Zašto se zimi debljamo, iako jedemo manje

Zimi osjećamo veću glad, žudimo za krepkijom hranom i kauč nam je privlačniji od šetnje. Stručnjaci otkrivaju činjenice i mitove koji stoje iza onih nekoliko obaveznih kilograma viška koje dobijemo zimi.

Kupaće kostime smo ostavili daleko iza nas, spremili smo sandale i ljetne haljine u ormar i kanimo zaboraviti razne dijete do siječnja. Spremni smo nakupiti nekoliko kilograma. U ovo doba godine dobijemo prosječno kilogram do dva, ali je li debljanje baš neizbježno? Stručnjaci otkrivaju činjenice i mitove koji stoje iza zimskog debljanja, piše Tportal.

Trebamo li više jesti da bi nam zimi bilo toplije?

Iako je to vjerovanje prilično rašireno, potpuno je pogrešno. Osobama koje imaju više kilograma zapravo je hladnije. Prekomjerne kalorije se pretvaraju u bijelo masno tkivo, a mast koja nam održava toplinu je smeđe masno tkivo koje imaju bebe. Dok bijela masnoća pohranjuje energiju, smeđa sagorijeva kalorije da bi nam bilo toplije, stoga je logično pitanje zašto želimo više jesti kad zahladi?

Ali ja sam uvijek gladna ...

Ako se toplo odijevamo kad idemo van i grijemo domove, malo je vjerojatno da će zimske temperature na našem području doprinijeti značajnim promjenama apetita.

Naše tijelo održava svoju temperaturu vrlo čvrsto, čak i za vrijeme zime. No neka istraživanja upućuju na ulogu melatonina, hormona koji nas čini pospanima, što također može imati ulogu u povećanju apetita. Naime, u proljeće i ljeto razina melatonina pada, ali u jesen i zimu raste, pa taj hormon može djelovati na apetit. Kod većine sisavaca taj porast melatonina smanjuje glad, što je strategija za rješavanje situacije kada su suočeni sa smanjenim izvorima hrane. No kod nekih vrsta isti sustav stvara suprotan učinak, tako da je moguće time objasniti povećanje gladi i težine ljudi. Dobar izgovor.

Zašto žudim za krepkom hranom?

Iznenađuje to da većina nas jede više u proljeće i ljeto: u jesen se samo mijenja vrsta hrane koju želimo. U proljeće i ljeto uzimamo više ugljikohidrata, ali smo razvili sklonost za masnijom hranom kad dođe jesen da bismo se na neki način razvedrili. U tim mjesecima je naša sreća na nižoj razini. Dosadno nam je i pomalo smo nezadovoljni jer je hladno, vlažno, sivo i mračno. Kad smo u fazi `jesenskih i zimskih depresija`, poslužit ćemo se češće ugodnim namirnicama koje dižu energiju, a takva je hrana bogatija kalorijama, mastima i šećerom.

Problem je u tome što ti zalogaji s visokom razinom šećera neizbježno dovode do naglog pada razine šećera u krvi, zbog čega ponovno želimo hranu. Kad uđemo u ritam pada i naglog uspona šećera, pohranjujemo višak kalorija.

Ne jedem više, ali se debljam

Neka istraživanja sugeriraju da niske razine vitamina D mogu utjecati na našu težinu zimi. Naše tijelo treba sunce za sintezu vitamina D, ali zimi ima manje sunčanih dana, manje izlazimo van, obično samo zamotani u rukavice i šalove, pa nam je koža malo izložena sunčevoj svjetlosti. Neke studije kažu da ljudi s niskim razinama vitamina D pohranjuju više masnoće, iako točan mehanizam još uvijek nije utvrđen. Čini se da nedostatak vitamina D aktivira pohranjivanje masnoća tako da se sve kalorije koje konzumiramo pohranjuju u masne stanice umjesto da se iskoriste kao energija. Povećajte razinu vitamina D jedući više plave ribe i pokušajte se svaki dan najmanje 20 minuta izložiti suncu, makar to bile samo podlaktice.

Nisam kriva ja, nego TV

Dobrim dijelom ste u pravu. Tijekom ljetnih mjeseci izlazimo, šećemo se, kupamo se, ali već krajem listopada kauč nam postaje neodoljiv. Kad smo kod kuće, obično se ili hranimo ili odmaramo na kauču gledajući televiziju. Zato pokušajte pronaći neki način tjelovježbe i držite se tog režima.

U vrijeme naših davnih predaka zimski su mjeseci bili povezani s glađu. Jedna teorija, poznata u stručnoj literaturi kao teorija štedljivog gena, kaže da smo genetski programirani za povećanje masnih naslaga u jesen da bismo preživjeli surove zimske uvjete. Problem je u tome što više ne trebamo stvarati zalihe masnoća jer imamo na raspolaganju obilje hrane cijele godine, tako da zapravo ne koristimo zalihe. No čak i ako je ta teorija točna, to nije izgovor da se udebljamo.