Tvornica cementa Kakanj - Lider u proizvodnji i očuvanju okoliša

Tvornica cementa Kakanj primjer je uspješne poslovne priče u Bosni i Hercegovini. Izgrađena je krajem sedamdestih godina prošlog vijeka u bivšem sistemu. Privatizovana je prije 14 godina, a u tvornici još uvijek rade radnici koji su se tu zaposlili prije rata u BiH. Cement koji proizvode koristi se za izgradnju sarajevske zaobilaznice ili tunela Vijenac. Zbog ulaganja stranog investitora i čuvanja okoliša, Cementaru Kakanj predstavljamo u okviru serijala "Kako uspješno poslovati u BiH".

Njemački investitor "Heidelberg Cement" prije 14 godine privatizovao je Tvornicu cementa Kakanj. No, iako su već godinama u Bosni i Hercegovini, nepovoljan poslovni ambijent utiče na ulaganja stranih investitora, kaže Izudin Neimarlija, izvršni direktor za proizvodnju i tehnička pitanja.

Bosna i Hercegovina bi trebala poboljšati poslovni ambijent ukoliko vlasti žele privući investitore, otvoriti nova radna mjesta i oživjeti ekonomiju, smatra Neimarlija.

- Dešava se da ste nešto planirali ove godine, zbog različitih administrativnih barijera, zbog komplikovanih mehanizama odlučivanja i donošenja odluka, vi biste godinu ili dvije izgubili. Generalno, pravna nesigurnost, isto tako kompetitivnost, konkurentnost, porezi, cijena radne snage, da bismo privukli strane investitore, smanjenje, ne nauštrb plaća zaposlenih već nauštrb smanjenja dadžbina, odnosno doprinosa koje su investitori i poslodavci danas i Bosni i Hercegovini obavezni plaćati.

Nepovoljan poslovni ambijent nije uticao na odnos investitora prema radnicima. Adem Tuka u Cementari radi punih 26 godina. Danas je predsjednik sindikata, te smatra da su uslovi za rad nakon privatizacije mnogo bolji.

- Sve se izmijenilo nabolje, što se tiče i ekologije i rada, iako ne bih tvrdio to sa sto postotnom sigurnošću - kaže Adem Tuka.

Cijeli svoj radni vijek Stjepan Marković proveo je u Cementari, nedostaje mu još nekoliko godina do penzije.

- Od početka svog radnog vijeka sam u tvornici i mislim i završiti tu. Ulaže se i u zaštitu na radu, i u modernizaciju sredstava rada, alata, zaštitne opreme - kaže Stjepan Marković.

Prije više od 35 godina Tvornica cementa Kakanj počela je sa radom.

Prije rata, na godišnjem nivou je proizvodila oko 550.000 tona cementa, koji je ugrađen u temelje prijeratne industrije. Njime je izgrađeno nekoliko hidroelektrana širom BiH, kao i brojni objekti za Zimske olimpijske igre u Sarajevu.

Proizvodnja se odvijala i tokom rata, ali ograničeno.

Njemačka kompanija "Heidelberg Cement" ispoštovala je sve zahtjeve iz privatizacijskog ugovora. Sačuvala radna mjesta, unaprijedila proizvodnju, a vodi računa o okolišu. O tome svjedoče i izjave građana Kaknja.

- Oni se jako trude da drže čistim i grad i okolinu. Dosta sredstava se ulaže. Zadovoljavajuće je, možda čak i više nego što neki misle - kažu jedni.

- Mislim da je jedino Cementara ta koja se trudi da što manje utiče na zagađenje zraka - navode drugi.

Zaštita okoliša uvijek je bitan faktor za rad Cementare. I tvornica u Kaknju, prije privatizacije imala je brojne probleme s obzirom da se nalazi u naseljenom mjestu.

- Mi jesmo stvarno imali problem, više u neznanju ljudi, što je normalno - ko god nije došao da vidi kako radi tvornica cementa, nije ni znao kako to i na koji način. Bilo je raznih priča da se isključuju filteri, bila je teška situacija, međutim, sada se više po gradu ne priča o Tvornici cementa, kada je ekologija u pitanju - kaže Amir Goralija, uposlenik Cementare.

Izudin Neimarlija, izvršni direktor za proizvodnju i tehnička pitanja objašnjava:

- Investicije za okoliš su dnevne. Svake godine u našim programima investicija imamo projekte koji su čisto okolišni u smislu očuvanja dostignutog nivoa, koji je visok, ali naravno, ima i stalnih poboljšanja, jer je to proces koji se mora stalno unapređivati i stalno pratiti i zakonska rješenja, ali i tražiti bolja rješenja u okviru postojećih zakonskih normi.

Tvornica proizvodi različite tipove visokokvalitetnog aditivnog cementa i pokriva 35% ukupne potrošnje u Bosni i Hercegovini.

(Napomena: tekst je preuzet sa sajta www.slobodnaevropa.org od 09.04.2014.)