta. Ali evo odgovora i takvima - "mala" Tića (193 cm) igra podjednako raskošno i ubojito i na juniorskim, kao i na utakmicama Lige šampionki, ili seniorskog Svjetskog prvenstva.

Ukratko, stasita Bilećanka, žestoki korektor, smečuje ljevicom i "cijepa" taraflekse gdje god stigne. Rođena pobjednica i rođeni lijevak, koji sigurno ne ustaje na lijevu nogu, jer je uvijek srdačna i prijatna.

- Sve radim lijevom rukom. Pišem, uzimam hranu, kucam sms poruke - uz širok osmijeh započinje Tijana Bošković novogodišnji razgovor za "Sport".

Istina, priznaje da joj lijeva, a ni desna šaka nisu od prevelike pomoći samo na jednom mjestu.

- U kuhinji. Tamo su mi obje ruke "lijeve". Slaba sam kuvarica. Ima vremena, naučiću da kuvam, ali za sada nisam majstor sa varjačom. Spas mi je restoran u dvorani "Vizura", u kojem je hrana odlična. Srećom, nisam neki gurman, ali obožavam slatkiše, posebno mamine kolače, pa kad odem kući u Bileću uživam.

Pravi izbor

A upravo tamo, u Hercegovini, svojevremeno, nije imala slatke muke da izabere sport kojim će da se bavi.

- Nisam se baš namučila oko izbora. U Bileći su tada djeca mogla da treniraju samo karate ili odbojku. Ja sam najprije krenula sa karateom, a kako sam naglo rasla bilo je logično da pređem u visinski sport.

I naravno, nije pogriješila. Ustvari, krenula je stopama tri godine starije sestre Dajane, takođe odbojkašice i tako porodicu Bošković učinila jačom i sportskijom.

- Tata Ljupko bio je fudbaler, sestra mi je sada u San Antoniju i sjajno joj idu i studije i odbojka. Mama Vesna, iako visoka 187 centimetara, nije se bavila sportom, a vidjećemo šta će brat Vuk da izabere. On ima 11 godina – priča Tijana i pokazuje sliku na displeju mobilnog telefona, na kojoj je crnokosi krupnooki brat iz perioda ranog djetinjstva.

Prije tri godine Turci su ponudili Tijani da obuče dres turske reprezentacije i "Galatasaraja", da ona i sestra dobiju pasoš te zemlje, i sve to uz fantastične materijalne uslove.

- Naravno, nisam imala dilemu nijednog trenutka. Srbija mi je u srcu. Od malena sam željela da igram samo za reprezentaciju Srbije i presrećna sam što mi se to ostvarilo – jasna je Tijana.

Istinski odbojkaški biser ne zaboravlja početke u Bileći.

- Rado se sjećam matičnog kluba Hercegovca, u kojem sam mnogo naučila od trenera Zorana Vidakovića. Poslije sam dalje napredovala u "Vizuri" i zahvalna sam na tome svim trenerima u mom sadašnjem klubu. Svi koji su radili samnom veoma su zaslužni za moj razvoj.

(Foto: facebook.com )
Ostaje u "Vizuri"

Na sreću domaćih ljubitelja odbojke Tijana će da ostane u Vizuri još "neko vrijeme", poslije navršenog punoljetstva, od 8. marta.

- Na 18. rođendan moram da potpišem prvi profesionalni ugovor, tako da za sada ne idem nigdje. A i ne žuri mi se, ima vremena za inostranstvo.

Bošković je nedavno izjavila kako bi voljela, kada za to dođe vrijeme, da karijeru nastavi u Italiji.

- Oduševljena sam tom zemljom i Italijanima, kako su privrženi odbojci i koliko su odbojkašice tamo omiljene.

Ljetos i u ranu jesen zadivila je planetu, najprije dominacijom na EP juniorki, a zatim fantastičnim debijem na SP seniorki. Ako je i postojao neki poklonik sporta koji nije čuo za nju, tada je saznao, jer svi su pričali o čudu od djeteta u dresu Srbije.

A Ćo-ti bi "iskusno", mirno "snimila" ko je s druge strane mreže, sve te planetarne mega zvijezde iz Brazila, Rusije, SAD, Njemačke, u djeliću sekunde pomislila "vau", zatim brže-bolje pregrmela par trenutaka pozitivne treme i krenula sa "razaranjem".

Vrijeme slavlja

- Šteta što nismo osvojile medalju na SP, ali neka mi se želja za seniorskim odličjem ostvari u 2015. Naravno, ukoliko me selektor pozove. Veliki san mi se već ostvario što sam obukla dres seniorske reprezentacije.

U Novoj godini su nove šanse za nova slavlja, lična i sportska. Najprije će Tijana na Dan žena da proslavi punoljetstvo, a posebno se raduje reprizi rođendana, koja će da bude 13. marta.

- Idem na koncert omiljenog pjevača, Tonija Cetinskog, jedva čekam – ne krije Tića uzbuđenje.

Na opasku da bi to veče mogla da se pjeva pesma "Blago timu što te ima" slijedi topao, ali kratak osmijeh.

Škola preča od foto modelinga

Kao i svi vrhunski sportisti, tako i Tijana nema slobodnog vremena na pretek. Kad ima priliku voli da prošeta sa prijateljima.

- Najbolje drugarice su mi saigračice iz "Vizure", Nataša Čikiriz i Slađa Mirković. Kada sam u Bileći, dosta vremena provodim sa društvom iz osnovne škole. Trudim se da ne zapostavim školu, vanredno pohađam treći i četvrti razred Pravno-birotehničke škole u Zemunu. Ne znam čime ću da se bavim poslije igranja odbojke, ali sigurno ću da završim fakultet – kaže Tijana.

Mnoge odbojkašice su se pronašle i u foto modelingu.

- Volim da se slikam, zabavno je, ali da to bude s mjerom i u granicama ukusa. Možda se i u tome ozbiljnije oprobam jednog dana.

Rekorde ruši kada je najteže

Iza Tijane ostaje godina za pamćenje. Najprije je osvojila titulu prvaka Srbije u dresu "Partizan Vizure", pa je proglašena za najbolju igračicu domaće "Wiener Stadtische" Super lige, a zatim je osvojila zlato na EP juniorki i trofej MVP.

U smiraj 2014, OSS je Boškovićevu proglasio za najbolju mladu odbojkašicu Srbije, a u Republici Srpskoj dobila je zvanje ambasadora sporta.

Poslije debija u seniorskoj reprezentaciji Srbije na SP, zaigrala je premijerno i u Ligi šampionki, u kojoj je već u drugom kolu proglašena za najkorisniju pojedinku (MVP) i najboljeg korektora. Tada je na meču sa Kanom izjednačila poenterski rekord (38!), koji je ostvarila i u finalu EP juniroki protiv Slovenije.


Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.