Udarac sudbine: Stečaj!

Jedan od najvećih problema za one koji se nalaze pred stečajem je oklijevanje. Prezaduženi čekaju predugo prije nego se odluče da podnesu molbu za stečaj, smatra zastupnica u Bundestagu Elisabeth Winkelmeier-Becker. "Ekonomska šteta, koju donosi stečajni postupak koji nije dobro osmišljen, mjeri se milijardama. Puno toga, što bi se inače moglo spasiti i sanirati, prebrzom ili pogrešnom likvidacijom izazove dodatnu štetu."

Elisabeth Winkelmeier-Becker je demohrišćanka i član Odbora za pravna pitanja pri Bundestagu. Tamo se sprema cijeli zakon, koji treba da olakša stečajni postupak, kako dužnicima tako i povjeriocima. Preispitati se moraju i kvalifikacije sudija i upravitelja stečajnog postupka, smatra Winkelmeier–Becker.

Planirane promjene zakona ne važe za poduzetnika Attilu von Unruha. On je 2005. podnio molbu za stečajni postupak. Taj korak je za njega predstavljao "akt oslobođenja" prisjeća se 51-godišnjak iz okoline Kelna. „Od tog momenta sam znao da je kopno na vidiku. Znao sam da ponovo imam perspektivu i da ću za 6 godina biti oslobođen dugova".

Šta se uopšte desilo?

Von Unruh je bio suvlasnik jedne marketinške agencije, koju je prodao. Kada je kupac bankrotirao, to je direktno pogodilo von Unruha, koji je bio žirant. Banka je zahtijevala hitnu isplatu 300.000 eura. Ali, Attila von Unruh je oklijevao da prijavi stečaj. "Bio sam poduzetnik koji je znao prebroditi mnoge krize. Stoga sam se dugo nadao da će stvari možda krenuti nabolje. Ali, omča oko vrata se sve više stezala. Jednoga dana čovjek je primoran da sebi kaže da tako dalje ne ide."

Ali, nakon pokretanja stečajnog postupka, problemi nisu prestali. Najprije dolazi do srama i stida, koji je ogroman. Propast je nešto što čovjeku da poseban pečat i što ga vodi u usamljenost. Stalno se postavlja pitanje krivice. A i sam stečajni postupak je poput filma strave i užasa, kaže Attila von Unruh. "Kada idete u novi počatak, shvatite da ne možete otvoriti žiro račun, da ne možete prijaviti telefonski priključak niti priključak za struju i tako u nedogled. Ne možete organizovati najprostije stvari, koje su vam potrebne za život. Ne možete naći novi stan, jer niko neće da vam ga izda."

Von Unruh je u međuvremenu osnovao savjetovalište pod nazivom: "Anonimni insolventi". Dolaze mu šefovi propalih preduzeća, ugledni ljudi, bivši privrednici. Žele da se informišu, posavjetuju, porazgovaraju. Pored ove djelatnosti za koju ne uzima novac, Attila von Unruh radi i kao samostalni konsultant. Nakon osobnog poraza, on je napravio dva nova početka.