Veliki izazovi na putu poslovanja - Samo 1% porodičnih firmi u RS preživi do treće generacije

U Republici Srpskoj je dvije trećine porodičnih firmi osnovao sadašnji vlasnik, svaku četvrtu vodi druga generacija vlasnika, dok je samo 1% porodičnih firmi u Republici Srpskoj preživjelo do treće generacije. Samo u polovini porodičnih firmi je poznat nasljednik, a povjerenje u spoljne menadžere je na veoma niskom nivou.

Istraživanje koje je prošle godine sproveo Centar za edukaciju "Pro Educa" iz Banja Luke i u kojem je učestvovalo 208 privatnih firmi, pokazalo je da je najveći broj porodičnih firmi do 5 zaposlenih, a slijede 13,94% firmi koje imaju između 11 i 20 uposlenika. Od 6 do 10 uposlenika ima 13,46% ispitanika, dok 12,98% firmi ima između 21 i 50 uposlenika. Više od 50 uposlenika ima 9,61% ispitanika.

Vlasnici firmi su istakli da su najveći poslovni izazovi sa kojima se trenutno susreću visoke obaveze prema državi, pronalazak kvalitetnih radnika, svakodnevne administrativne poteškoće i jaka domaća konkurencija.

Svaka treća firma u Republici Srpskoj na visokoj poziciji ima menadžera koji nije dio porodice. Vlasnici preduzeća prilikom donošenje poslovnih odluka najviše vjeruju članovima porodice koji rade kod njih, potom sebi, a najmanje stručnom kadru koji nije dio njihove porodice.

Dok se u RS statusom uspješnih porodičnih firmi mogu pohvaliti "Podrumi Vukoje 1982", banjolučko "Tropic ribarstvo", trebinjska vinarija "Anđelić" i mnoge druge, u FBiH su to, između ostalih, "Alma Ras" iz Olova, posuški "Binvest", ali najpoznatija je svakako goraždanska "Bekto Precisa".

Roditelji kao mentori

Za tu kompaniju se često može čuti da je jedan od glavnih pokretača posleratne privredne obnove gradića na Drini. Enisa Bekto, generalna direktorica "Bekto Precise" i ćerka osnivača Redža Bekte, kaže za portal "eKapija.com" da je ona do sada uspjevala da održim stabilan kurs kompanije, "iako to nije nimalo jednostavno".

Enisa Bekto

- Činjenica da sam u porodičnoj kompaniji ima svojih prednosti, a one se najprije ogledaju u tome da svi članovi porodice imaju isti interes, a to je da se potpuno posvete razvoju i održavanju posla što mi mnogo olakšava prilikom donošenja odluka i upravljanja. Mana je, ako tako mogu kazati, što ponekad morate zaboraviti na rodbinske veze, jer poslovanje ima svoja pravila i ono ne mari da li radite u državnoj, privatnoj – porodičnoj kompaniji. Ipak, mi smo jedna vrlo kompaktna porodica koja ima mnogo poslovnog iskustva, pa možda i zbog toga lakše savladavamo sve prepreke.

Ističe da je od oca naučila sve što zna.

- To ne znači da nisam i od drugih mnogo učila, ali ono što me je presudno oblikovalo je ono čemu me je moj otac Redžo učio. Ako bih to trebala sažeti i kazati u najkraćem to bi bilo da uvijek moraš tako raditi da budeš najbolji ili jednak najboljem, da obrazovanje nikad ne prestaje bez obzira kojim poslom se baviš i da posao možeš raditi dokle imaš povjerenje kupaca. A kupci uvijek žele vrhunski kvalitet, najbrži rok isporuke i konkurentne cijene. Nedovoljno poznavanje posla kojim se bavite uvijek je opasna stvar, jer vam to može donijeti samo glavobolju i probleme koji vas trajno mogu povući na dno.

Naša sagovornica kaže da je na sebe preuzela ogromnu odgovornost. Lijepo je, kaže, biti na čelu kompanije koja je stabilna i uspješna, "ali put do uspjeha nije nimalo jednostavan".

A o nasljednicima u kompaniji "Bekto Precisa" kaže:

- Voljela bih da i moja djeca nastave našim putem, jer već imamo uhodanu i sigurnu stazu, ali ako odluče da rade i nešto drugo neću ih spriječavati. Svako je najbolji onda kada voli posao kojim se bavi. Ukoliko ne volite posao koji radite, teško onda i poslu i vama. Zato, neću praviti pritisak na izbor posla kojim će se baviti moja djeca, ali bih svakako bila zadovoljna ako nastave porodičnu tradiciju. Moj najstariji sin je već uključen u poslove i iskazuje sklonost i želju da ide stopama moga oca, dok kćerka ima više želje da ide mojim stopama. Najmlađi sin još je bezbrižni dječak za kojeg ima vremena da odluči čime će se, sutra, u životu baviti. Sada mi je najvažnije da se svo troje kvalitetno obrazuju jer ako ne budu odgovarajuće obrazovani, teško mogu donijeti ispravne odluke. Ja ću im, kao što je i moja majka i otac meni, biti podrška u svemu što će značiti njihovo napredovanje i prosperitet.

Temelji svjetske ekonomije

Prema definiciji EU, porodične firme su kompanije u kojima većinu prava odlučivanja ima osnivač ili osoba koja je kupila preduzeće i najbliži članovi porodice, te da je u upravljanje preduzećem uključena najmanje jedna osoba iz porodice, a u slučaju akcionarskog društva osnivač sa članovima porodice ima najmanje 25% prava odlučivanja. Pod pojmom "porodična firma" najčešće se podrazumjeva preduzeće u kojem je većina glasova u rukama porodice, uključujući osnivača koji namjerava da prenese firmu na svoje potomke.

Porodične firme čine jedan od ključnih temelja svjetske ekonomije. U najrazvijenijim zemljama ostvaruju više od 50% BDP-a, stvaraju više od 60% zaposlenosti i otvaraju 75% novih radnih mjesta. Iako je u industrijskim zemljama 70% firmi u rukama porodica, ujedno 70% tih porodičnih firmi ne preživi transfer iz prve u drugu generaciju, dok 95% porodičnih firmi ne nadživi treću generaciju. To je često posljedica nedostatka pripreme narednih generacija da savladaju zahtjeve proširenog poslovanja, prepoznaju sve jake strane svoje firme, a slabosti otklone u najboljoj mjeri.

"Volkswagen", "Benetton", "L'oreal", "Henkel", LG, BMW, "Samsung", IKEA, "Novartis" samo su neke od svjetski poznatih porodičnih firmi.

T.B.