Izvor: eKapija | Ponedjeljak, 23.07.2012.| 15:58

Emina Saletović, modna blogerka - Zaljubljenica u vintage stil

Emina Saletović je popularna modna bloggerka. Pokretač jedne od najomiljenijih ženskih online stranica vintage-retro shop. Studentica književnosti. Umjetnička duša i poduzetnica. Pozira za modele koje izlaže ali nije model. Mi smatramo da je trendsetter ali ona se ne slaže sa tim. Šta je i kako je nastao vintage-retro shop, šta misli o modnim guruima i stilistima, o modi generalno ali i nešto o sebi kazala nam je u intervjuu.

Moglo bi se reći da ste se pojavila praktično „niodkud“ i zauzeli značajno mjesto u online sferi komuniciranja u segmentu mode. Zanim nas prije svih ostalih pitanja ko je Emina Saletović?

Prije svega jedna obična djevojka koja je prije par godina odlučila da poduzme nešto u vezi svojih snova i interesa.. Dosadila mi je sva ta negativnost i beznađe kojim nas bombarduju svaki dan u ovoj zemlji i odlučila sam da pokrenem nešto i krenem sa nekim promijenama bar u svom životu. . i to je dosad vjerovatno najbolja odluka koju sam donijela.

Sigurno ćemo dobar dio intervjua posvjetiti onome što se zove vintage-retro shop, ali kakav je bio Vaš modni ukus prije vintagea?

Iako će zvučati kao kliše uvijek sam voljela stvari koje nema niko osim mene pa sam tako već u osnovnoj školi počela sama eksperimentisati sa šivenjem i prepravljanjem odjeće, s obzirom da sam na taj način uništila pola svoje odjeće odlučila sam otići u neki second hand da kupim par stvari na kojima mogu „vježbati“ šivenje , pronašla sam super kvalitetnih komada i nakon toga sam počela redovno obilaziti takve radnje a kasnije i buvljake. Ovdje je bitno naglasiti i razliku između stvari koje su obični second hand i vintage komada, vintage podrazumijeva određeni kvalitet, i vremensko razdoblje. Druga polovina 80tih i 90te još uvijek nisu vintage iako se ta granica vremenom pomjera.. pored toga koliko god stari bili „kineska“ odjeća i obuća koja se proizvodi u milionskim primjercima nikad neće biti vintage.

I, kako je onda došlo do ovoga što se danas zove vintage-restro shop?

Dugo vremena sam imala ideju o otvaranju vintage shopa po uzoru na one Londonske u Bosni i Hercegovini jer tad u cijeloj zemlji nije postojao ni jedan pa mi se to činilo kao odličan način da pokrenem nešto novo u čemu ću ujedno i uživati. Ali s s obzirom da mi je kao studentu iznajmljivanje prostora, plaćanje inspekcija i poreza, i ganjanje svih tih silnih papira bilo nemoguće odlučila sam da pokrenem neki mali online shop čisto da vidim hoće li biti ikakvog interesovanja za takve stvari jer sam i tad znala da većina ljudi u ovoj zemlji uopšte nema predstavu o tome šta je vintage . Sada se to dosta promijenilo i sve više djevojaka ustvari počinje da shvaća vrijednost tih stvari.

Koliko smo shvatili ovdje se ne radi samo o modnom trendu već i jednom životnom konceptu. Možete li nam bliže objasniti o čemu se radi?

Ljudi su danas opsjednuti „ posljednjim trendovima“ i dostignućima , sve ono od prije godinu dana im brzo dosadi čim izađe nova stvar, kupuju i bacaju.. Vintage pa i second hand stvari su kao recikliranje, umjesto da pravimo više smeća na planeti i izgledamo kao svi ostali pokušajmo da napravimo nešto od onoga što već imamo. A ljudski rod je proizveo toliko odjevnih komada da bi svi imali šta oblačiti u narednih 300 godina. Ne kažem da treba prestati kupovati novu odjeću jer i sama volim da kombinujem nove i vintage komade, ali vrijedi razmisliti i o ovome prije nego krenemo u shopping.

Da li je retro stil pomalo elitistički? Komadi odjeće koje vi prodajete su veoma rijetki a najčešće se rijetkim stvarim bave bogati ljudi?

Sve stvari koje ja prodajem pokušavam da učinim što dostupnijim svima, inače i kupuju mlađi ljudi i studenti a pošto sam i sama student i svjesna sam toga gdje živim i cijene su usklađene sa tim, mada ne poričim da već imam popriličnu kolekciju rijetkih dizajnerskih komada koje nikad ne bih prodala i da me na neki smiješan način usrećuje sama činjenica da su moji.

Možda je malo neprimjereno pitanje ali nekako sve upućuje na njega, koja je najskuplja stvar u vašem shopu?

Rijetko kad je išta skuplje od 50 KM, iako se u vintage shopovim u svijetu za te novce ne može ni kaiš kupiti.

Kolika je potražnja za ovim stvarima u BiH?

Dosta sam radila i na tome da upoznam ljude sa samim vintage konceptom pa otuda i blog, a bilo je i onih koji su već znali naravno ali nisu imali priliku da kupe takve stvari kod nas tako da sam zasad jako zadovoljna.

Da li se i ovdje osjeti recesija?

Naravno, kao što sam već i spomenula, vjerovatno sam vlasnik i najjeftinijeg vintage shopa u svijetu ali gdje smo, tu smo. Nisam imala tu sreću da se rodim u Londonu ili Parizu gdje se te stvari jako cijene i gdje su vintage dizajnerski komadi nekad skuplji i od novih ali se ne žalim, volim izazove.

Gdje sve nabavljate stvari i koliko je uopšte teško doći do njih?

Stvari nabavljam gdje god stignem, imam neke svoje „izvore“ po cijeloj Bosni , i iako nekad troškovi samog puta ne pokriju ono što zaradim iskreno uživam „loveći“ takve stvari.. Kao i za sve u životu potrebno je dosta vremena , rada i strpljenja.. Nekad pregledam hiljadu komada negdje da bih izabrala dva ili tri koji ispunjavaju neke moje kriterije.

Na Vašem profilu se javljaju i djevojke iz ostalih zemalja regija. Razmišljate li o tome da proširite posao?

Dosta djevojaka iz zemalja regiona prati rad shopa iako je zasad jako teško organizovati isporuku za van Bosne zbog skupih poštarina i nepredvidivih carina, ali radim na tome jer je interesovanje zaista veliko.

Da li ste onda razmišljali o tome da otvorite „pravi“ dućan?

Kao što sam već napisala to mi je veliki san i čim zvanično završim sa fakultetom planiram početi da radim i na tome, mada je kod nas to procedura koja bi svakoga izludila.. A zamislila sam to kao neki topli kreativni kutak gdje se može doći i na druženje, na engleski čaj, i usput razgledati stvari, postojala bi odjeljenja sa designer vintage komadima i ovim „običnim“ kao i neki kutak za muške stvari.

Emina, da li ste vi više „umjetnička duša“ ili poduzetnica?

I jedno i drugo, mislim da je veliki uspijeh u životu raditi ono što volite i uživati u tome.

Sve modele koje prodajete sami prezentujete, odnosno sami ste svoj model da li ste s nekada bavili manekenstvom i da li vas je to uopšte zanimalo?

Manekenstvo me nikad nije privlačilo, ali bih rado unajmila djevojke za neke editorijale za shop kad to budem mogla priušiti.

Ono čime se Vi bavite blisko je modnoj pojavi poznatijoj kao stilisti. Da li biste radili kao stilista i s kim bi eventualno željeli raditi?

Oh imalo bi se s kim raditi kod nas , šalim se.. uvijek sam spremna da dam neke savjete ako je potrebno ali ne bih voljela nekome određivati šta će obući, smatram da je za takvo nešto jako bitno dobro upoznati neku osobu a za to stilisti nemaju vremena. Svi treba da nose ono što oni vole jer to predstavlja njih kao osobu a to sviđa li se to nekome ili ne, da li je u trendu ili ne, ne bio trebalo nikoga da zanima. Stvar koja je jako bitna pri oblačenju je biti svjestan svoje građe i svog tijela i mislim da je to ono što većina onih koje bi nazvali loše obučenim zanemaruje. Džaba skupa haljina koja je posljednji trend ako vam to ne stoji.

Da li postoje kreatorske ambicije?

Volim šiti sebi neke stvari, praviti nakit, prepravljati.. nekad to radim i za druge ali nikakavih većih ambicija po tom pitanju nemam.

Pišete veoma popularan modni blog, kada ste došli na tu ideju? Da li je prvo nastala ideja o blogu ili online shopu, ili je to išlo paralelno?

Prvo sam napravila shop pa onda i blog koji je postao jako bitan dio svega toga, otvorio mi je mnoga vrata i omogućio divna poznanstva.

Opet ćemo se dotaći jednog modnog trenda pozantijeg kao „modni guru“. Prije svega, šta mislite o toj pojavi i sa druge strane da li se Vi osjećate kao neki „modni guru“ ?

Jako sam sretna kad mi se jave djevojke koje kažu da sam ih inspirisala da se počnu drugačije oblačiti ili da naprave nešto same, jer to mi je ustvari i bio cilj. „modni guru“ je budalaština., kad god da čujem tu riječ pred očima mi se stvori slika likova kojima se inače volim smijati tako da ne bih volila da me smatraju nikakvim „modnim guruom“.

Imate li osjećaj da diktirate modni trend?

Nemam.

Možete li živjeti od posla kojim se bavite?

S obzirom da još uvijek živim sa roditeljima zasad mi je super, rijetko kad imam potrebu da od njih tražim novac za bilo šta a većinu trošim na putovanja.

Kako funkcioniše Vaš posao?

To je proces koji podrazumijeva mnogo više od onoga što se vidi na shop-u, ustajem rano gotovo svako jutro i ako taj dan imam isplaniranu neku lokaciju prvo to obavim, izaberem stvari koje mi odgovaraju, očistim, odnesem obućaru ili kožaru ako treba nešto, slikam, postavljam na shop, dogovaram se za isporuku, idem u poštu, i sama sebi vodim i računovodstvo i marketing. Često organizujem a i učestvujem u raznim projektima vezanim i za shop i za blog koji vodim, pošto je i blog jako bitan dio i marketinga i cjelokupne priče dosta vremena posvećujem i tome. Primam i dosta mailova sa nekim specijalnim porudžbama ili ponudama tako da mi nikad nije dosadno.

Na vašoj FB stranici vintage-retro shop primjetili smo teži oblik spolne diskriminacije. Kako ne bismo ovaj slučaj prijavili nadležnim institucijama molimo Vas da nam objasnite zažto nema odjevnih predmeta za muškarce?

Prvenstveno zato što još uvijek nije bilo dovoljno interesa da se i to započne ali sam svakako i njih planirala uskoro uključiti .

Vjerujemo da postoje muškarci koji bi također zavirili u svijet retromanije pa nas zanima da li postoji nešto slično za njih?

Pa naravno, vintage i retro se ne odnosi samo na odjeću, pored odjeće ja obožavam da skupljam i razne starine, natpise, plakate, stvari za uređenje doma, stare igračke , i vjerujem da ima i muškaraca koji vole sl. stvari.

Za kraj bi da se malo dotaknemo nekih drugih tema koje nisu vezane za posao i modu. Kakve fimove Emina voli? Pretpostavljamo Casablancu...

Pa da.. uvijek ću prije pogledati neki klasik nego najnoviju američku komediju..pa makar ga gledala i po 30ti put.

Muzika. Šta najčešće slušate i da li koristite gramofon?

Bez radija ne mogu da zamislim svoj život, i non stop je upaljen, uživam u jazz muzici.. i izvođačima poput : Sarah Vaughan, Dinah Washington, Chaka Khan, Billie Holiday, Peggy Lee, Norah Jones.. mogla bih do sutra nabrajati :D Imam i gramofon ali je pokvaren i nikako da uspijem naći nekoga ko bi mi to popravio.

I naravno, omiljena knjiga?

To nije pitanje koje treba postaviti sudentu književnosti, i nekako mi se čini da se mijenja svake godine.

Izvor: my.e-portal.ba

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.