Izvor: Radio Slobodna Evropa | Ponedjeljak, 22.10.2012.| 10:12
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Bahrija Umihanić, ekonomski analitičar - BiH nema ozbiljnih antirecesijskih programa

(Foto: b)

Bahrija Umihanić, ekonomski analitičar i profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, u intervjuu za program Radio Slobodna Evropa govori o sve većoj ekonomskoj krizi u BiH i činjenica da ova zemlja još uvijek nema ozbiljnih antirecesijskih programa. Zbog neadekvatne politike na svim razinama vlasti, BiH još nije smogla snaga ni za ozbiljne rebalanse proračuna. Što očekivati u skorijoj budućnosti, što država uopće može napraviti i je li BiH već zemlja "slučaj", neka su od pitanja koja profesor Umihanić analizira.

Profesore Umihaniću, što je s antirecesijskim programima u BiH? Postoje li takvi programi uopće?

BiH nije našla adekvatan odgovor za brojne negativne tendencije uzorkovane finansijskom krizom i ekonomskom recesijom čije posljedice osjećamo već četvrtu godinu. Slabosti antirecesionih programa danas postaju vidljive čak i za one koji imaju skromnija ekonomska znanja, a njihove posljedice najviše osjećaju stanovnici BiH. Nepovoljna poslovna klima postala je prepreka za razvoj privatnog sektora i stranih ulaganja, što pokazuje kontuinirani pad indeksa stranih ulaganja i kontinuirani porast broja nezaposlenih. Danas već imamo više od 538.000 nezaposlenih lica u BiH. Industrije koje su konkurentne van granica BiH nisu dovoljno podržane u programima antirecesivnih mjera, kao ni građevinska, metalna, drvna i tekstilna industrija, koje su najviše pogođene krizom.

Što građanima u ovoj zemlji uopće znače aranžmani sa MMF-om?

Srednjoročne implikacije aranžmana sa MMF-om su izuzetno nepovoljne. Prve tranše kredita dospijevaju već iduće godine na naplatu, što će značajno ograničiti mogućnosti budžetske investicione potrošnje i socijalnih davanja. Planiranje srednjoročnog razvoja u BiH je neadekvatno. Ne postoje horizontalna i vertikalna povezanost strateških planova u zemlji, što uzrokuje kreiranje i provođenje parcijalnih politika koje rezultiraju različitim položajima stanovništva u pojedinim regijama, kantonima i entitetima.

Kada govorimo o krizi u zemlji, tko je u povoljnijem položaju - RS ili Federacija BiH?

Kada se tiče RS, situacija je slična kao i u FBiH. Moglo bi se kazati da su oni u RS u još težem položaju zbog činjenice da novac koji su dobili prodajom svojih telekom operatera, kao i drugih kapitalnih preduzeća nisu adekvatno upotrijebili i danas nemaju prihode od takvih preduzeća, za razliku od FBiH koja je zadržala velikog telekom operatera, BH Telekom, koji svake godine u budžet Federacije unese više od stotinu miliona KM, odnosno taj telekom ostvaruje dobit na nivou od 150 miliona KM. Jednako kao u FBiH, i u RS postoje ograničenja u provođenju tih politika koja se ogledaju u budžetskim, ali isto tako postoje ograničenja u kapacitetima vlada, odnosno nesposobnosti vlada da implementiraju usvojene politike i programe, ili čak nepostojanje želje uopće vlada da adekvatno djeluju na donesene i usvojene politike i druge strateške dokumente.

Cijene u ovoj zemlji nekontrolirano rastu. Što građani upće mogu u budućnosti očekivati?

Ono što građani i javnost trebaju znati jeste da će biti dodatnih poskupljenja, naročito poskupljenja hrane i energenata. Zadnje procjene Svjetske banke, koje su nedavno objavljene, govore o tome da je došlo do poskupljenja cijena hrane na svjetskom tržištu za više od 10 posto – i refleksija će sigurno biti. Naši prerađivači su ograničeni svojim kapacitetima i ograničeni su mogućnostima za dalje nošenje rizika i troškova koji su povezani s ovim poskupljenjima, tako da oni imaju jedan od dva moguća izbora: ili obustaviti biznis, ili povećati cijene i iz tih cijena ostvariti prihode koji će biti dostatni da se pokriju troškovi poslovanja, a opet to povećanje cijena neće rezultirati ostvarivanjem značajnije dobiti koja bi se mogla upotrijebiti za investiranje, a bez investiranja nema radnih mjesta.

Nimalo optimistično, ali danas rijetko koja zemlja nije u krizi, čak i one zemlje koje su u daleko povoljnijem položaju nego naša zemlja. Međutim, što uopće država može napraviti?

Ono što nedostaje BiH jeste postojanje socijalne karte stanovništva. Mi praktično u kreiranju ekonomskih politika nemamo pouzdane pokazatelje, tako da nam se događa da određene socijalne slojeve stanovništva preferiramo i tretiramo po više programa socijalne pomoći. U budžetima institucija BiH, entiteta, entitetskih i kantonalnih vlada ne postoje sredstva koja bi se mogla koristiti za ove namjene. Jedan od načina kako to riješiti je opet najnepopularniji način, a to je zaduživanje za rješavanje ovih socijalnih pitanja. I to je sigurno jedna od kratkorčnih mjera koja se ne bi smjela koristiti dugoročno, a dugoročno rješavanje problema jeste u poboljšanju poslovne klime, otvaranju novih radnih mjesta i zapošljavanju stanovništva.

Iz razgovora s vama da se zaključiti da bismo ubrzo mogli postati zemlja socijalnih slučajeva.

Mi smo već sada država socijalnih slučajeva, ne samo zato što su loše ekonomske i socijalne politike koje su implementirane od kraja rata, od 1995. godine pa naovamo, nego i zato što su posljedice rata velike. Od ukupnog bruto društvenog proizvoda čak 43 posto se izdvaja za socijalna davanja i spadamo u red onih država koje najviše troše za socijalna davanja, a evo vidimo opet da nismo riješili mnogo bitnih pitanja socijalnih kategorija koje dans trebaju pomoć države.

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.
Pratite na našem portalu vijesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izvještaje.
Testiraj besplatno!
Prijavite se na naš dnevni ekonomski bilten koji će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana.
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Testiraj besplatno!
Testiraj besplatno!
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima.
Testiraj besplatno!

Ako ste već korisnik, ulogujte se:
Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE
Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE